ZAGREB, 28. veljače (Hina) -
VJESNIK: CLINTON KAO NOVI WILSON?
Stjepo Martinović tvrdi kako se 'u bivšoj Jugoslaviji' povijest
"kad-tad reinkarnira", dokazujući u nastavku svoje mišljenje: "Tako
sadašnja američka diplomacija slijedi istu misao o pravu naroda na
samoodređenje koje se, prije gotovo 80 godina, Woodrow Wilson bio
dohvatio kao Arijadnine niti za izlazak iz labirinta 'bivše
Austro-Ugarske carevine'. (...) Premda se mnogi u nas snebivaju nad
vjerojatnim ishodom washingtonskih razgovoara - 'asimetrična
konfederacija' Republike Hrvatske s federacijom muslimansko-bošnjačkih
i hrvatsko-bošnjačkih kantona u Bosni i Hercegovini upravo je
razvijena varijanta Wilsonove formule.
Ona, naime, potvrđuje pravo na samoodređenje triju
bosanskohercegovačkih etničko-kulturnih zajednica - dopuštajući im i
da ostvare političko-interesne saveze, pa i državno-upravne tvorevine,
s onim narodima i zemljama s kojima hoće", pojašnjava Martinović,
dodajući kako će pravoslavni Bošnjaci dovršiti pretvorbu u političke
Srbe i otići u krilo matične države, dok Hrvati i Muslimani
"...biraju konfedraciju s jedinom susjednom državom koja im jamči
priključenje na svekolike adrese zapadnog svijeta". Po Martinovićevu
mišljenju "potencijala dovršetka 'Wilsonove razdiobe' bišega
jugoslavenskoga prostora' više od Beograda svjesni su u Moskvi "(...)
što je odraz spozanje da se, osnutkom 'zagrebačko-sarajevske
konfederacije', kratkoročno gube 'krajine', a dugoročno uspostavlja
vječna brana prodoru 'Trećeg Rima' preko Clinton- Teodosijeve linije".
U zaključku Stjepo Martinović piše: "Takav ishod raspada SFRJ
potvrđuje da se rješenje moglo doseći tek kada se javio onaj tko ga
može i hoće platiti, da se cjelina hrvatskih interesa ne može
zašititi nacional-fundamentalističkom politikom (ni njenim nastavkom
etničko-purifikacijskim sredstvima!), te da je moguća i muslimanska
država u srcu Europe, ako joj se islamski karakter - hrvatskim
limitatorom - zadrži na kulturno-konfesionalnoj razini".
VEČERNJI LIST: VRIJEME ZA MIR
Na pitanje nazire li se ishod hrvatsko-muslimanskih pregovora,
Vladimir Goss piše: "Rijetko kada se pregovorima tako jasno vidio
ishod. Oni, jednostavno, moraju uspjeti". Ističući kako su obje strane
svjesne da Americi na Balkanu treba 'proxy' (predstavnik), "jer samo
Hrvati ili samo Muslimani za to nisu dovoljni", Goss upozorava:
"Hrvatska je također svjesna da joj, propadnu li pregovori zbog nje,
ne ginu sankcije i nove prepreke na putu u Europu. Bosanski Muslimani
znaju da, ako oni budu uzrok neuspjeha ovih razgovora, neće više moći
računati na potporu Amerike. Neuspjeh u zbližavanju u ovom je času
gotovo čin nacionalnog samoubojstva. Osim toga, nagađaju američki
mediji, obećane su nemale svote za obnovu i razvoj".
Upozoravajući ponovno da sastanak mora uspjeti i da o njemu ovisi
"budućnost milijuna ljudi", piše: "Neka nas stoga ne čudi ako su
razgovori polagani i teški, te da bi se mogli nastaviti sve do
ponedjeljka. (...) Oči Amerike, političara a i dobroga dijela javnosti
ostaju uprte u State Department. Warren Christoper obećava da će u
tijeku dana biti pri ruci pregovaračkim stranama kad god to bude
potrebno'. U interesu dviju strana jest da se ovaj put posao obavi
stručno i temeljito", zaključuje Vladimir Goss.
VEČERNJI LIST: ZAMKE ZELENE IDILE
"Hrvati nikako da shvate da je bit aktualne Kartage u tome da
padom Berlinskog zida i raspadom Varšavskoga pakta ni Jugoslavija na
ondašnjimi temeljima više nije mogla opstati. Stoga ju je trebalo
srušiti, e da bi je se ustanovilo na novim, jedino mogućim temeljima.
To je bio i ostao cilj, baš kao što je na putu od tog cilja po svaku
cijenu trebalo spriječiti konstituiranje Hrvatske kao stabilne
države. Sve što se u posljednje četiri godine ovdje dogodilo,
dogodilo se s tom namjerom", piše Dunja Ujević.
U nastavku izdvaja interpretaciju američkoga nacrta kako ga vidi
Associated Press koji ukazuje na mogućnost stvaranja nove zajednice na
području bivše Jugoslavije, a zatim komentira osude hrvatske politike
prema BiH po kojima je Predsjednik radio na tome da razbije BiH i da
je bio opsjednut Banovinom Hrvatskom. "Recimo da je bio. Pa što? Što
bi bilo da je takav cilj postignut. Bilo bi to da bi Hrvatska imala
svoj čvrsti, objedinjeni nacionalni teritorij, s jasno omeđenim
granicama koje bi štitila hrvatska vojska, i unutar kojih bi Hrvati
bili većinsko stanovništvo. Ako bi to bio rezultat onoga što je
Tuđman, navodno, htio postići, zašto je ta namjera u hrvatskim
političkim krugovima bila tumačena kao nelegitimna i nedopustiva?"
O mogućnosti stvaranja hrvatsko-muslimanske države, Dunja Ujević piše:
"Tko će financirati hipotetičku muslimansko-hrvatsku državu? Tko će
financirati eventualnu hrvatsko-muslimansku konfederaciju? Tko će u
toj državi izdavati domovince? Hoće li ih dobivati i oni koji će iz
Teherana i Riada pohrliti u Bosnu? Čija će biti vojska? Čija će biti
policija? Napokon, koja su jamstva da će Amerika i Europa financirati
takvu državu i jednom kada se eventualno dogodi da neki drugi energnet
suspstituira naftu?"
Na kraju upozorava kako jamstvo Hrvatskoj da će imati suverenitet nad
cijelim teritorijem treba uvjetovati izjednačavanjem statusa svih Srba
u Hrvatskoj i postavljenjem bezuvjetnog zahtjeva da hrvatska vojska
stane duž cijele hrvatske granice, a hrvatska vojska i policija da
nadzire cijeli hrvatski teritorij: "Sve ostalo, uključujući šuškanje
zelenom monetom, već je viđeno. Onda kad je Titu na račun stizalo
toliko dolara koliko je bilo potrebno da bude Jugoslavija", zaključuje
Dunja Ujević.
(Hina) mć
280724 MET feb 94
280724 MET feb 94
(Hina) mć