ZAGREB, 8. ožujka (Hina)
VJESNIK: Četiri godine prekrajanja
Željko Luburović osvrće se na najavljenu financijsku pomoć svijeta
Hrvatskoj te njen ulazak u predvorje gotovo svih važnih svjetskih
financijskih i političkih institucija. Drži da je taj detalj konačno
pokazao "da domaći i inozemni dušebrižnici hrvatskog poštivanja
ljudskih prava nisu bili u pravu... (...) Preciznije, nakon
Washingtona se pokazalo da su sve tlapnje o slobodi medija,
deložacijama i pravima manjina samo metoda ucjene kojima je Europa
preko hrvatskih leđa četiri godine pokušavala prekrajati Balkan".
Postavivši pitanje - što onda reći o četverogodišnjim prozivanjima
Hrvatske - odgovara: "Ništa drugo nego to da je hrvatska službena
politika, ma koliko svatko o tome može imati drugačije mišljenje, u
posljednjem trenutku povukla određenew poteze kojima si je učvrstila
pozicije u svijetu i time izbila sve adute iz ruku onima koji su je
krivili za katastrofičnu sudbinu hrvatske države i hrvatskog naroda.
To što se nekom sada to može činiti licemjernim, tema je za drugi put.
Također, to što ima i onih koji sada zbijaju šale na taj račun,
citirajući predizborni slogan HDZ-a (Odlučimo sami o svojoj sudbini),
samo dokazuju da oni sami sebi skaču u usta". Ustvrdivši kako su
Hrvati washingtonskim sporazumom učvrstili svoju državu i sačuvali
interese koje imaju prema Hrvatima izvan Hrvatske, komentira: "A oni
pak Hrvati koji su se sada suočili sa svojom zabludom kako je hrvatski
režim kriv za odnos svijeta prema Hrvatskoj, mogu jedino slegnuti
ramenima i konstatirati kako je politika upravo ono što je puk već
odavno o njoj konstatirao narodnom poslovicom". Drži da to njih neće
zadovoljiti "već će naći načina da uporno dokazuju da su upravo oni u
pravu" i zaključuje: "No, koliko god to bila loša reklama za Hrvatsku,
s druge ih strane treba pustiti da sami obračunaju sa svojim
zabludama. Jer, ionako ćemo 'sami odlučiti o svojoj sudbini', a i
ulazak u partnerstvo za mir odjednom nam je ponuđen".
VJESNIK: Idućih 400 dana
Ivo Jakovljević u 'Ekonomskom brevijaru' ocjenjuje da se
višegodišnjoj privrednoj depresiji u Hrvatskoj odbrojavaju posljednji
dani. Kao uporište za tu tvrdnju uzima ostvarivanje svih točaka
washingtonskog preliminarnog sporazuma i ocjenjuje da će time "sama
Hrvatska u idućih 400 dana, do proljeća 1995. godine, pribaviti sve
uvjete za početak svestrane poslijeratne obnove uz visoke stope
privrednog rasta".
Ističe kako "mir u Hrvatskoj u okviru Granić-Silajdžićeva sporazuma
prije svega donosi nagli pad ulagačkog rizika", te "spoznaju da
dezinflacijski manevar nije bio ni preuranjen niti uzaludan".
Ocjenjuje da će stabilizacija mira vjerojatno smanjiti izdatke za
obranu što će dovesti do uravnoteženja državnog proračuna, a moguće i
do još jednog snižavanja općeg poreznog opterećenja. Dodaje tome i
podizanje cijena dionica bivših društvenih poduzeća te pozitivan
utjecaj na cijenu stare devizne štednje na sekundarnom tržištu. "No,
ipak najintenzivnija su inozemna obećanja", ističe Jakovljević
upozoravajkući na mogućnost "sklapanja prvog stand-by zajma
Međunarodnom monetarnog fonda s Republikom Hrvatskom". Navodi
mogućnost stvaranja zaklada za obnovu porušenih gradova te
"'odmrzavanje' Hrvatskoj već odobrenih zajmova Svjetske banke (124
milijuna dolara), Programa PHARE i sličnih ustanova, kao i neizbježno
reprogramiranje hrvatskoga vanjskog duga".
