ZAGREB, 8. veljače (Hina)
BRITANSKI RADIO - BBC
Pregled Tiska
Financial Times objavio je uvodnik o pokolju na sarajevskoj
tržnici pod naslovom 'Nešto treba učiniti'. Mnoge britanske novine na
ovaj ili onaj način - u uvodnicima, reportažama, raščlambama svojih
diplomatskih urednika i izvješćima iz svjetskih sjedišta političke
moći - ponavljaju sličnu tvrdnju. Mnogi također ustvrđuju kako se
svijet još jednom užasnuo, a zatim će se prepustiti praznoj retorici i
neaktivnosti. Svakako, britanski tisak rijetko je toliko prostora
posvetio događajima u Bosni.
Financial Times na naslovnoj stranici u prvoj rečenici
izvješćuje da su zapadne zemlje jednodušno osudile granatiranje
Sarajeva, ali su bile daleko od suglasnosti treba li na njega
odgovoriti zračnim napadima na položaje bosanskih Srba. Iako se
američki Predsjednik hitno savjetovao sa svojim suradnicima njegov
tajnik za obranu rekao je: 'Ako zračni udari budu prvi čin nove
melodrame, što će biti drugi i treći čin i kakav bi trebao biti
finale'?
The Times piše kako zapadne zemlje nisu jedinstvene u tome kako
bi trebalo reagirati na najnoviji pokolj u Sarajevu te izvješćuje kako
su ministri vanjskih poslova Britanije, Francuske i Njemačke te
američki državni tajnik uoči današnjega skupa ES i, vjerojatno,
sutrašnjega skupa NATO-a pokušavali usuglasiti zajednički pristup
problemu.
The Guardian pozorno nabraja tko je što od svjetskih političara
predložio, a sve se svodi na britanski i francuski prijedlog za što
hitnijim sastankom NATO-a. List tvrdi kako ideja o ukidanju embarga na
oružje BiH ne izaziva više onakve povike među zapadnim političarima
kakva se čula sve donedavno. List u jednom od svojih članaka na temu
rata u BiH piše kako vojni stručnjaci sada sve više vjeruju da su
mirovne postrojbe UN u Bosni upale u zamku te da trideset posto pomoći
koje dovezu do Bosne završava u rukama zaraćenih skupina.
Većina dnevnika opisuje kako postrojbe UN nastoje analizom kratera
granate odrediti tko je ispalio granatu koja je ubila gotovo
sedamdeset ljudi na sarajevskoj tržnici. Mnogi se pouzdaju u rezultate
te analize i navode optužbe bosanskih Srba koji su još jednom
lansirali optužbu da Muslimani sami ubijaju svoje civile kako bi
pobudili sućut i reakcije svijeta.
The Guardian navodi riječi generala Sir Michaela Rosea koji je
rekao kako nikada nije vidio dokaze koji bi upućivali na to da vojnici
sami pucaju na svoje ljude u nadi da će izazvati prosvjede. List
napominje da u pažljivo sročenoj osudi pokolja srbijanski predsjednik
Slobodan Milošević nije ponovio tvrdnje bosanskih Srba da su Muslimani
krivi za incident.
No u drugom članku, iz pera diplomatskoga urednika, list donosi
tezu kako se europski diplomati slažu u tome da su Bosanci najveće
žrtve rata, ali da ih ne treba gledati kroz ružičaste naočale. Zatim
navodi riječi belgijskoga generala Briquemonta koji je kazao kako
bosanska vojska puca na srpske položaje kako bi Srbi zatim uzvratili, a
tada bosansko Predsjedništvo optužuje UNPROFOR da ih ne štiti od
srpske agresije te zahtijeva zračne napade protiv srpskih položaja. Na
te teze list i odgovara u svom uvodniku.
