etničko čišćenje odvija se u sjevernim područjima Bosne na kojima nema
borbi, zaključuje u svom izvješću, objavljenom ovog mjeseca, Human
Rights Watch (bivši Helsinki Watch).
Nakon petomjesečnog zatišja, zahvaljujući međunarodnoj osudi, u
srpnju ove godine u bosanskoj krajini i na području Bijeljine etničko
se čišćenje razmahalo i Human Rights Watch prikupio je svjedočanstva o
sustavnom kršenju ljudskih prava Muslimana, Hrvata i Roma koje su od
srpnja do listopada počinili bosanski Srbi.
Tako su zabilježeni iskazi žrtava koje govore o brojnim ubojstvima i
zlostavljanju te o bezakonju na tim područjima. Pripadnici vojnih
postrojbi i pojedinci siluju žene udate za nesrbe, izbacivanja iz
domova se nastavljaju, nesrbi su izloženi otimačini lokalnih
organizacija srpskog crvenog križa te civilnih i vojnih vlasti prije
nego što im bude dozvoljeno napuštanje tih područja. Pritom navodi
Human Rights Watch, počinitelji tih zlodjela ostaju nekažnjeni. Nesrbi
se koriste kao robovska radna snaga, a od nedavna se na takav rad
prisiljavaju i žene. Dozvola za odlazak izdaje se starcima, ženama i
djeci, a mnogi od tako izgnanih potražili su utočište u središnjoj
Bosni i Tuzli, gdje je Human Rights Watch i prikupio iskaze.
Nepopustljivost vlasti bosanskih Srba onemogućava i rad Međunarodnog
Crvenog križa i UNHCR-a, no ona, ocjenjuje Watch, ne može
predstavljati izliku međunarodnoj zajednici da ne učini ništa na
sprečavanju etničkog čišćenja u bosanskoj krajini i Bijeljini.
Po podacima UN-a, prenosi Watch, više od deset tisuća nesrba izgnano
je iz sjevernih dijelova Bosne u prošlih tri mjeseca.
Po svjedočenju jednog izgnanika iz bijeljinskog područja ljudi su
odvođeni noću: "Svakog jutra otkrili bismo da je netko od naših
susjeda nestao. Spavali bismo u skupinama. Nitko se nije usudio
spavati sam od straha da naprosto nestane".
Sudjelovanje zdravstvenog osoblja, posebice liječnika, u
zlostavljanju ili drugim okrutnim i nehumanim postupcima težak je
prekršaj medicinske etike, zapisao je u Načelima medicinske etike koje
je usvojila Opća skupština UN.
Dvadesetgodišnja Muslimanka, koja je u lipnju ove godine došla roditi
prvo dijete u bijeljinskoj bolnici, bila je izložena zlostavljanju i
prijetnjama: "Medicinska sestra rekla mi je 'nemoj pustiti glasa'. Za
vrijeme poroda bila sam tiha, ali kad me je liječnik počeo šivati
vrištala sam toliko da me je čitava bolnica morala čuti". Trpeći jake
bolove iduća tri mjeseca ona je po dolasku u Tuzlu zatražila
liječničku pomoć. U bolnici je utvrđeno da joj je rodnica sašivena
žicom, te da je igla ostavljena. Nakon tri operativna zahvata žica,
nalik spirali iz kemijske olovke, odstranjena je, kao i igla.
Navodeći da se silovanja i seksualna zlostavljanja nastavljaju na
područjima pod kontrolom bosanskih Srba, Human Rights Watch među
svjedočanstvima prenosi i ovo: 67-godišnjeg izgnanika iz Prnjavora:
"Prije oko tri mjeseca oko deset sati navečer, tri su čovjeka došla u
naš podrum. Jedan je imao 19 godina, a druga su dvojica bili
maloljetnici. 'Mi smo srbočetnici i došli smo silovati tvoju ženu.'
Prisilili su me da sjedim na kauču. Jedan ju je silova, a drugi
prisilio na fellatie. Pokušavala se braniti, tukli su je." Nakon tri
mjeseca, od prijave silovanja, stigla je obavijest tužiteljstva da je
optužba odbačena jer nije bilo osnove za optužnicu.
Human Rights Watch prikupio je i podatke o nestalima. Tako pisuje
primjer jedne stanovnice Janja, pokraj Bijeljine, koja je nekoliko
dana nakon što je predstavnike Međunarodnog Crvenog križa izvijestila
o stanju u mjestu, nestala. 18. rujna izvučena je iz kolone za odlazak
iz Bijeljine. Oko ponoći jedan ju je svjedok, teško pretučenu, vidio u
školskoj zgradi. Nakon toga više nije viđena, a napori međunarodnih
humanitarnih organizacija da joj uđu u trag do danas nisu uspješni.
Po iskazima izgnanih iz bosanske krajine i Bijeljine mnogi su
Muslimani i Hrvati odvođeni na prisilan rad. Bosanski Srbi
prisiljavali su ih na kopanje rovova, okopavanje polja, siječu drva i
druge teške poslove.
"U srpnju 1993. obaviješten sam da se javim na prisilan rad. Radili
smo osam do deset sati na dan 25 dana na prikupljanju drva i više
nisam mogao, jer sam imao zdravstvenih problema. Morao sam se
sakriti", navodi 53-godišnji Banjalučanin. "Srpske vlasti izdale su za
mnom potjernicu i uspijevao sam skrivati do ove godine kad me je na
ulici uhvatio jedan srpski civil... Idućih sedam mjeseci radili smo
osam sati na dan čisteći srpska sela i šireći ceste... Pri kraju
sedmog mjeseca pojavio se zapovjednik vojne jedinice obećavši da će
oni, koji podnesu medicinsku dokumentaciju o nesposobnosti biti
prebačeni na lakše poslove. Bio sam vrlo sumnjiv prema toj objavi, jer
mi je brat bio u Dachau. Pričao mi je o sličnim prevarama nacista...
Pokazalo se da sam bio u pravu, jer svi koji su podnijeli
dokumentaciju prebačeni su u Doboj na prvu liniju fronte na kopanje
rovova".
U brojnim svjedočenjima o prisilnom radu izgnancii navode kako su ih
bosanski Srbi fizički zlostavljali te kako su, kopajući rovove, bili
izloženi vatri.
Iskazi o kupnji prava na odlazak iz područja pod nadzorom bosanskih
Srba, govore o stotinama tisuća maraka koje su prisvojile civilne
vlasti tih područja, navodi Human Rights Watch.
Ovaj je izvještaj dio projekta prikupljanja svjedočanstava o ratnim
zločinima na području bivše Jugoslavije.
(Hina) sp dr
250852 MET nov 94
250852 MET nov 94
(Hina) sp dr