ZAGREB, 27. svibnja (Hina) -
No, taj otpad Manolića i Mesića nije ništa iznenadno, pogotovu, zbog
okolnosti u kojima smo stvarali HDZ i Hrvatsku.
Mislim da sam jednom negdje već spomenuo - ništa novo u povijesti, i
od 12 Kristovih apostola jedan ga je izdao, drugi zatajio, a ostali
ga nisu slijedili osim jednog, na njegovom Križnom putu. Sve stranke u
svim zemljama svijeta, pa i u Hrvatskoj, još i u prošlom stoljeću, su
se dijelile, na Starčevićevu Pravašku stranku, na čiste Pravaše,
Starčevićeve pravaše, dijelila se i Narodna stranka iz one Neovisne,
i Radića i renegata, itd.
Pa, prema tome, to renegatstvo - Mesić, Manolić, u ovoj grupi nije
nikakva iznenadna pojava, ona je normalna pojava pretvaranja HDZ-a kao
stranke, koja je dobila većinu, koja je u početku imala značajke
općenacionalnog demokratskog pokreta u stranku. Na Drugom saboru HDZ
je postao općehrvatskom, općenarodnom strankom. Ne nikakva uska
demokršćanska stranka, nego općenarodna stranka, koja svoj program i
svoju djelatnost gradi na načelima kršćanske civilizacije. A, to je
dovoljno širok pojam.
U cjelini uzevši, to je narod shvatio, i ja vam mogu kazati - između
stotinu pisama potpore od pojedinaca, ne samo iz redova HDZ, nego i
od običnih građana, sviju zvanja i sviju uzrasta, od mladeži do
sveučilišnih ljudi, običnih građana - jedno jedino sam primio
negativno. I, to moram priznati politički pametno. U tom pismu čovjek
je rekao da se slaže s Manolićem, i da istupa iz HDZ. Zašto? Kaže,
zato što ne može primiti program odluke, i vodstvo HDZ-a s Drugoga
sabora HDZ-a, što se ne može suglasiti da hrvatska valuta bude kuna, i
što se ne može suglasiti da kao himna HDZ bude pjesmuljak "Bože čuvaj
Hrvatsku"!
To je bit Manolića i manolićevaca.
Ja sam rekao da ih neće biti niti jedan posto, što se tiče stranke, a
u Saboru očito nisu uspjeli izazvati raskol. S odvlačenjem,
otpadništvom deset zastupnika, HDZ je zadržala većinu u oba doma.
Dolazi do preslojavanja i potresa u svim strankama, pa se čak može
govoriti i o raskolima. U HDZ-u nije došlo do raskola.
Dobro je da se stranke uobliče, stabiliziraju na ovaj ili onaj način.
Ali za Hrvatsku je dobro da ima većinsku stranku u Saboru. Za mene,
kao predsjednika Države bilo bi laganije da se ja ne vežem ni za jednu
stranku. Sasvim sigurno, ako bi se htio kandidirati i na budućim
izborima, vjerojatno uživam takav kredibilitet u narodu da moja
stranačka pripadnost ne bi igrala nikakvu ulogu. Ali je moja stranačka
pripadnost potrebna toj stranci koju sam osnovao, kojoj sam dao
program, s kojom sam pridonio tome da imamo samostalnu i demokratsku
Hrvatsku. A tvrdim kao povjesničar, ne samo kao državni poglavar
Hrvatske, da nismo imali takve stranke koja je imala većinu, ne bismo
imali samostalne Hrvatske, niti bismo je uspjeli uspostaviti, niti
bismo je uspjeli obraniti, niti bih mogao donositi odluke kakve smo
donosili u ovim vremenima.
Pogledajte druge zemlje, od Baltičkih zemalja, preko Poljske, do
Slovenije i Bugarske. Ili se vraćaju komunisti na vlast ili pak
dolazi do koalicijskih natezanja gdje se ne mogu donijeti ni dobre
političke, ni gospodarske odluke. I najozbiljniji ekonomski stručnjaci
iz svijeta, neutralni prema nama, kazali su nam - postigli ste to što
ste postigli i na unutarnjem, vanjskopolitičkom i gospodarskom
području zato što ste imali vodstvo, što ste znali što hoćete, što se
Vlada mogla oslanjati i na većinu u Parlamentu.
Jako je dobro zbog Hrvatske da je iz te parlamentarne krize koju su
izazvali Manolić i Mesić svojim otpadništvom, ostala takva situacija u
hrvatskom Parlamentu da je većinska stranka zadržala većinu, ona
stranka koja je dobila većinu na posljednjim izborima.
