Nadnaslov:Rusija: "Sporazum o građanskom miru" - riskantna politička
operacija
Naslov: Hoće li Jeljcinu uspjeti 'primirje'?
Podnaslov:Poziv na pristupanje "Sporazumu o građanskom miru", čiji
dokument je upravo dostavljen na razmatranje i usvajanje
svim akterima političkog i društvenog života, odvažan je
ali i riskantan korak predsjednika Jeljcina koji bi ga
mogao dovesti u osjetljivu situaciju te produbiti postojeće
društvene podjele. Sporazum obvezujuće prirode, prema kojem
bi potpisnici trebali odustati od zahtjeva za prijevremenim
izborima, kao i nacionalnih i drugih zahtjeva, već je odbio
predsjednikov glavni protivnik Ruckoj, a osnovana je sumnja
da će ga prihvatiti i tzv. tvrda linija.
Piše: Paola MESSANA, AFP
MOSKVA - Boris Jeljcin pokreće opasnu političku operaciju sa svojim
"Sporazumom o građanskom miru" i predlaže strankama, organizacijama i
republikama Rusije prihvaćanje obveza koje dijele oporbu, a koje je
predsjednikov glavni protivnik Aleksandar Ruckoj već odbacio.
Dokument je u utorak navečer dostavljen na razmatranje i potpisivanje
svim sudionicima političkog i društvenog života zemlje, a
predsjedništvo priželjkuje da se pristup tom sporazumu, u trajanju "od
barem dvije godine", dakle najmanje do predsjedničkih izbora u lipnju
1996. godine, ostvari prije kraja travnja.
Bivši ruski zamjenik predsjednika Aleksandar Ruckoj, vođa pobune
prošlog listopada na čelu pobunjenika raspuštenog parlamenta, odbija
se pridružiti tom ugovoru. U interviewu Pravdi u utorak, general je uz
ostalo pozvao na "prekid igranja kompromisa".
"O kojem sporazumu bi se moglo raditi i s kim? S onima koji su
opljačkali zemlju (...) koji su prisilili ljude da kopaju po kantama
za smeće?" nastavlja Aleksandar Ruckoj, ponavljajući svoj zahtjev za
prijevremene predsjedničke izbore. "Neki još nisu shvatili da je
nerazumno očekivati pozitivne rezultate od tog režima", potrebno je
"napaviti promjenu u vrhu" i "primiti se posla kako bi promijenili
vlast držeći se zakona", ocijenio je general.
Međunaslov: Smirivanje situacije ili gušenje oporbe?
Ti pozivi malo su u skladu s ciljevima predsjedništva. U tekstu
Sporazuma kojeg želi Jeljcin, legitimna želja da se smiri politička
igra u zemlji u kojoj je sjećanje na dva pokušaja državnog udara (u
kolovozu 1991. godine i rujnu-listopadu 1993. godine) vrlo živo, često
popušta pred namjerom da se omete svaki pokušaj osporavanja postojeće
vlasti i jedinstva države.
Tako Boris Jeljcin traži od potpisnika tog dokumenta da se tijekom
dvije godine odreknu zahtjeva za prijevremenim izborima. On također
želi da se republike odreknu svih nacionalnih i autonomističkih
zahtjeva, te želi, u ime potrebnog jedinstva zemlje, ojačati utjecaj
Moskve u gospodarskoj i fiskalnoj organizaciji oblasti, kao i učiniti
organizatore štrajkova odgovornima za sva pretjerivanja, itd.
Sporazum treba postati politički prinudni instrument, s komisijom
zaduženom za nadgledanje njegove primjene, koja bi obznanjivala
prekršaje i zahtijevala sankcije za neposlušne, posebno njihovo
smjenjivanje ili povlačenje njihovih mandata deputata.
Radi se o odvažnom koraku. On može zavesti dio umjerne oporbe koja
priželjkuje stabilnost i zabrinuta je za izlazak iz krize. Tako se
predsjednik Dume, Ivan Ribkin, blizak Poljoprivrednoj stanci, već
izjasnio za to primirje.
Za razliku od toga, komunisti Genadija Ziuganova i ultranacionalisti
Vladimira Žirinovskog - ili blizu trećine mjesta u donjem domu - su se
odlučili za tvrdu liniju. Biti će teško uvjeriti ih da se izjasne za
Sporazum, ako ne i nemoguće budući su već najavili otvorenu trku za
predsjedništvo.
No njihovo odbijanje dokumenta može Borisa Jeljcina staviti u
osjetljivu situaciju i produbiti podjele unutar ruskog društva umjesto
da se učvrsti društvena sloga.
(Hina) tm br
071459 MET apr 94
(Hina) tm br