Nadnaslov:20. obljetnica portugalske "revolucije karanfila"
Naslov: Dan crvenih karanfila
Podnaslov:"Pobuna kapetana", mladih časnika vojske iscrpljene
kolonijalnim ratovima, postat će, praćena spontanim
odazivom naroda, "revolucijom karanfila" - što su postali
simbolom te revolucije protekle gotovo bez prolijevanja
krvi - i okrenuti novu stranicu povijesti nakon 42 godine
diktature u Portugalu. Hunta nacionalnog spasa na čelu s
generalom Spinolom, koja privremeno preuzima vlast, otvara
put procesu demokratizacije, dekolonizacije i razvoja.
Piše: Eduardo MONTEIRO, AFP
LISABON - Rano ujutro 25. travnja 1974. godine smiren glas
tajanstvenog "zapovjedništva Pokreta oružanih snaga", preko
lisabonskog radija, upozorava ljude da ostanu u kućama i sačuvaju mir.
Nije se računalo s osjećajima naroda. Ne obazirući se uopće na te
savjete, ponavljane u pravilnim razmacima, oni smjesta preplavljuju
ulice i trgove miješajući se s vojskom.
Spontanim odazivom gomile, "pobuna kapetana", koju su, protiv
diktature stare 42 godine, poveli mladi časnici vojske iscrpljene
kolonijalnim ratovima, postat će "revolucija karanfila".
Crvena boja karanfila, kojima su ubrzo okićene cijevi pušaka i
oklopna vozila raspoređena oko strateških točaka, postaje simbol te
revolucije protekle gotovo bez prolijevanja krvi.
Mladi konjički kapetan, Salgueiro Maia, pristaje na predaju premijera
Marcella Caetana, sklonjenog u glavnu žandarmerijsku kasarnu u
Lisabonu. Caetano je četiri godine ranije naslijedio starog diktatora
Antonia Salazara (1899.-1970.), preminulog u Lisabonu nakon vladavine
duge 38 godina. On zahtijeva da se vlast prenese na generala Antonia
Spinolu kako ne bi "pripala ulici".
Vani je gomila sve brojnija, kreće prema zgradi u kojoj se nalazi
zastrašujuća politička policija (PIDE). PIDE, prije predaje, puca na
gomilu i ubija četiri osobe, jedine žrtve revolucije koja će zahvatiti
čitavu zemlju.
Sutradan general Spinola najavljuje osnivanje Hunte nacionalnog
spasa, čiji je predsjednik, i čita proglas Pokreta oružanih snaga
(MFA), koji predlaže da se vlast preda civilima nakon slobodnih izbora
i vodi politika demokratizacije, dekolonizacije i razvoja. Za
Portugal, jedna je stranica bila okrenuta.
Međunaslov: Demokratizacija i dekolonizacija
Gospodarsko stanje u zemlji, uništenoj dugotrajnim kolonijalnim
ratom, bilo je očajno. Vlada Marcella Caetana, koji je želio obnoviti
'salazarizam' "u kontinuitetu", održavala se tek zahvaljujući svom
vojnom aparatu, cenzuri i političkoj policiji.
Zemlju je napuštala mladež. U postepenim valovima tisuće emigranata i
dezertera odbijalo je otići na sve tri fronte (Angola, Gvineja Bisao i
Mozambik) kolonijalnog rata, za koji je mobilizirano oko 140.000 ljudi
i za koji je utrošeno više od polovice državnog proračuna.
Vojna hijerarhija uzdrmana je pojavom knjige "Portugal i njegova
budućnost" generala Spinole, tada zamjenika šefa glavnog stožera
oružanih snaga, u kojoj se zalaže za političko rješenje u kolonijama.
Razriješeni svojih dužnosti, Spinola i general Costa Gomes, njegov šef
glavnog stožera, trebali su postati vodeće ličnosti pokreta kapetana.
Costa Gomes postaje privremeni šef države do izbora 1976. godine, dok
Spinola, predstavnik stare škole, nakon neuspjelog puča u ožujku
1975., napušta zemlju kao žrtva "revolucije u revoluciji" koju vodi
neobuzdan general Otelo de Carvalho.
Neraskidivo vezane, demokratizacija i dekolonizacija biti će
ostvarene u suradnji s političkim strankama - Komunističkom partijom,
jedinom koja je, u tajnosti, u to vrijeme imala čvrste temelje u
zemlji; socijalistima, čija je stranka osnovana u Njemačkoj 1973.
godine, i sadašnja stranka na vlasti, Socijal-demokratskom strankom
(PSD), osnovanom krajem 1974. godine. Nezavisnost afričkih kolonija
bit će ostvarena 1975. godine nakon 13 godina ratovanja, 8.000
poginulih i više od 20.000 ranjenih.
(Hina) bnš br
240822 MET apr 94
24HHMM MET apr 94
(Hina) bnš br