NOVIM DEMOKRACIJAMA - CJELOVIT TEKST
ZAGREB, 28. srpnja (Hina) - Na jutrošnjem otvaranju "Treće međunarodne
konferencije o preustroju oružanih snaga u novim demokracijama
središnje, istočne i jugoistočne Europe", koja se u organizaciji
"Instituta za međunarodne odnose zaklade Hanns Seidel" danas i sutra
održava u zagrebačkom hotelu "Intercontinental", uvodni govor pod
naslovom "Razvoj Hrvatske vojske kao dijela sveukupnih demokratskih
procesa u Republici Hrvatskoj" održao je ministar obrane Gojko Šušak.
Tekst njegova govora objavljujemo u cijelosti.
"Hrvatska vojska je nastala zbog nužnosti obrane rezultata slobodnih
demokratskih izbora kojima je direktno prijetila "vojna demokracija"
jednopartijskog režima bivše SFRJ. Hrvatski narod danas bolje nego
bilo tko drugi razumije razlike između vojnih sustava koji se nalaze
pod kontrolom demokratskih društava, u odnosu na "demokratska društva"
koja se nalaze pod kontrolom vojnih režima. Posljedice "vojne
demokracije" beogradskog režima najtužniji su dio povijesti suvremene
Europe. Više stotina tisuća izbjeglica, stotine tisuća poginulih i
ranjenih, stradanja, etnička čišćenja i silovanja, razorena i spaljena
sela i gradovi poput Nuštra, Dubrovnika, Vukovara, Sarajeva itd.,
tragični su rezultati "vojne jednopartijske demokracije" beogradskog
režima.
U ime obrane demokracije za koju se na prvim slobodnim višestranačkim
izborima opredijelio hrvatski narod, u ime obrane svojeg suvereniteta,
slobode i prava, hrvatski narod i hrvatska država stvorili su i
stvaraju Hrvatsku vojsku. Stvaranje i oblikovanje Hrvatske vojske kroz
rat i u ratu na temeljima demokratskih načela i zasada posebno je
teška zadaća, jer u ratu operativno-taktički, taktičko-tehnički i neki
drugi izazovi i prioriteti nameću se kao najhitniji i najznačajniji.
S obzirom da se svaka pravna država temelji na demokratskoj kontroli
pravosuđa, policije i vojske kao institucija koje moraju biti
odgovorne parlamentu i pod njegovom izravnom kontrolom, posebno ću se
osvrnuti na demokratske procese u instituciji za koju snosim
odgovornost pred hrvatskim Saborom. Kao ministar obrane smatram kako
je razvoj obrambenih sustava na načelima zapadnih demokracija iznimno
značajan za ravzoj sveukupnih demokratskih procesa u državama
centralne, jugoistočne i istočne Europe u kojima je vladao
jednopartijski sustav.
Razvoj demokratskih procesa ovisi o mnogobrojnim čimbenicima, od
unutrašnjih, vanjskopolitičkih do psiholoških koji u tim procesima
sudjeluju. Temeljna komponenta djelotvornog i demokratskog vojnog
sustava u svakom demokratskom društvu je visoko stručan i pouzdan
časnički sastav, potpuno odan demokratskim načelima i obrani
nacionalnih demokratskih institucija. Kako oblikovati oružane snage
sukladno očekivanjima demokratskih društava, kako osigurati
civilno-vojno školovanje te izobrazbu sadašnjih i budućih visokih
časnika i dočasnika, jedna je od najvažnijih zadaća Hrvatske vojske
koja ima za cilj stvaranje vojnog ustroja sukladnog modelima
zapadnoeuropskih i NATO država. Međutim, geopolitička situacija
prisiljava Republiku Hrvatsku da ustroji svoje oružane snage u sustav
koji je, prije svega, potpuno spreman i sposoban očuvati Republiku
Hrvatsku u njenim međunarodno priznatim granicama, poštujući pri tome
u potpunosti demokratski ustroj hrvatske državne vlasti.
Stvarnje hrvatske države i agresiija koja je na nju uslijedila
sredinom 1991. godine nametnula je nužnost stvaranja Hrvatske vojske.
Povijesno iskustvo učinilo je hrvatski narod da se sigurnsot njegove
tek stvorene države ne može očuvati i graditi isključivo na podršci
postojećih međunarodnih političkih institucija nego i na moći i snazi
njegove vojske. Stoga, nikakva isključivo politička mudrost koja ne bi
bila utemeljena na vlastitoj vojsci ne bi omogućila da Hrvati danas
imaju svoju državu. Hrvatska država nastala je kao povijesna težnja i
pravo hrvatksog naroda, a HV nastaje kao zaštita hrvatske države, a
time i zaštita prava i sigurnosti svakog hrvatskog državljana.
