Nadnaslov:Kuba: Jedna od najvažnijih metamorfoza pod Castrovim režimom
Naslov: "Dolarizacija" kubanskog gospodarstva
Podnaslov:Sedam mjeseci nakon što je Kubancima dozvoljeno posjedovanje
strane valute, metamorfoza do koje je došlo zahvaljujući
"dolarizaciji" kubanskog gospodarstva zahvaća sve veći dio
aktivnog stanovništva, posebice nakon što je dozvoljeno
privatno poslovanje. Dok vlast napušta jednu od svojih dogmi
priznavajući potrebu ne samo "moralne" nego i "materijalne"
stimulacije, sve više dolazi do razbijanja društvene i
ideološke homogenosti sustava te do jasne podjele na one
koji posjeduju i one koji ne posjeduju dolare.
Piše: Antonio RALUY, AFP
HAVANA - Inženjeri koji postaju perači automobila ili trgovački
putnici, ilegalni vozači taksija ili djelatnici hotela za strani
turizam: više nego ikada brojni Kubanci napuštaju svoj posao u struci,
za koji su plaćeni u nacionalnoj valuti, i prihvaćaju se običnih
djelatnosti koje im omogućavaju prihode u dolarima.
Sedam mjeseci nakon što je Kubancima dozvoljeno posjedovanje stranih
valuta, društvena metamorfoza koja je uslijedila "dolarizaciju"
gospodarstva zahvaća sve veći dio aktivnog stanovništva.
"U jednom radnom danu danas zaradim više nego od svoje bivše mjesečne
plaće u pesosima", komentira Roberto, četrdesetogodišnji kompjuteraš,
koji izjavljuje da svaki dan dobiva između 5 i 10 dolara pranjem
automobila strancima u Havani.
Tristo pesosa koje je nedavno mjesečno zarađivao vrijedi nešto više
od tri dolara na crnom tržištu (po službenom kursu jedan pesos=jedan
dolar), što je stvarni gospodarski pokazatelj, dok se prekoračenje
monetarne mase procijenjuje na oko 11 milijadi pesosa i pojačava se
devalvacija nacionalne monete.
Prosječna mjesečna plaća od 180 do 200 pesosa nudi tek beznačajnu
kupovnu moć na crnom tržištu, kamo gotovo svi odlaze zbog općih
nestašica na službenom tržištu. Boca ulja tamo košta 140 pesosa, a 50
pesosa pola kilograma kave.
Nezainteresiranost za zaposlenja plaćena u pesosima povećana je s
odobrenjem poslovanja s vlastitim računom što je odobreno u rujnu
1993. godine za više od 130 profesija. Već je prihvaćeno oko 150.000
zahtjeva, uglavnom obrtnika koji žele da se njihove usluge ili njihovi
proizvodi plate jakom valutom.
Međunaslov: Razbijena društvena i ideološka homogenost sustava
Kako bi izbjegli "unutrašnji" egzodus elite nastale u Revoluciji,
vlasti su zabranile rad uz vlastiti račun za nekoliko kategorija
zanimanja, među kojima je osoblje državnih poduzeća, liječnici,
nastavnici i istraživači.
Vlasti također pokušavaju ograničiti plimu neprijavljenog rada te
malih trgovina i ilegalnih usluga koje ozbiljno konkuriraju državnoj
trgovini koja, prema Fidelu Castru, mora zadržati monopol.
Napuštajući jednu od svojih dogmi, vlast je usporedo priznala
potrebu stimuliranja rada i proizvodnje ne više samo "moralno" već i
"materijalno", dajući zaslužnijima prednosti u naturi. Oni se mogu
opskrbiti u nekim dućanima otvorenim specijalno za njih.
Odluka o nekažnjavanju posjedovanja dolara - donešena kako bi se
izvukle devize koje cirkuliraju ipod pulta i privukle ostale
posredstvom velike kubanske zajednice u Sjedinjenim Državama - imala
je izravnog odjeka na crnom tržištu: danas su cijene tamo uglavnom
izražene u dolarima.
"Dolarizacija" je također imala odjeka na socio-političkom planu.
Prema mišljenju brojnih promatrača, ona je dovela do jedne od
najvažnijih metamorfoza koju je zemlja doživjela pod Castrovim
režimom, uvedenim 1959. godine.
Razbijajući društvenu i ideološku homogenost sustava, već snažno
ugroženog padom socijalizma u Istočnoj Europi, ona je dovela do jasno
izražene podjele, suprostavljajući one koji imaju pristup dolaru,
posebno zahvaljujući rođacima u Sjedinjenim Državama, i one koji
raspolažu tek prihodima u pesosima.
"Jedni kupuju, dok drugi gledaju", komentira jedan diplomat, koji
naglašava da "privilegirani" nisu više nužno i tradicionalni pobornici
režima, već su to oni čije obitelji borave na Floridi i uglavnom su
povezani s protivkastrovskim sredinama.
(Hina) tm br
171004 MET mar 94
171004 MET mar 94
(Hina) tm br