NENAD MICULINIĆ (Novi list): Gospodine Predsjedniče, u ovom trenutku
dok razgovaramo parlamentarna kriza se produljuje. Vi ste prošlog
tjedna u Makarskoj rekli da ste spremni, u slučaju da ne dođe do
sporazuma između HDZ-a i oprobe, raspustiti Sabor i obratiti se
hrvatskom narodu.
Da li ste spremni i dalje to učiniti ako ne dođe do dogovora. Hoćete
li, dakle, raspustiti Sabor i raspisati izvanredne izbore? Ili
smatrate da je moguće parlamentarnu krizu prevladati prema modelu,
koji eto ovih dana bjelodano HDZ prikazuje, tako da stranka koja je
dobila većinu u Saboru, ali za koju je na prošlim izborima glasovalo
oko trećine biračkoga tijela, vlada i ne želi čak ni saslušati one
koji zastupaju drugačije mišljenje, a kojima je povjerenje povjerila
većina tog istog biračkog tijela.
PREDSJEDNIK: Prije svega, u Vašem pitanju ima nekoliko netočnosti.
Nije istina da se parlamentarna kriza produbljuje. Parlamentarna kriza
je već zapravo riješena. Jer, Manolić i Mesić, pa i oni iz oporbe koji
su htjeli izazvati parlamentarnu i ustavnu krizu nisu to uspjeli,
nego, kao što sam rekao, većinska je stranka zadržala takve odnose da
može donositi odluke, da može osigurati stabilnost, i parlamentarne i
izvršne vlasti. A, u drugom dijelu Vašeg pitanja ogleda se, dragi
gospodine, ili nepoznavanje biti parlamentarne demokracije, ili
nedovoljnog političkoga obrazovanja, ili dobronamjernosti. Što
znači da je HDZ dobila trećinu biračkoga tijela? Koliko birača izađe u
Americi na izbore? Izađe 50 posto ili manje, i predsjednik bude biran
od tih 50 posto koliko ih je izašlo sa 50 posto glasova.
Da li itko od Amerikanaca postavlja pitanje da je on izabran sa 25
posto biračkog tijela. To samo ovdje, ignoranti i politikanti
postavljaju, oni koji još nisu prihvatili stvarnost da je Hrvatska
postala samostalna, demokratska, suverena država i da je to učinila
HDZ s čitavim narodom zadobivši većinu onoga biračkog tijela koje je
izašlo na izbore.
Većinu koju je dobila HDZ ne možete spojiti na drugoj strani s onima
koji su glasovali i za crvene i crne. To nije jedinstvo, nego je
većina ona koja je glasovala, koja je dala glasove jednoj stranci.
Prema tome, u Vašem pitanju, kao što sam rekao, ili se odražava jedno od
ovoga, nepoznavanje u biti parlamentarne demokracije, nedovoljne
političke kulture, nedobronamjernosti ili svega toga.
NENAD MICULINIĆ (Novi list): Ne, ne odražava se ništa od toga, nego
je činjenica da kada se pogledaju izborni rezultati HDZ je...
PREDSJEDNIK: - Dobili ste odgovor na svoje pitanje. Idemo dalje.
VLADIMIR VAZDAR (Glas Slavonije): Kako procjenjujete doprinos
Slavonije i Slavonaca u ostvarenju neovisnosti i demokratskog ustroja
Hrvatske?
PREDSJEDNIK: - Slavonija, pogotovu istočna, bila je prva na udaru i
koju su jugokomunistička armija, i Srbija pod svaku cijenu htjele ne
samo porobiti, nego i orobiti i izvrći potpunom etničkom čišćenju.
Slavonija je dala izvanredan prilog koji je danas još teško u punoj
mjeri ocijeniti, u tome da se čitava Hrvatska može održati i u tome da
oni nisu uspjeli usprkos što su doveli sve svoje tenkovske snage. Nisu
uspjeli osvojiti Vinkovce i Osijek. To govori o prilogu Slavonije, o
duhu hrvatskog naroda u Slavoniji, o tom obrambenom ratu.
I, razumije se, da će i u završnici tog domovinskog rata borba za
oslobođenje istočne Slavonije vjerojatno biti isto tako i najteža, ali
ja ne dvojim da će hrvatski narod u Slavoniji i u tom razdoblju
pokazati svoju zrelost i svoju spremnost da učinimo sve ako je moguće
da integriramo te dijelove bez novih žrtava, uz pomoć međunarodne
zajednice, ali, kao što sam rekao, ako će trebati i svim sredstvima.
VLADIMIR VAZDAR (Glas Slavonije): U tom kontekstu govorio bih i o
stotinama tisuća izbjeglica i prognanika i neostvarivanju ključnih
zadaća UNPROFOR-a na privremeno zaposjednutim područjima. To je još
uvijek realno stanje u kojem Hrvatska ne ostvaruje vlast u cijelom
svom području.