Ocjenjuje kako će najteža gospodarska posljedica ratne tragedije biti
narušeni regionalni raspored šansi, "pa će se razorena savezna BiH u
prvi mah činiti kao kakav uteg na još dobrostojećim nogama hrvatske
privrede". Drži da će o toj činjenici "morati voditi poseban račun
washingtonski sponzori Granić-Silajdžićeva sporazuma pa makar u to ime
morali prionuti na svojevrsni Marshallov plan za obnovu Hrvatske te
Bosne i Hercegovine" i zaključuje kako bi takav projekt "morao biti
neizbježan posebno za slučaj da ni Hrvatska niti Bosna i Hercegovina,
kao žrtve srbijanske agresije, 'objektivno' ne mogu računati da će im
u godinama mira Miloševićeva Srbija nadoknaditi bar dio pričinjene
štete".
VEČERNJI LIST: Svatko želi 'svoju' pravdu!
Boris Osim razgovarao je s Ivicom Crnićem, ministrom pravosuđa
Republike Hrvatske, u povodu velikog broja pismenih žalbi građana na
rad sudova.
Ministar Crnić na početku kaže kako nije posrijedi nikakva 'nova
plima' pisama i dodaje da najveći broj onih koji se žale, "optužujući
ove ili one iz našega pravosudnog aparata, temeljito brkaju kruške i
jabuke". Upozorava kako nitko nema pravo postaviti suca ili sudsko
vijeće na optuženičku klupu uz optužbu da je donesena kriva,
nepravedna, nezakonita presuda. Ističe kako je Zakon o sudovima
donesen u siječnju ove godine i objašnjava ovlasti Ministarstva. "Mi
smijemo, a to i radimo, ispitivati, odnosno kontrolirati tek ako netko
namjerno, bezrazložno odugovlači sudski postupak; ako se suci i
zaposleni u nekom sudu ne drže sudskoga pravilnika; ako je primjerice,
sudac ili službenik arogantan, netaktičan prema stranci... I točka! A
što se pak sadržaja neke sudske odluke odnosno presude tiče,
ispitivati ih može tek viši sud. Konačno to je i temelj trodiobe
vlasti; ne donosi te presude Ministarstvo pravosuđa...", ističe
ministar Crnić.
Napominje kako raščlamba opravdanih pisama i opravdanih kritičkih
tvrdnji pokazuje sporost u vođenju postupka. Upozorava kako od prošle
godine trećina predmeta nije bila riješena u roku, a na pitanje zašto,
kaže "(...) zato što nam se sudački kadar osipa (nezadovoljstvo
plaćama!), zato što vrijeme u kojemu živimo često rađa situacije kada
su oni koji bi se trebali pojaviti u sudnici - tuženi, tužitelji,
optuženi, svjedoci... - teško, ili čak nikako dostupni, pa im se
moraju, ako je to moguće, imenovati staratelji... No nitko ne spori i
već spomenute subjektivne propuste". Navodi brojku od 786 pisama u
prošloj godini, sadržaj kojih su žalbe na rad sudova i sudaca i
napominje kako je najčešće sadržaj pojedinih pisama nečiji subjektivni
doživljaj onoga što se odvija u sudnici. Na pitanje što se događa ako
se dokaže da je autor pisma u pravu, kaže da se sudac razrješava
dužnosti. "Odnosno, mi takav postupak pokrećemo, a sve je onda na
Saboru, na zastupnicima: tko je suca postavio, jedino ga taj može i
razriješiti funkcije", kaže Crnić. Na primjedbu novinara kako suce
može opozvati jedino sudbeno vijeće, a ono još nije ustanovljeno,
odgovara: "Mi smo ministarstvo, nismo sabor... Po zakonu, članove
sudbenog vijeća predlaže Županijski dom, a Zastupnički ih imenuje.
Naravno da zato vlada interregnum: ima zakona, ali nema vijeća".