Nažalost, rat na prostoru bivše Jugoslavije nije se mogao izbjeći jer
je bio nametnut od strane "vojne demokracije" bivše JNA s ciljem
ostvarenja velikosrpskih interesa "vojnu demokraciju" totalitarnih
režima u svojoj nedavnoj povijesti isto tako dobro pamte mađarski,
češki i slovački narod, kao i drugi narodi zemalja jugoistočne i
istočne Europe.
Ideja velike Srbije i dalje je realna prijetnja miru na Balkanu, ali
i političke platforme radikalnih stranaka izvan područja Balkana kao i
vanjskopolitički ciljevi njihovih vođa ne smiju se olako odbaciti samo
kao izjave neodgovornih osoba. Na kraju, povijest naš uči kako su neke
od takvih vizija i politika bile spremne sve uraditi kako bi
rezultirale postavljene ciljeve. Nažalost, mi i danas imamo u svijetu
nekoliko takvih vođa, od kojih su neki na našim državnim granicama.
Njihovi ciljevi jasno su izraženi i objavljeni. Povijest nas i opet
uči, kako su propali svi pokušaji da se te ideje spriječe mehanizmima
međunarodne diplomacije. Neučinkovitost zapadnih demokracija tumačena
je kao nesposobnost i nemoć tih zemalja da se odupru snažnom vojnm
pritisku. Ovakva politika u našoj neposrednoj blizini, pa i malo
dalje, razumije i poštuje samo snagu. Nosioci ovakvih ideja javno
izjavljuju, citiram: "Jedna vojska ne može postati snažna ako je
zatvorena u vojarnama, ona mora imati ciljeve i zadatke!" Sigurn oje
potrebno naglašavati koliko je takova doktrina opasna, rizična i
pogrešna.
Iako je Republika Hrvatska još uvijek u specifičnoj situaciji ni rata
ni mira, njena vojska je javna institucija koja se nalazi pod nadzorom
demokratske vlasti. Stoga, ne postoji nikakva opasnost da Hrvatska
vojska ugrozi stabilnost Ustavom utvrđenog demokratskog poretka
hrvatske države, jer parlamentarni nadzor nad Hrvatskom vojskom jamči
da je ona sastavni dio hrvatksog demokratskog državnog ustroja.
Hrvatska vojska je potpuno samostalna u odlučivanju o svim tehničkim
pitanjima ustroja Hrvatske vojske i domobranstva, provođenja obuke,
materijalno-tehničkog opremanja, organizacije zapovijedanja i ostalih
stručnih aktivnosti. Razumljivo je isto tako da u svim najznačajnijim
strateškim pitanjima obrambenog ustroja Republike Hrvatske odlučuje
civilna vlast, koja nastoji i u ovom pogledu biti dovoljno
kompetentna. Time se uspostavlja takav odnos između Hrvatske vojske i
hrvatske države koji demokraciju kao sustav vlasti ne dovodi u
pitanje, ali koji i garantira učinkovitost Hrvatske vojske u obrani
hrvatske države. U provođenju personalne politike u Hrvatskoj vojsci
vodi se računa o sposobnostima, stručnosti i obrazovanju kao temeljnim
kriterijima za promaknuća, postavljanja i promjene statusa časnika,
dočasnika i drugih djelatnika MO i GSHV.
Na unutarnjem planu, sve su češće i otvorenije javne, saborske i
izvansaborske rasprave o pitanjima nacionalne sigurnosti čime se
obrambeni sustav stavlja pod javni nadzor i otvara prema mogućnosti
javnog predlaganja njegovog oblikovanja po uzoru na zapadni model. Na
međunarodnom planu, Republika Hrvatska aktivno sudjeluje u građenju i
širenju mjera za uspostavu povjerenja i sigurnosti (Confidence and
Security Building Measures) prema najvišim standardima međunarodne
zajednice. Usprkos specifičnosti situacija u kojoj se nalazi, RH
omogućuje potpunu međunarodnu kontrolu vojnih snaga kroz evaluacijske
posjete visokih časnika te objavljivanje podataka o vojnom
potencijalu, a prema odredbama Bečkog dokumenta KESS-a iz 1992.
godine.
