LJUBLJANA, 7. srpnja (Hina) - Zahtjevi Berlusconijevih pregovarača da
Slovenija omogući kolektivni povrat imovine sadašnjih talijanskih
državljana i njihovih nasljednika koji su imali stalno prebivalište u
slovenskom primorju na dan 1. siječnja 1940. te da im se dopusti
kupovina nekretnina u Sloveniji mimo ustava, koji takve mogućnosti za
strane državljane predviđa, motivirani su strateškim interesima Rima
da osnaži svoj utjecaj, a ne zabrinutošću za poštivanjem privatnog
vlasništva i europskih normi. To je glavna teza koju u komentaru
"Dela" pod naslovom "Za nas je problem kardinalan" iznosi Mojca Drčar
Murko, inače i vanjska savjetnica za odnose s Italijom u kabinetu
premijera Janeza Drnovšeka.
Komentar podsjeća da zbog talijanskih zahtjeva Europska unija opet
pomiče početak pregovora o pridruženom članstvu Slovenije u EU te
nastavlja: "Europa voli čuti pojam vlasništvo, odobrava pravednost, a
ne primjećuje opasne neoiredentističke elemente budući da je Italiji
zbog hladnog rata oprostila već mnogo što, pa tako i fašizam i vojne
zločine. Europa nema primjedbi na talijansku politiku, jer je Italija
u biti politički obradila pravna obrazloženja svojih zahtjeva da se
korjenito promijene imovinsko pravni odnosi, što bi bio presedan koji
bi za sobom povukao preuređenje sveukupnog europskog poslijeratnog
statusa quo"-a.
Komentatorica priznaje da Slovenija prema talijanskim optantima ima
stanovitu moralnu odgovornost ali tvrdi da bi u tom slučaju isto
moralo vrijediti i za drugu stranu: "O individualnim odštetama mogući
su pregovori sa stajališta dobrosusjedskih odnosa, ali isto vrijedi i
za odštetu Slovencima za štetu za koju je objektivno odgovorna
Italija. Svjesno je, naime, u pozadinu potisnuta činjenica da su se
imovinsko pravni problemi pojavljivali od 1918. Između 1918. i 1945.
je Italija protiv Slovenaca i Hrvata koji su u pokrajini Venezia
Giulia (Venecija Đulija) tada činili 50 posto stanovništva vodila
politiku 'etničke melioracije', koja se danas zove etničko čišćenje. Uz
podatke o prisilnoj talijanizaciji koja je uključivala promjene imena,
preseljenje javnih službenika i zabranu uporabe materinjskog jezika tu
je i 60 tisuća mrtvih, 200 tisuća političkih izbjeglica, 100 tisuća
deportiranih, konfiskacija i doseljavanje Talijana, uništavanje i
paljenje kuća, stanova, kulturnih domova".
U komentaru se podsjeća da je 110 milijuna USD na ime odštete, kako
je precizirano Rimskim ugovorom Italija - SFRJ 1983. godine, bilo
određeno kao konačno rješenje te da je "u prva dva plaćena obroka već
bio veliki udio Slovenije, možda i veći dio onog što prispijeva u
naplatu sada kad Slovenija u ugovor stupa kao nasljednica ugovora".
(Hina) lf fs
071904 MET jul 94
071904 MET jul 94
(Hina) lf fs