I ranije je bosanska vlada optuživana da je iscenirala slične
incidente, piše za uvodnik uobičajeno nepotpisani autor, kako bi
izazvala međunarodnu potporu, ali dosad nitko nije pokazao dokaze koji
bi to potkrepljivali, službeno ili neslužbeno, iako bi oni Zapadu bili
pogodan alibi zato što ništa ne čini. S druge pak strane, nastavlja
list, vojni promatrači na terenu u puno su slučajeva potvrdili da su
mnoge granate došle sa srpskih položaja. Komentator lista raščlanjuje
izjavu generala Briquemonta kako je bosanska vlada od prosinca prošle
godine učestalo provocirala Srbe da bi na terenu ishodila prednost
prije nego li sjedne za pregovarački stol. Treba se čuvati od takvoga
izjednačavanja, napominje list, jer velika je razlika u mogućnostima i
ciljevima. Dok su 6. siječnja UN zabilježili 1353 granate ispaljene sa
srpskih položaja, bosanske postrojbe ispalile su 53. Napokon, Bosanci
nastoje probiti obruč oko Sarajeva dok Srbi nastoje slomiti moral
ubijajući bosanske civile.
Tom se temom bavi i dvoje novinara Financial Timesa Tim
Judah i Desa Trevisan koji kažu kako su se bosanski Srbi i u
slučaju pokolja u repu za kruh u svibnju 1992. poslužili optužbom kao
vlastitom obranom. Tada je kanadski general Mackenzie optužio
Muslimane da bi u jednom nedavnom interviewu rekao kako nije mogao
znati što se događa oko Sarajeva. Ovaj put bosanski Srbi su svojoj
optužbi dodali i riječi svoga ministra informiranja koji je mirno
izjavio: 'Mi Srbi nikada ne ubijamo civile'.
List u svom uvodniku kreće put srpskih optužbi da bi ubrzo ustvrdio
kako se UN ponovno bave marginalnim zadacima i zamagljivanjem pravih
problema te navodi prijedlog lorda Owena da se Sarajevo stavi pod
administrativnu upravu UN. Nije problem u gradskoj administraciji već
obrani, kaže list. Cijelo bosansko pitanje nije prvenstveno
dobrotvorne prirode. Tendencija da se stanje u bivšoj Jugoslaviji
raščlanjuje u dobrotvornim relacijama vjerojatno je najveća pogreška
koju su učinile vlade zapadnih zemalja od samoga početka krize. Dok su
u slučaju Kuvajta i Falklanda prvenstveno procijenile kakve bi mogle
biti posljedice bude li se agresoru dopustilo da uspije u svom naumu,
u slučaju bivše Jugoslavije na agresiju se odgovorilo verbalnim
osudama i praznim prijetnjama dok su sve aktivnosti ograničene na
dobrotvrone akcije.
AUSTRIJA
DER STANDARD
Ubojstvo iz taktičkih razloga
"Prošle subote oko devet sati ratni zrakoplovi NATO-a ponovno su
kružili vedrim zimskim nebom iznad Sarajeva. Nakon nekoliko sati jedna
minobacačka granata eksplodirala je na tržnici u starom dijelu grada,
ubivši 68 ljudi i pokazavši da nitko u Bosni nije pretjerano
impresioniran nazočnošću borbenih zrakoplova moćnoga zapadnog saveza.
(...)
Iako na temelju traga granate nije bilo moguće izvući potpuno pouzdan
zaključak o počinitelju, pokazatelji upućuju na srpsko topništvo:
prvo, kut pada granate jednoznačno ukazuje na srpske položaje; drugo,
napadači su već prije tjedan dana najavili opću mobilizaciju kako bi
suzbili muslimansku ofenzivu u srednjoj Bosni.
U takvim slučajevima, Sarajevo na temelju dosadašnjeg iskustva računa
na pojačane napade opsjedatelja. Taktika je prokušana: dok je pažnja
svjetske javnosti usmjerena na terorističke napade u glavnom gradu
Bosne, Srbi nemilosrdno pojačavaju napade na opkoljene gradove i
postrojbe bosanske vojske na bojištima srednje Bosne. Sarajevo je
tijekom cijelog prošlog tjedna uistinu strahovalo od napada sličnih
razmjera, usprkos ocjeni snaga UN o 'relativno mirnom' stanju. Pritom
valja napomenuti da se spomenuta ocjena odnosi na dane kada je na
Sarajevo iz smjera srpskih položaja ispaljivano oko 100, a iz grada na
srpske položaje oko 10 granata dnevno.