Uzimajući u obzir broj stanovnika Republike Hrvatske, sasvim je jasno
da hrvatska profesionalna vojska nikad neće biti velika. No, s druge
strane, uzimajući u obzir geopolitički i geostrategijski položaj
Republike Hrvatske karakter i dužinu njezinih granica, jasno je da
Hrvatska vojska mora biti visoko profesionalna, te da mora imati
visoko profesionalni trening. U tom smislu logične su potrebe za
uspostavljanjem zajedničkih treninga i manevara kroz razne oblike
bilateralnih kao i multilateralnih odnosa. Slanje naših vojnika
specijalista na izobrazbu u inozemne vojne akademije i učilišta te,
uspostavljanje sustava visokog vojnog obrazovanja je podrdučje na
kojem Republika Hrvastka treba pomoć i suradnju. Razvoj nacionalnih
oružanih snaga prema NATO standardima, planiranje vojnog proračuna i
nabavki, problemi konverzije kao i mnogi drugi zahtjevaju suradnju. Na
tom planu MORH razvija i unapređenje, prije svega, direktne
bilateralne vojno-vojne oblike suradnje u sferi vojnog obrazovanja i
sa SAD. Razumljivo je da su obi oblici suradnje vrlo značajni za
Republiku Hrvatsku. Izgradnja specijaliziranih vojnih institucija za
trening i izobrazbu vojnog osoblja, razvoj i izgradnja visoke škole
Nacionalne obrane važna je državna zadaća. Hrvatska stvara i izgrađuje
infrasturkturu svojeg sustava obrane. Suradnja na području razvoja
vojnih tehnologija, te na znanstveno-istraživačkom radu u ovim
područjima je nužna. Republika Hrvatska je u okvirima svoga
Sveučilišta započela organizirane napore na stvaranju i unapređivanju
svih onih zemalja i tehnologija koje su bitne i značajne za dalje
jačanje sustava obrane Republike Hrvatske u cjelini. Republika
Hrvatska je isto tako zainteresirana i za dalje jačanje demokratske
kontrole oružanih snaga Hrvatske vojske u cilju sveukupnog jačanja
demokratskog društva na ovim prostorima. Naša želja za integracijom u
mrežu demokratskih europskih država nije sporna i očekujemo
razumijevanje za nju, kao izraz spremnosti šire međunarodne zajednice
za učvršćivanje demokratskih procesa i u ovom dijelu Europe. Svjesni
smo, međutim, da je to jedan kompleksan evolutivni proces koji
zahtijeva značajne intelektualne i materijalne resurse. Svako
pojednostavljenje i nekorektno stručno interpretiranje složenosti ovih
procesa otežava uspješnost realizacije i implementacije ovih procesa i
zadaća u realnim uvjetima.
Na planu jačanja sveukupnih demokratskih procesa u okviru Hrvatske
vojske i Partnerstvo za mir može imati značajnu ulogu. U tom smislu
približavanje Reublike Hrvatske Partnerstvu za mir logičan je put k
jačanju demokratskih procesa u Republici Hrvatskoj, ali i obratno,
približavanje Partnerstva za mir Republici Hrvatskoj znak je
spremnosti za suradnju i potporu NATO-a demokratskim procesima u
Republici Hrvatskoj. No, pored političkih, posebno je značajan i vojni
aspekt Partnerstva za mir kao di omjera za jačanje sustava globalne
sigurnosti u Europi. Zajedničko planiranje obuke i vježbi, poboljšanje
interoperabilnostsi s članicama NATO-a, osiguranje uvida u proces
planiranja i financiranja sustava nacionalne obrane kao i demokratsko
nadziranje oružanih snaga, sve su to elementi od posebnog značaja za
izgradnju demokratskih država.
Transformacija zemalja centralne, istočne i jugoistočne Europe u
kojima je vladao jednopartijski sustav u pravcu dmeokratskih promjena,
nosi sa sobom i krupne psihološke probleme: probleme restrukturiranja
jedne kolektivno oblikovane svijesti: problem prilagođenja novom
načinu života, kriterijima i standardima jednog drugog sustava
vrijednosti; dakle te transformacije zahtijevaju restrukturiranje i
samog čovjeka.
Restrukturiranje vojno-industrijskog kompleksa, sustava vlastsi,
stvaranje nove gospodarske strukture, sve su to samo dijelovi
svukupnih problema s kojima se susreću sve ove države pa i Republika
Hrvatska, a koji su u svakoj od njih bitno različiti po svojoj
složenosti i težini. Teškoće koje se pojavljuju pri uspostavljanju
snažnijih međunarodnih veza i integracija tih zemalja u sustav
zapadnih demokracija, povećavaju opasnosti od obnova totalitarnih
režima u nekim od tihi država.
Jačanje političkih, ekonomskih, socijalnih te posebno
vojno-političkih kao i vojnih integrativnih procesa konkretan je
prilog izgradnji nove političke europske arhitekture, koja treba
jačati sigurnost i stabilnost u Europi. Suradnja umjesto konfrontacije
interes je i hrvatske države.
