Nadnaslov:EU: Ovoga tjedna zemlje članice biraju poslanike za novi
Europski parlament
Naslov: Europljani izlaze na izbore
Podnaslov:Neposredni opći izbori za Europski parlament i samim
terminima odvijanja potvrđuju poteškoće s kojima Europa
hvata zajednički korak: u četiri zemlje glasovat će se u
četvrtak, a u osam ostalih u nedjelju. Izbori, na koje bi
trebalo izići 266 milijuna birača, biti će prvenstveno
odraz zbivanja na unutrašnjopolitičkom planu pojedinih
zemalja predstavljajući značajan test za neke od čelnika
vladajućih garnitura i njihovih stranačkih grupacija.
Apstinencija na ovim izborima, koja je od prvih izbora
1979. u stalnom laganom porastu, pokazat će, smatra se,
rastući euroskepticizam u europskom javnom mnijenju.
Piše: Christophe de ROQUEFEUIL, AFP
PARIZ - Po četvrti put od 1979. godine, građani Europske unije (EU),
glasat će u četvrtak ili nedjelju kako bi izabrali svoje poslanike u
Europskom parlamentu, jedinoj multinacionalnoj skupštini izabranoj na
neposrednim općim izborima.
Tim će izborima, na kojima se treba izjasniti oko 266 milijuna
birača, dominirati unutrašnja politika ovih zemalja. Izbliza će se
pratiti rezultata nekoliko čelnika - Helmuta Kohla, Johna Majora,
Felipea Gonzalesa, koji će se naći u teškoj situaciji.
Izbori će također biti slika Europe koja s poteškoćama korača
zajedničkim korakom: iz razloga povezanih s nacionalnim tradicijama,
četiri zemlje glasuju u četvrtak (Velika Britanija, Danska, Irska,
Nizozemska). Osam drugih (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija,
Luxemburg, Grčka, Španjolska, Portugal) pozivaju svoje glasače na
izbore u nedjelju.
Postotak apstinencije biti će pokazatelj stanja mišljenja u kojem se
euroskepticizam povećao pod djelovanjem porasta nezaposlenosti i
rasprava glede Maastrichtskog sporazuma.
Sudjelovanje na europskim izborima nije prestalo slabiti - sa 62,4
posto 1979. godine (u 9 zemalja) palo je na 59,4 1984.godine (u 10
zemalja) te 58,4 posto 1989. godine (u 12). Ovaj se put strahuje od
rekordnog postotka apstinencije u Portugalu, gdje glasovanje
koincidira s "najduljim produženim vikendom u godini".
Po prvi puta će europski građani koji žive u drugim zemljama EU
(Portugalci u Francuskoj, Belgijanci u Italiji, Španjolci u
Njemačkoj), moći glasovati u zemlji u kojoj žive. Tu mjeru, koja je
prihvaćena s namjerom promicanja europskog državljanstva, ali koja je
loše objašnjena i zasigurno još previše nova, izabrao je tek mali dio
onih na koje se odnosi.
Sedamnaest milijuna stanovnika bivšeg DDR-a po prvi će put
sudjelovati na europskim izborima. Uzimajući u obzir ujedinjenje, broj
europskih poslanika će iznositi 567 (prema prijašnjih 518), a Njemačka
će imati 99 mjesta, za razliku od Francuske, Italije i Velike
Britanije od kojih će svaka raspolagati s 87 mjesta.
Međunaslov: Unutrašnja politika - glavni pokretač europskih izbora
Taj novi parlament imat će također i proširene ovlasti koje predviđa
Maastrichtski sporazum. On će trebati izglasati budućeg predsjednika
Europske komisije i njezine članove.
Odnosi na planu unutrašnje politike ponovo predstavljaju glavni
"motor" tih izbora, posebno u svim velikim zemljama. Najmanja od
zemalja Dvanaestorice, Luxemburg predstavlja školski primjer s
izborima na nacionalnoj razini i onima za europske poslanike koji se
odvijaju istog dana.
U nekoliko zemalja ti se izbori, vodeći računa o nacionalnom izbornom
kalendaru, vode u perpektivi političkih smjena. To je slučaj Njemačke
gdje oni kolidiraju s općinskim izborima u sedam saveznih država, i
predstavljaju odlučan test za budućnost kancelara Kohla pred opće
izbore u listopadu, za koje se čini da će biti tijesni.
U Francuskoj se kampanja najavljuje u perspektivi predsjedničkih
izbora 1995. godine, iako je jedini mogući predsjednički kandidat na
čelu jedne liste, prvi sekretar Socijalističke stranke (oporba) Michel
Rocard. Premijer Edouard Balladur, bivši predsjednik Valery Giscard
d'Estaing i gradonačelnik Pariza i bivši premijer Jacques Chirac,
drugi pretenenti na mjesto Francois Mitterranda, nisu se izravno
angažirali u nadmetanju.
U ostalim zemljama, ti izbori će biti test za čelnike koji se nalaze
u osobito teškoj situaciji, a koje bi loši rezultati mogli oslabiti.
To je slučaj u Velikoj Britaniji, gdje se očekuje uzmak konzervativaca
premijera Johna Majora. To je slučaj i u Španjolskoj gdje su
socijalisti Felipe Gonzalesa u teškom položaju nakon niza skandala.
U Italiji, Nizozemskoj i Grčkoj ulozi su drugačiji jer su te zemlje
nedavno promijenile vladajuću većinu. Izbori za europski parlament
predstavljat će u prvom redu provjeravanje ravnoteže snaga s oporbom,
ili u okrilju nove većine.
Dvanaesti lipnja biti će prilika za borbu kako bi se saznalo tko će
od pristaša Silvija Berlusconija, federalisti Lige Nord ili neofašisti
Nacionalnog saveza, dominirati koalicijom na vlasti u Rimu.
Glasanje u Belgiji će se pratiti u svim europskim uredima iz raznih
razloga. Premijera Jean-Luc Dehaenea smatraju favoritom za
predsjednika Europske komisije, koji treba zamijeniti Jacquesa
Delorsa.
(Hina) tm br
080406 MET jun 94
08HHMM MET jun 94
(Hina) tm br