Kada je prošlog petka srpska minobacačka granata u predgrađu Dobrinji
rastrgala 9 i teško ozlijedila 36 ljudi, činilo se - paradoksalno - da
napetost postupno popušta. Ocijenjeno je da će opsjedatelji pod dojmom
reakcija međunarodne zajednice bar nekoliko dana biti suzdržaniji.
Zabluda.
Kao i uvijek nakon takvih događaja, zahtjev za vojnom intervencijom
ponovno je pojačan. Od samog početka, ocjene o izgledima za uspjeh
takve operacije bile su vrlo različite, a stratezi su jednodušno
zaključili da zračni napadi ne mogu dokrajčiti sukobe. Bosansko
vodstvo zahtijeva koncentriranu akciju, posebno nakon uspješne
organizacije opremanja vlastite vojske. Sarajevo smatra da bi nakon
ukidanja embarga na uvoz oružja bosanska vojska bila dovoljno snažna
za povrat izgubljenih teritorija u relativno kratkom roku. Temeljna je
pretpostavka takve operacije neutralizacija srpskog topništva, ratnog
zrakoplovstva i komunikacija, koju bi trebali provesti ratni
zrakoplovi NATO-a, tvrdi bosansko vodstvo.
Druga opcija, koju posebno zagovara Turska, obuhvaća precizne zračne
napade, usmjerene na razbijanje obruča oko opkoljenih gradova. Takva
akcija uključivala bi vrlo nizak stupanj rizika za NATO: jedan vojni
stručnjak izjavio je u razgovoru za list da bi snažan udar 'u roku od
dva sata' potpuno uništio srpske položaje, smještene na brežuljcima
oko Sarajeva. U toj akciji trebalo bi sudjelovati samo 60 ratnih
zrakoplova.
Zanemarimo li navedene spekulacije, događaji od kraja prošlog tjedna
uputit će nas na zaključak da je rat u Bosni ušao u novu, još krvaviju
fazu.
Argument u prilog tom zaključku jest angažman najmanje 2000
mudžahedina na strani bosanske vojske te činjenica da bosanska vojska
raspolaže sve većom količinom teškog oružja. Javna je tajna da to
oružje ne stiže samo krijumčarskim putovima iz Albanije nego i manjim
transportnim zrakoplovima, koji noću slijeću na improvizirano uzletište
u blizini Sarajeva. Ako događaji potvrde bojazan Bosanaca da će UN
najkasnije potkraj svibnja povući plave kacige iz Bosne, kraj rata
vjerojatno će biti udaljeniji no ikada ranije", zaključuje Samo
Kobenter.
DIE PRESSE
A svijet samo promatra...
"Bosanska svakodnevica postupno otkriva da su i najkrvaviji
horror filmovi tek bezazlena iluzija. Strahota koju je jedna jedina
granata izazvala na sarajevskoj tržnici stvara dojam da je čak i rat
podnošljiv. Posrijedi nije samo krvoproliće i razaranje već i
tupost koja slijedi nakon užasa: što još može uzdrmati
čovječanstvo nakon prikazivanja tih televizijskih slika?
Cinično europsko iščekivanje akcije UN i nada da možda ipak ništa neće
biti učinjeno nadmašuju sve što smo dosada imali prilike vidjeti. SAD
prijete i čekaju, zapadna Europa čeka, odrekavši se čak i prijetnji.
Žalostan dosadašnji odnos međunarodne zajednice prema ratu na Balkanu
ne zaslužuje čak ni oznaku farse. Čak i države koje su se dugo
zalagale za intervenciju danas prihvaćaju stajalište obilježeno nemoći: što
učiniti ako većina u New Yorku ne podupre prijedlog o akciji? Zapad ne
bi smio tako olako puštati stvari iz ruku, iako je jasno da akcije UN
ovise isključivo o volji i dozvoli zemalja članica te međunarodne
organizacije.