Neširenje naoružanja za masovno uništavanje posebno civila kao i
njegova uporaba mora se štititi mehanizmima zajedničke sigurnosti
posebno u Europi. Postojanje takvog naoružanja u Europi koje je izvan
kontrole normalnih demokratskih civilnih procesa posebna je opasnost
za regionalnu sigurnsot na Balkanu. Prijetnje nekih srpskih generala u
Beogradu upućene Europi nisu bez temelja.
Kvalitetna obuka i zajedničke vježbe k profesionalnoj, učinkovitoj i
manjoj vojsci. Postizanje interoperabilnosti, tj. prilagođavanje NATO
standardima u civilnim obrambenim institucijama, opremi i vojnim
zapovjednim strukturama dugotrajan je proces koji zahtijeva suradnju,
stručnost i strpljivost.
Promoviranje povjerenja u demokratske principe, te jačanje
političkih, ekonomskih, vojnih i drugih veza, jačanje političkih i
vojnih konzultacija, diplomatskih i drugih kontakata pridonosi jačanju
sigurnosti i stabilnosti u Europi. Sasvim je razumljivo da Republika
Hrvatska kao mala zemlja koja je tek nedavno izborila svoju
nezavisnost, želi pronaći svoju sigurnost i u okviru međunarodnih
sdaveza i struktura naglašavajući na taj način međunarodni značaj
svoje sigurosti. Sve druge opcije mogu biti vrlo opasne za Republiku
Hrvatsku jer je mogu voditi k izolaciji, ostavljajući je na taj način
izvan tokova svih međunarodnih procesa. Zbog toga Republika Hrvatska
traži svoju sigurnost, kroz uspostavljanje čvršćih ekonomskih i
političkih odnosa sa drugim zemljama Europe i svijeta, podržavajući
najrazličitije multilateralne međunarodne projekte, tržišnu ekonomiju
i razvoj demokracije. Sudjelovanje časnika i vojnika Hrvatske vojske u
Mirovnoj misiji KESS-a u Gorskom Karabahu prva je međunarodna vojna
akcija u kojoj Republike Hrvatske aktivno sudjeluje, što je dokaz kako
visoke stručne razine kadrova Hrvatske vojske tako i orijentacije
Republike Hrvatske za učinkovitom suradnjom u međunarodnim
demokratskim institucjama, posebno u području očuvanja mira.
Republika Hrvatska gleda i na Partnerstvo za mir kao model koji pruža
jednake šanse i uvjete svakoj državi da u okviru Partnerstva za mir
razvija i svoje individualnost koje doprinose regionalnoj i globalnoj
sigurnosti. Posebno ističem veliko i značajno iskustvo koje Republika
Hrvatska ima u orgnaizaciji i realizaciji najrazličitijih humanitarnih
akcija u BiH i Republici ponuditi, s obzirom da je jačanje i
podupiranje mirovnih snaga i humanitarne pomoći u uvjetima rata i
jedan od programskih prioriteta Partnerstva za mir. Tu Republika
Hrvatska ima značajno iskustvo i znanje.
Iz svih navedenih razloga, kao ministar obrane Republike Hrvatske,
čvrsto sam uvjeren da nema nikakvi hrazloga za kašnjenje s uključenjem
RH u Parnterstvo za mir, budući da je prisustvo Republike Hrvatske u
okviru Partnerstva za mir za dalje jačanje demokratskih procesa ne
samo u Republici Hrvatskoj nego i u ovom dijelu Europe. Za državu koja
tek započinje sa stvaranjem svoje vojske razvoj daemokratskih prodesa
njenog nadzora prema standardima suvremenih demokracija najznačajniji
je upravo sdada. Republika Hrvatska se nalazi u fazi strukturiranja
svojih oružanih snaga, pri čemu se usporedno nastoji jačati
demokratska kontrola nad njima. U tom smislu očekujemo da Parrtnerstvo
za mir može biti značajno i za razvoj Hrvatske vojske na temeljima
suvremenih demokracija.
I na kraju, naglašavam, Republika Hratska nalazi se na osjetljivom
geopolitičkom prostoru čiji će značaj sve više rasti iz različitih
razloga. To potvrđšuju razgovori s našim prijateljima iz Turske i SAD,
i drugih zemalja članica NATO-a, ali i ostalih zemalja. Prostor
Republike Hrvatske bit će, i danas je, prostor uz koji su vezani mnogi
politički i eknomski interesi, kao i prostor vrlo značajan za
oblikovanje jedinstvene Europe i njenoga sustava sigurnosti, ali i
gospodarstva. I iz svih tih razloga Republika Hrvatska očekuje i dalje
jačanje integrativnih europskih procesa i na tom dijelu prostsora kroz
Partnerstvo za mir, KESS, EU, NATO i druge međunarodne institucije."
(Hina) pp fp
281605 MET jul 94
281605 MET jul 94
(Hina) pp fp