BOSTON, 2. lipnja (Hina/Reuter) - Jeste li umorni od groznice
Svjetskog nogometnog prvenstva ? A kako bi bilo da se održava Svjetsko
prvenstvo u Pasuckquakkohowogu?
Sjedinjene Države nemaju svoju profesionalnu ligu, nemaju igrače
svjetske klase, a rijetki su oni koji mogu razlikovati slobodni udarac
od kornera.
Ali svi oni koji misle da nogomet nema svoju povijest u Americi, grdno
se varaju. Samo je jako teško o tome pričati. Svo oni koji su došli u
Ameriku radi nogometa, iznenadili su se kada su im domaćini, u stilu
turističkih vodiča, dokazivali da se davne 1620. godine, kada su se
prvi doseljenici iskrcavali na američki kontinent, nogomet bio
neobično popularan kod Indijanaca.
Tako kolonist William Wood u svom "New England Prospectu" piše davne
1634. godine o "Indijancima koji su igrali nogomet tijekom ljetnih
mjeseci sa različitim brojem natjecatelja, ovisno o prilikama".
Ta se igra na indijanskom zvala Pasuckquakkohowog, što bi u grubom
prijevodu značilo "skupljanje oko lopte", a igrale bi je dvije momčadi
na plaži, na terenu dugom preko milje. Lopta je bila sačinjena od
jelenske kože, iznutra ispunjena jelenskim repovima.
Broj igrača u jednoj momčadi varirao je od 30 do tisuću, a vrata, koja su se
nalazila na svakom kraju terena, bila su široka 12 metara. Utakmice su
se obično igrale između dva plemena, "ulog" su bila krzna, a ponekad,
kaže Wood, i - žene.
Iako se radilo o međuplemenskim utakmicama, svađe su bile vrlo
rijetke, za razliku od današnjih nogometnih prilika.
Amerikanci poštuju tradiciju, pa je tako u jednom od najljepših
parkova Bostona, podignut 1862. godine spomenik u čast kluba plemena
Oneida. Pripadnici tog plemena sačuvali su nogomet kao igru kroz
stoljeća i time su se dičili. Nije stoga ni čudno što su ispod
spomenika uklesane riječi - " Lopta nikad nije prešla gol Oneida".
I tako od Oneida, nogomet se razvijao u Americi sve do Svjetskog
prvenstva 1950. godine u Brazilu, na kojem su po prvi puta sudjelovali
Amerikanci i u prvom kolu za protivnike izvukli nikog drugog do
Engleze. U američkoj momčadi, kojoj je nogomet bio tek hobi, nalazili
su se, kažu kroničari, poštari, tokarski radnici, ribari, te jedan
pogrebnik, koji je postigao jedini zgoditak pogodak u susretu koji je
možda i najveća senzacija u povijesti svjetskih prvenstva. Talijan
koji je sudio taj dvoboj u Beloo Horizonteu kazao je poslije kako "da
nije sam sudio, nikako ne bi vjerovao u takav rezultat".
Zato, sve one koji sada dolaze u Ameriku radi nogometa, ne bi trebalo
čuditi, ako vam američki ljubitelji nogometa sa ponosom počnu priču
otprije četiri stoljeća o igri zvanoj Pasuck....
(Hina) rš rš
021234 MET jun 94
021234 MET jun 94
(Hina) rš rš