Ocjenjuje kako će formiranjem vijeća mjerila rada sudaca biti čak
zaoštrenija. Na opasku novinara kako se uz žalbe na račun rada sudova
opće nadležnosti javljaju žalbe i na postupke državnih odvjetnika,
sudaca, odnosno vijeća za prekršaje (Vijeće za prekršaje Republičkog
deviznog inspektorata), Crnić odgovara: "Idemo redom: saznamo li za
neki eventualni izgred u državnoodvjetničkom segmentu pravosuđa,
obvještavamo državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Spominjete
devizne prekršaje, no to je isključivo u ingerenciji ministarstva
financija. A kada je riječ o nekim 'klasičnim' prekršajima,
slučajevima iz domene sudaca za prekršaje, i tada postupamo po istim
načelima". Upozorava kako se donosi novi zakon o prekršajima te da su
oni samo Ministarstvo pravosuđa i da imaju pravo nadgledati samo rad
onih koji mogu izricati zatvorske kazne. "A hoće li sutra suci za
prekršaje biti suci ili pak djelatnici uprave, sve će to, nadam se
pisati u novom zakonu. Uostalom, to su dileme stare 20 godina: možda
će sve završiti nekim srednjim rješenjem", kaže na kraju ministar
Crnić.
DANAS: Kolika je cijena konfederacije?
Tjednik u novom broju donosi osvrte na washingtonske zaključke o
federaciji BiH i njezinoj konfederaciji s Republikom Hrvatskom.
Postavljeno je pitanje što Hrvatska dobiva a što gubi. Iz svega se
nameće odgovor da će se "tek vidjeti koliko će i kako trajati državni
brak Hrvata i Muslimana, i s kakvim posljetcima. Jedno je ipak
sigurno. Nametnule su ga SAD, tako da ima okus kazne i za jednu i za
drugu stranu. Ravnatelj državnoga zavoda za statistiku Jakov Gelo
izrazio je sumnju da će "ako prostor koji pripada jednom odnosno
drugom narodu ne bude omeđen na način da Hrvati na određenom dijelu
imaju svoju suverenost, možemo očekivati iseljavanje Hrvata. (...) Ako
ne budu precizno uređena ograničenja naseljavanja, Muslimani će se
širiti ne samo na područja federacije nego i na prostor konfederacije,
dakle Hrvatske. (...)
Takva bi "konfederacija imala 7,5 milijuna stanovnika: 4,5 milijuna
Hrvata, 1,9 milijuna Muslimana, pola milijuna Srba a ostatak su ostale
nacije." (...) Ako bi u tu federaciju ušli i bosanski Srbi "broju od
7,5 milijuna priključite 1,3 milijuna bosanskih Srba, te ako se uzmu u
obzir po Hrvate nepovoljni demografski procesi, vrlo skoro Hrvati bi
bili manjina u takvoj tvorevini", naglasio je gospodin Gelo.
Kad je u pitanju monetarna unija odnosno zajednička valuta
gospodarstvenik Branimir Lokin misli da "buduća konfederacija Hrvatske
i Bosne i Hercegovine (u održivoj varijanti) moguća je stoga
gospodarski jedino kao država saveza stroge valutne podvojenosti i
precizno kontrolirane međusobne pokretljivosti radne snage."
Dr. Uroš Dujšin profesor na Pravnom fakultetu drži da "cijeli taj
sporazum upućuje u gospodarskom pogledu na golemu neizvjesnost, s
krajnjim oprezom se može nagađati o njegovim posljetcima."
Drugi sugovornici, među kojima su Tonino Picula, član direkcije SDP-a,
Ante Đapić iz HSP-a, Božo Kovačević iz HSLS i ostali su uglavnom za
takav ili nekakav sličan odnos s Muslimanima.
DANAS: Srbi će prihvatiti federaciju
Milan Jelovac razgovarao je s Biserom Turković, veleposlanicom Bosne i
Hercegovine u Hrvatskoj, o rezultatima washingtonskog sporazuma.
