Iz Usore piše : Irena Marinić
USORA, 2. ožujka (Hina) - U Usori, hrvatskoj enklavi u BiH, smještenoj
uz tok istoimene rijeke, u trokutu Doboj-Tešanj-Teslić, prije rata je
živjelo 22 tisuće Hrvata. Sada u potpunom ratnom okruženju živi njih 18
tisuća. Povijest Usore seže još u 13. stoljeće, kada su prvi
put spominje kao banovina. Za vrijeme turske uprave pripadala je
tešanjskoj nahiji, u doba austrougarske vladaavine poznata je kao
tešanjski kotar, a za vrijeme Jugoslavije prostor Usore bio je
podjeljen unutar tešanjske, teslićke i dobojske općine.
Posljednji humanitarni konvoj ovdje je došao još davnog 26. ožujka
1993. Od tada ništa, doslovno ništa nije došlo, ni kopnom, ni
zrakom. Nema lijekova, hrane i goriva. Struje nema već više od godinu
dana. U Usori se jede kruh od hibridnog kukuruza samljevenog u
vodenicama, a i njega uskoro neće biti.
Kazivanje o hrvatskoj enklavi Usori u ovom času ne moze drukčije
početi.
Petnaestoga siječnja 1992., u tijeku samoorganiziranja hrvatskog
naroda u BIH, utemeljena je Hrvatska zajednica Usora. Stvaranje te
najmanje hrvatske zajednice u BiH uvjetovao je njezin poseban položaj:
nalazi se u međuprostoru između Posavine i središnje Bosne. Njezin
predsjednik Franjo Bratić kazuje: "Usorski Hrvati, ranije rascjepkani na
tri općine, udruživanjem u HZ Usora su potvrdili već postojeću i
u ratu ponovno dokazanu territorijalnuu i kulturnu cjelovitost".
Od početka rata u Usori 3. svibnja 1992. godine, kada je započela
srpska agresija na ove prostore, svi Hrvati su se objedinili i
organizirali u HVO i formirali su usorsku 110. brigadu HVO-a.
Glavni cilj je bio ostati svoj na svome, spriječiti okupaciju. Uz
mnoge žrtve i ogromna razaranja taj cilj je i ostvaren: obranjena je
Hrvatska zajednica Usora. Napadnuti i iscrpljeni gotovo jednogodišnjim
okruzenjem Usorani su čvrsti u uvjerenju: ostat ćemo tu u svojoj
Usori.
SA SVOJIM OZNAKAMA I BARJAKOM
Srbi Usoru napadaju već treću kalendarsku godinu. Njihov glavni cilj
jest osvajanje ceste Doboj-Teslić. Koliki značaj za njih ima ta cesta
govori i njihova najnovija ofenziva "Granice 94". Započeta l7. siječnja
ove godine, ofenziva sa nesmanjenim intezitetom još uvije
traje. Srpska vojska napada sa više brigada i tehnike no ikada dosad.
Uz potporu tenkova i teškog topništva Srbi pokušavaju pješačke proboje
na gotovo svim dijelovima obrambene crte usorske 110. brigade.
Umirivši druga bojišta u BiH, oni ljudstvo i tehniku prebacuju na
usorsko bojište. Njihovi lokalni mediji pozivaju na predaju i nastoje
različitim dezinformacijama unijeti nemir u redove branitelja
i cjelokupno pučanstvo Usore. Kada su u nedavnom napadu mučki
ubili četiri usorska bojovnika i 11 ih zarobili, srpski mediji su
izvješćivali o tome kako su se "Usorani sami predali srpskoj vojsci
da bi se spasili".
O silini svih dosadašnjih srpskih ofenziva kazuje pomoćnik
zapovjednika 110. usorske brigade Zdravko Barišić: "Bilo je
izuzetno teških dana kada je agresor napadao iz više pravaca, uz
potporu zrakoplovstva i tenkova. Zrakoplovi su i po pet puta dnevno
djelovali po našem teritoriju, uz istodobni napad skupina tenkova.
