Izradbu prve monografije o Ivi Mihoviloviću pokrenuo je Elvis Morina, vlasnik tvrke Mediterania, u nakani da predstavi čovjeka koji je čitav život, više od 60 godina, posvetio svojoj struci - novinarstvu.
"Kanimo napraviti i dokumentarni film te pokrenuti inicijativu za novinarsku nagradu 'Ive Mihovilović'", izjavio je Morina, koji je bio dugogodišnji direktor pulskoga Radio Maestrala te voditelj hrvatskog dopisništva BBC-a.
Tekst za monografiju, koja će s fotografijama i dokumentima imati oko 310 str., napisao je Aleksandar Vojinović, a predgovor Fadil Hadžić koji za taj tekst kaže da nije samo individualni životopis nego i kratka povijest hrvatskoga novinarstva.
"Samozatajnost i skromnost najčitanijeg hrvatskog novinara svih vremena nije bila poza nego iskreno intimno vjerovanje da čitatelje zanimaju samo novine i događaji, a ne oni koji ih prave", ističe u predgovoru monografiji Fadil Hadžić, koji smatra da fenomen Mihovilović ostaje primjerom stručne i moralne vertikale.
Po Hadžićevim riječima Mihovilović nije bio ni buntovnik, ni revolucionar, ali je kao patriot i antifašist u političkim vrtlozima plaćao ceh svoje moralne nacionalne angažiranosti.
Mihovilovićeve briljantne vanjskopolitičke analize donosile su precizne opise, ali i predviđanja kako će završiti, a neki put i početi najveći svjetski događaji.
Ive Mihovilović novinarski je rad započeo 1924. u Trstu u prvom naletu fašističkoga terora. Postaje glavni urednik "Istarske riječi", jedinog hrvatskog tjednika pod Italijom. Godine 1932. preuzeo je uređivanje lista "Istra", pokrenutog u Zagrebu, gdje se nalazio najveći broj izbjeglica iz Istre. Tih godina surađivao je u "Obzoru", "Jutarnjem listu" i "Novostima", kojima je bio glavni urednik i direktor.
Bivši glavni urednik i direktor "Novosti" poslije Drugoga svjetskog rata jedini je urednički posao imao u "Vjesniku u srijedu", ali njegovo ime nije navedeno u impresumu.
Objavljujući u zrelim godinama više nego u mladosti, njegov pseudonim Spectator nastao je, kako napominje Hadžić, kao plod sumnjičenja, jer iako nije sve potpisivao, još je uvijek bilo previše za one koji mu nisu bili skloni.