Gospođa Turković drži da taj preliminarni sporazum navješćuje
smirivanje rata i ocjenjuje da bi on "mogao otkloniti opasnost od
definitivnog raspada države BiH te od stvaranja presedana koji bi se
zasigurno poslije primijenio i na Republiku Hrvatsku".
Na pitanje novinara vidi li buduću federaciju kao demokratsku državu s
obzirom na Clintonovu najavu da će opstojnost BiH pomagati i vojnom
silom, odgovara: "To je pitanje širine i zakonitosti primjene kaznenog
sustava. Ako on služi za očuvanje demokracije, onda je i te kako
potreban. Upravo je u tom smislu govorio i predsjednik Clinton".
Washingtonsko rješenje kao i sva rješenja u ratnim sukobima drži
kompromisom i dodaje: "Američka je formula idealna: ona omogućuje
očuvanje nacionalnog identiteta, u ovom slučaju dvaju nacionalnih
korpusa, a pruža šansu i onom trećem u sklopu ponuđene federacije".
Povratak Rusije na Balkan i njenu potporu Srbima drži normalnim i
logičnim, upozoravajući kako se potpora može tumačiti na razne načine.
"Nečiji patronat može biti usmjeren u pozitivnom smislu, prema
osvješćivanju. Isto tako može biti i u negativnom kontekstu, u smislu
stvaranja iracionalnih zabluda o dominaciji i moći. U ovom je trenutku
ruska uloga za nas pozitivna". Drži da Rusija djeluje racionalno na
Srbe koji su vjerojatno imali iluzije o mnogo većoj zaštiti, a kao
potvrdu navodi sastanak Karadžića i Kozireva čiji je rezultat
suglasnost o otvaranju tuzlanskog aerodroma.
O mogućem priključenju bosanskih Srba matici Srbiji ako ih ne spriječe
svjetski čimbenici, gospođa Turković, među ostalim, kaže: "Kada bi
svjetski čimbenici bili za podjelu BiH, onda ne bi bilo ni
potpisivanja ovih sporazuma. Ali čak i kada bi postojala odlučnost
svjetske zajednice za podjelom BiH, pitanje je bi li se to moglo
učiniti". Upozorava na čvrsto stajalište Amerike da se BiH očuva kao
integralna država i ocjenjuje da je to faktor s kojim će se morati
suočiti i Srbi i prihvatiti rješenje. "Naravno, ne rješenje koje bi
bilo neminovno na njihovu štetu, nego rješenje koje je kompromis i
odstupanje od njihovih apsolutnih zahtjeva. S time će se Srbi morati
pomiriti", ocjenjuje gospođa Turković.
Na pitanje o vraćanju 70 posto teritorija, diplomacijom ili ratnom
opcijom, kaže kako stvaranje velike Srbije velikim dijelom ovisi o
Hrvatima i Bošnjacima. "Ako Hrvatska pristane na razgovore o podjeli
BiH sa Srbima, onda ujedno stvara i veliku Srbiju. Ne samo na račun
BiH, već i na svoj vlastiti račun. Ocjenjuje da se jedinstvom dvaju
naroda u BiH i uz potporu Hrvatske pokazuju uzročnici problema, a da
je onda, kada se ima jasno identificirana neprijatelja, lako
primijeniti kaznu i dobiti potporu za kažnjavanje. Na pitanje hoće li
to biti vojnim sredstvima kaže: "To ćemo još vidjeti. Sredstva ne
ovise samo o nama".
DANAS: Europa se brani u Hrvatskoj
Branimir Baron Brljević razgovarao je s glavnim tajnikom NATO-saveza
Manfredom Woernerom.
Na pitanje što je presudilo da je NATO-savez odlučio dati do znanja
kako više neće tolerirati kršenje zabrane leta, Woerner kaže kako je,
poslije ultimatuma, NATO odlučan da više ne dopusti ni najmanje
odstupanje, a budući je funkcija NATO-a vezana uz međunarodnu
zajednicu i njoj podređena, "nismo htjeli, niti smo smjeli poduzeti
bilo što na svoju ruku, što ne bi bilo usuglašeno sa svim načelima
Povelje Ujedinjenih naroda". Buduću ulogu NATO-a objašnjava:
"Sjevernoatlantski savez želi zajedno s Rusijom izgraditi novi
svjetski poredak, a ponajprije europsku sigurnost. ...uvjereni smo da
ultranacionalisti nemaju izgleda povesti glavnu riječ u temeljnoj
politici. Predsjednik Jeljcin ne želi konfrontaciju, što se vidjelo i
u reakciji ministra obrane Pavela Gračova, koji je bezrezervno podržao
našu akciju".