Na ovo područje od početka agresije do danas palo je oko 140 tisuća
projektila među kojima i rakete zemlja-zemlja tipa Luna i Volga".
Upućeni kažu da je to trećina ukupno ispaljenih projektila tog tipa u
BiH. Usorski branitelji uništili su dosad gotovo 100 agresorskih
oklopnih sredstava.
Činjenicom da 110. brigada HVO-a Usore nije ratovala protiv muslimanske
vojske mnogo se špekuliralo. O tome njezin zapovjednik Nikola
Antunović-Kava kaže: "Ova spoznaja bila je dugo vremena pogodan medijski
materijal za manipuliranje 110. brigadom, u smislu da smo se mi
predpočinili i postali brigada Armije BiH. U svezi s tim mi smo se
javno očitovali ponavljajući ono što je odavno znano: Mi smo postrojba
HVO-a pod zapovjedništvom Zbornog područja srednja Bosna, odnosno
Glavnog stožera HVO-a sa svojim oznakama i svojim barjakom".
O svojim vojnicima i njihovim uspjesima zapovjednik s ponosom govori:
"Sigurno je da iza naše postojane obrtane stoje bojovnici, spremni
zaustaviti agresora. Treba istaknuti njihovu hrabrost, vještinu,
spremnost na žrtve".
ŽIVI SE - NE PITAJTE KAKO
Predstojnik Ureda društvenih djelatnosti Usore Jozo Matošević
svjedoči da je socijalna skrb građana Usore ispod svakog ljudskog
dostojanstva. "Mi nemamo građanima što ponuditi, a najteže
nam je vratiti majke novorođenčadi kojima ne možemo osigurati ni grama
šećera", kaže Matošević. Zapisujemo i riječi Ivana Bošnjaka, župnika
crkve Sv. Ive u Jelahu i direktora Caritasa župe Jelah : "Već
mjesecima su naša skladišta prazna, a svaki dan je sve više gladnih, da
ne kažem očajnih na našim vratima, koji vape za pomoć."
Zdrvastvene prilike opisuje liječnica dr. Doma Petrović: "Trenutačno
stanje zdravstvene zaštite je tragično. Primarnu zdravstvenu zaštitu
obavlja jedan liječnik opće prakse i dva apsolventa medicine sa
slušalicama i mnogo dobre volje. Zaštita trudnica i novorođenčadi je
nikakva. Civili umiru od malignih oboljenja. U porastu su i kronične
bolesti, tuberkuloza, anemije, skabijes". Dr. Petrović nastavlja:
"Veliki broj ranjenih čeka evakuaciju. Za neke od njih pomoć može stići
prekasno."
Unatoč svim nedaćama i teškoćama u Usori se živi, ne pitajte kako.
Nesalomiva je volja i vjera svakog pojedinca, kao i cijelog naroda, da
se preživjeti i opstati mora. Ima neke izdržljivosti i prkosa u ovom
narodu. Snalaze i onda kada izgleda da je to nemoguće. Brojne su
improvizirane brane na rijeci Usori i njezinim pritocima na kojima se
već mjesecima "od prirode krade" električna energija. Dobivene
količine struje su dakako neznatne i nedovoljne, ali se ponekad mogu
čuti vijesti na radiju. Svi učenici slobodne Usore završili su škosku
1992/93. godinu 22. studenoga 1993. godine, a školska 1993/94. godina
otpočela je 7. prosinca 1993. godine.
U Usori još je živa nada, da će se i njih netko sjetiti i da još
ima dobrih ljudi koji će istrajati na pronalaženju barem jednog
Bijelog puta i za Usoru.
"Pomozite Usori, pomozite ovim hrabrim ljudima, oni to očekuju od vas.
Pomozite im da ne bi umrla i nada", zovu Usorani, ne dopuštajući
mogućnost da bi mogli biti zaboravljeni.
(Hina) mar mn
021240 MET mar 94
021240 MET mar 94
(Hina) mar mn