Nedavno ste najavili uskraćivanje produženja mandata UNPROFOR-a. Da
li se nadate razrješenju problema tijekom sadašnjeg mandata ili
vidite neko drugačije rješenje?
PREDSJEDNIK: - S tim hrvatskim područjima pod zaštitom Ujedinjenih
naroda, zapravo pod srpskom okupacijom, imamo prilike pratiti položaj
Hrvatske i međunarodne odnose.
Ne treba zatvarati oči pred tim da je međunarodna zajednica ne samo
mirno promatrala agresiju jugokomunističke armije i Srbije na
Hrvatsku, nego je kao što sam rekao, čak bila indiferentna što će se
zbiti, jer su jednostavno smatrali da je Hrvatska glavni krivac za
raspad Jugoslavije. Iako, što se tiče HDZ i mene, nisam nikada rekao,
kao što je to Mesić u svojoj političkoj mudrosti pisao, "Kako sam
rušio Jugoslaviju". Znao sam da je bivša Jugoslavija bila stvarnost u
međunarodnom poretku i da međunarodna zajednica nije sklona da se taj
međunarodni poredak ruši, jer može izazvati posljedice kakve je
izazvao.
Prema tome, i moja je politika u to vrijeme bila prijedlog da se
jugoslavenska kriza riješi pretvaranjem federalne Jugoslavije u
konfederalnu. Znači prijedlog za konfederaciju je bio zbog toga da,
uvažavajući te međunarodne okolnosti, dođemo do hrvatske suverenosti
bez žrtava.
Jer, da smo mogli doći do konfederacije, ostvariti punu suverenost u
svakom pogledu u okviru jednog konfederalnog saveza, bez žrtava, onda
bi to također bilo ostvarenje hrvatskih nacionalnih i demokratskih
ciljeva, a sa stanovišta konfederacije, poslije u budućnosti, donijeti
odluke.
Kad govorimo o problemu UNPA zona onda moramo imati u vidu sva
povijesna zbivanja od raspada Jugoslavije, i shvatiti da su mnogi
međunarodni čimbenici bili u prošlosti, a i danas jesu na pozicijama
koje za nas nisu sasvim povoljne.
Ali mi smo uspjeli dobiti bitne međunarodne čimbenike, saveznike i u
glavnoj svjetskoj sili. Uspjeli smo dobiti rezolucije Vijeća
sigurnosti koje jamče teritorijalni integritet. I s obzirom na sve ono
što je Srbija u tom razvitku događaja doživjela sa sankcijama, sa
besperspektivnošću svoje imperijalne politike da stvori veliku Srbiju
na račun hrvatskih teritorija, ima, rekao bih, možda 50 naprama 50 posto
šansi da možda otpočne proces normalizacije na temelju sporazuma koji
smo potpisali. Potpisali smo taj sporazum o normalizaciji zato što nas
obvezuju, od Vanceova plana, što nam apsolutno preporučuju i iz
Europske unije, kao što je to i onaj posljednji Juppe-Kinkelov
prijedlog o "modus vivendiu", jer taj prijedlog nije ništa drugo nego
na svoj način prepričan moj mirovni prijedlog. Obvezuju nas na
političko rješenje, i prema tome mi ćemo nastojati da postignemo
normalizaciju za koju su se predstavnici jugoslavenske i srpske vlade
i osobno Milošević izjasnili i potpisali taj sporazum o normalizaciji
za konferencijskim stolom u Ženevi - ne samo u bilateralnim
razgovorima nego li za stolom - da su za to da se postupno ide na
normalizaciju. Štoviše bili smo svi svjedoci kako je Beograd vodio
izbore u tzv. krajini oko Hadžića, Martića itd. i čak su nagovijestili
da je Martić onaj čovjek koji će taj proces normalizacije provoditi.
Sada smo trenutno svjedoci da nam Martić, Mikelić zaoštravaju odnose.
Vidjet ćemo da li je to zaoštravanje trajna opredijeljenost ili pak
samo taktičko zaoštravanje povezano sa stanjem u Bosni. Mi smo već u
razgovorima o produženju sadašnjeg mandata UNPROFOR-u postavili
zahtjev za provedbom Rezolucije 769. o kontroli granica između
Hrvatske i Srbije te Hrvatske i Bosne i Hercegovine, onog dijela Bosne
i Hercegovine koji kontroliraju Srbi. Tada su nam prijatelji kazali da
trenutno Ujedinjeni narodi nemaju snaga da osiguraju granice, ali da
razumiju naše prijedloge, opravdanost naših zahtjeva i da će naši
zahtjevi u tom smislu naći razumijevanje.
(nastavlja se)
-------- EMBARGO ZA RTV DO 17 SATI -----------
(Hina)
271036 MET may 94
27HHMM MET may 94
(Hina)