Glavni tajnik NATO-saveza spominje summit početkom godine u Bruxellesu
koji je pokazao "da nema govora o krizi identiteta NATO-saveza.
Naprotiv, nikada ranije naš savez nije bio toliko popularan. Stječe se
dojam da bi sve zemlje htjele postati članice saveza, a da ga niti
jedna ne želi ni pod koju cijenu napustiti. Dakako da među članicama
postoje stanovite razlike, ali one nisu krucijalne. Mi napokon moramo
funkcionirati kao demokratski savez, savez demokratskih država. To se
uostalom vidi i po odlučnosti saveza da ovlada krizama i da čak i
izvan granica NATO-a osigura mir. Također smo suglasni oko projekcije
stabilnosti za istočne zemlje". Woerner podsjeća kako se od početka
svog mandata zauzima za primanje u članstvo saveza nekoliko
najstabilnijih zemalja srednje i istočne Europe, dodajući kako ne
vjeruje da je povratak u prvotnu konfrontaciju moguć: "Svijet uči
polagano, ali je ipak ponešto iz svoje povijesti naučio. U svakom
slučaju, nitko ne želi proizvesti dojam ugroženosti kod naših
prijatelja. Prvi rezultati naše promišljenosti već su tu i nema
razloga da svoj polagani, ali sigurni tempo mijenjamo".
Woerner je objasnio i što znači 'partnerstvo za mir': "Ponajprije to
znači usklađivanje doktrina i obrambenih struktura, proračuna i
partnerskog angažmana na suzbijanju kriznih žarišta i očuvanju mira,
kako bi se iz toga isprva razvila bolja suradnja, a kasnije čak i
članstvo. Novinar je napomenuo kako se naše područje najviše plaši
polaganosti, a Woerner napominje kako se stanje već bitno popravilo i
nastavio: "Tko prati moj rad, taj zna da od početka branim prava
hrvatskog, slovenskog, makedonskog i bosanskih naroda na
osamostaljenje. Također je jasno da našem savezu na srcu leži
sigurnost svih europskih zemalja, a osobito vaše. To smo uostalom i
pokazali. Nećemo oklijevati ni ubuduće pokazati svoju spremnost da
zaštitimo vašu sigurnosti jer tako štitimo i sebe. Europa se brani kod
vas. Trebalo je samo nešto duže, možda predugo čekati, da to svima
kojima je do njezine sigurnosti stalo, postane jasno".
Woerner smatra da su pred Europskim savezom i NATO-om dvije povijesne
zadaće: izgradnja Europe kao kontinentalne i političke cjeline,
uključujući i Rusiju, te u vezi s tim i učvršćivanje novih demokracija
istočnih i južnih europskih zemalja u zapadne strukture. Tvrdi kako je
NATO u tom procesu neizostavan za uspostavljanje geopolitičkog
balansa. Za propuste na području bivše Jugoslavije, ocjenjuje Woerner,
najveća je odgovornost na Ujedinjenim narodima, a dodaje kako su i
europske zemlje između sebe imale različit pristup rješenju
jugoslavenske krize. "Mislim da smo došli do granice na kojoj će se
vidjeti da NATO-saveznici nisu izgubili spremnost da dobro osmišljenim
i isplaniranim akcijama osiguraju mir. Sva je sreća da Sjedinjene
Američke Države još uvijek igraju veliku ulogu. Barem u Europi se bez
njih ništa bitnije ne događa, niti se može dogoditi", napominje
Manfred Woerner.
(Hina) pp mc
080718 MET mar 94
080718 MET mar 94
(Hina) pp mc