razdvajanje svoje poduzetničke i političke uloge
Naslov: Berlusconi (ne) prodaje svoje carstvo
Podnaslov:Suci u istrazi 'mani pulite' saslušat će talijanskog
premijera za nekoliko dana, po njegovu povratku iz Essena,
želeći od njega saznati sve o navodnom podmićivanju
financijske policije unutar njegova 'carstva'. Premijer pak
najavljuje prodaju Fininvesta, za što će, međutim, teško
pronaći kupca zbog financijske situacije u kojoj se nalazi.
Piše: Nevio LUKŠIĆ, AR
RIM - Pritisnut s jedne strane istragom milanskih sudaca o korupciji,
a s druge zahtjevima da odvoji svoju političku od poduzetničke uloge,
talijanski premijer Silvio Berlusconi javno je kazao da će prodati
svoje carstvo i posvetiti se isključivo politici. No, ako i proda
svoje tvrtke to ne znači da će u politici uspjeti, tim više što na
raspoloženje birača zasigurno djeluje i činjenica da suci vode istragu
protiv njega pod sumnjom da je ili naredio ili znao da njegova
poduzeća daju mito časnicima financijske policije. Ako mu je politička
budućnost nesigurna, onda ne bi bilo logično da se riješi svojih
poduzeća. No, ni ona ne posluju baš najbolje i pitanje je tko bi ih
htio kupiti.
Zašto suci takozvanog 'poola čiste ruke' u Milanu - do jučer na čelu
s Antoniom Di Pietrom, sucem koji je otkrio cijeli sustav podmićivanja
političara od strane poduzetnika, a koji je u utorak najavio svoje
povlačenje - žele saslušati Berlusconija, što žele od njega saznati,
za što ga sumnjiče? Do njegova saslušanja vjerojatno će doći
slijedećeg tjedna, odnosno poslije 10. prosinca, po povratku sa
sastanka na vrhu Europske unije u Essenu.
Premijerov brat, Paolo Berlusconi, zajedno s odgovornim za fiskalne
poslove poduzeća "Fininvest" (grupacija koju je stvorio Silvio
Berlusconi), Salvatoreom Sciasciom, ovog je ljeta bio uhićen pod
optužbom da je dao mito časnicima financijske policije. Paolo
Berlusconi je priznao da je platio financijske inspektore da ne
gledaju u financijske knjige, ali tvrdeći da to nije učinio
svojevoljno, da nije ponudio novce, već da je bio primoran dati ih.
Financijski inspektori su, prema onome što kaže Paolo Berlusconi,
tražili novce da ne bi 'kopali' po financijskim knjigama. One su možda
i vođene dobro i možda su svi porezi plaćani regularno, ali jedna
inspekcija, kakvu mogu načiniti financijeri, zakoči aktivnost
poduzeća. Drugim riječima, bolje je financijske inspektore podmititi
nego li čekati da oni završe svoj posao.
Međunaslov: Tko bi kupio Fininvest?
Tri događaja milanski suci spočitavaju Silviju Berlusconiju. Prvi je
iz druge polovice 1991. kada je, tijekom kontrole u izdavačkoj kući
"Arnaldo Mondadori" čiji je Berlusconi većinski vlasnik, trojici
časnika financijske straže (general Giuseppe Cerciello, pukovnik
Angelo Tanca i narednik Livio Bellerini), u plavoj kuverti dano 130
milijuna lira.
Drugi događaj je iz proljeća 1992. godine, dakle nakon što je već
počela istraga "čiste ruke" i kada se počelo odmotavati klupko niti
koje su povezivale poduzetnike i političare, kada su inspektori došli
u osiguravajuće društvo "Mediolanum", koje je u sastavu "Fininvesta".
Tada je opet časnicima financijske straže dana plava kuverta sa sto
milijuna lira. Isti je iznos dan inspektorima koji su došli u
"Videotime", također u sastavu Berlusconijeva carstva. Suci u Milanu
drže da je Silvio Berlusconi trebao znati što mu se događa u 'carstvu'
i zato ga pozivaju na saslušanje. Silvio Berlusconi se u javnosti,
pred tv-kamerama, zakleo na život svoje djece da s podmićivanjem nema
veze.
Berlusconi je najavio i prodaju svog 'carstva' u kojem se nalazi čak
240 poduzeća sa više od 27.000 zaposlenih. Grupacija pod nazivom
"Fininvest", treća privatna tvrtka u Italiji, ostvaruje godišnje
promet od 10.000 milijardi lira. Kada bi odmah započela operacija
prodaje "Fininvesta" vjerojatno bi se do čina kupovine došlo tek za
dvije godine ili u najboljem slučaju za godinu dana. Toliko bi trebalo
vremena da se sve stavi na svoje mjesto, da budući kupac točno zna
koliki su ulasci, koliki izlasci, koliki dugovi itd. svakog pojedinog
poduzeća grupacije "Fininvest", da li se zarade jednog prelivaju
u rupu drugog itd. Osim toga vjerojatno ne bi bilo kupca koji bi htio
kupiti cijeli "Fininvest" u sklopu kojeg se nalaze raznovrsne
djelatnosti, od tv-postaja, preko osiguravajućih društava, izdavačkih
kuća, do robnih kuća kao što je "Standa".
Vjerojatno bi netko htio kupiti samo lanac robnih kuća "Standa", a to
bi značilo otkupiti 75 posto njezinih dionica koliko se nalazi u
rukama Berlusconija, a što opet znači izbrojiti oko 750 milijardi
lira. Međutim, "Standa" je u gubicima, nije išla u korak s
osuvremenjivanjem robnih kuća pa bi i cijena, ako bi se i našao netko
tko bi kupio gubitke, bila niža.
Cijeli "Fininvest" je kod raznih banaka, što kratkoročnim što
dugoročnim kreditima, zadužen za oko 4.000 milijardi lira. Neki su
izračunali da bi za cijelo carstvo Berlusconi mogao dobiti od nule do
najviše četiri tisuće milijardi lira. Talijanskom premijeru mnogi
prognoziraju teške dane.
(Hina) br
071043 MET dec 94
071043 MET dec 94
(Hina) br