Očaj nameće tek brojna pitanja bez odgovora: kako postupiti prema
krivcima i žrtvama nakon mogućeg završetka krvoprolića? Hoće li UN
tada možda organizirati sudski proces i donijeti presude? S kojim
pravom? Hoće li biti zaboravljena činjenica da smo posredstvom
tv-kamera bili svjedoci ubojstva?
Nema isprike za nesposobnost Ujedinjenih naroda - svih nacija! - da
donosu odgovarajuću odluku. Pritom uopće nije važno je li glavna
zapreka obzir prema slavenskoj orijentaciji Moskve ili strahovanje da
bi intervencija pod zapovjedništvom UN mogla izazvati još
katastrofalnije posljedice.
Prisjetimo li se neuspjeha svjetske policije u ostalim dijelovima
svijeta, strah je nesumnjivo opravdan. No, eksplozija od kraja prošlog
tjedna definitivno je potvrdila da je cijena koju valja platiti već
danas previsoka", zaključuje Peter Martos.
SALZBURGER NACHRICHTEN
Novi pokolj, staro licemjerje
"Puko licemjerje ne obilježava samo izjave političara o novom 'činu
barbarskog nasilja' u Sarajevu već i upozorenja zapadnih državnika da
više ne treba gubiti vrijeme te da mjesecima razmatrana prijetnja
zračnim napadima napokon mora biti provedena u djelo. Ako su zračni
napadi danas pretvoreni u prokušano sredstvo dokončanja ubijanja u
Bosni, zašto ocjena o primjerenosti takve akcije nije donesena prije
najnovijeg zločina?
Kukavičke ubojice, koje u Bosni ubijaju nedužne civile, odavno su
shvatile da su najave zračnih napada puke fraze i da nisu vrijedne
pišljiva boba. Organizatori najnovijeg pokolja uvrstili su u svoju
kriminalnu računicu pretpostavku da ne trebaju strahovati od ozbiljne
intervencije Zapada. Uoči novog kruga ženevskih pregovora o Bosni,
napadi zločinaca pokazuju da nove činjenice ne nastaju za
pregovaračkim stolom već na bojnom polju.
Vrlo je dvojbeno da će međunarodna zajednica nešto poduzeti kako bi
zaustavila ubijanje u Bosni. Izjava novog američkog ministra obrane
Perryja simptomatična je za quazi-razborit odnos Zapada prema pitanju
Bosne - Perry je naglasio da Washington nakon najnovijeg pokolja ne
isključuje nijednu opciju, ali želi pričekati kraj istrage o krivcima.
Osim toga, SAD neće jednostrano pokrenuti operaciju zračnih napada,
dodao je američki ministar obrane.
Perryjev nastup nagovješćuje nastavak mučne igre prebacivanja vrućeg
kestena u tuđe ruke, a cilj je izbjegavanje odgovarajuće akcije.
Fijasko zapadne politike prema Bosni proizlazi u prvom redu iz
različitih stajališta najvažnijih sila o ciljevima, sredstvima i
mogćnostima. SAD i Francuska nedavno su se otvoreno sukobile oko
nastupa međunarodne zajednice u Bosni. Danas Pariz i Washington
demonstriraju odlučnost, a kočničar je Velika Britanija.
Prije no što zapadne države u sastavu NATO-a ili Europskog saveza
odluče pokrenuti konkretnu akciju, mogu posegnuti za izlikom
različitih mišljenja u ključnom tijelu - Vijeću sigurnosti UN. Rusija,
čija je politika odnedavno obilježena neoimperijalizmom i naklonošću
prema Srbiji, očigledno ima pravo na veto protiv politike Zapada -
prisjetimo se pitanja proširenja NATO-a na istok", piše Helmut L.
Mueller.
(Hina) vk vk
080020 MET feb 94
080020 MET feb 94
(Hina) vk vk