ZAGREB, 18. siječnja (Hina) -
VJESNIK: "Misliti na produžetke"
18. siječnja
U uvodniku lista Stjepo Martinović komentira očekivano ženevsko
stajalište Alije Izetbegovića. Ocjenjuje da bi "hrvatska politika
kardinalno pogriješila kad bi takav ishod premišljanja sarajevske
garniture nad Tuđmanovim papirom odbila kao osnovu nove pregovaračke
nadaljevanke, jer nema dvojbe da Izetbegovićev politički klub uspješno
okuplja kritičnu masu međunarodne potpore 'partizanskoj verziji'
jedinstveno-građanske BiH".
U nastavku komentara Martinović podsjeća kako je na svim dosadašnjim
pregovorima zaraćenih o BiH jedina međunarodno priznata adresa bila i
jest Sarajevo i da je time bošnjačko-muslimanska vlast "učvršćena kao
besprijekorno legitimna u inozemstvu - u ime Republike BiH, a ne jedne
od triju nacionalno-političkih konstitutivnih zajednica". Komentator
se zatim osvrće na političku platformu Izetbegovićeve garniture koja
se temelji na nastanku BiH i njezina građanskog društva na podlozi
Titova rješenja, i upozorava: "Na hrvatskoj je ženevskoj politici da
trijezno razmotri sve vidljive i skrivene pojedinosti bošnjačke
'ponude'. Da istraži što znači nesposobnost međunarodnih čimbenika da
nametnu bilo desetoprovincijalnu ili trorepubličku BiH... Usprkos tome
što rat u BiH, kao i tzv. mirovno posredovanje ES i UN, ulazi u treću
godinu, temeljne su stvari sve bliže početku. Pogotovu za one koji
igraju - misleći na produžetke", zaključuje Martinović.
VJESNIK: "Samo prava demokracija smije upotrijebiti silu"
Razgovor s Darkom Bekićem, hrvatskim veleposlanikom pri KESS-u, uz
drugu obljetnicu međunarodnog priznanja Hrvatske
U podužem razgovoru koji je Krešimir Fijačko vodio s hrvatskim
veleposlanikom pri KESS-u Darkom Bekićem prigodom druge obljetnice
međunarodnog priznanja Hrvatske, Bekić je na temelju svojih iskustava
objasnio u čemu je griješila hrvatska diplomacija prije dvije godine
te koje zakonitosti vrijede u teoriji međunarodnih odnosa. Bekić
ističe kako se Hrvatska treba stoga pozivati na međunarodne norme i
demokratska načela, a istodobno se oslanjati na vlastite snage i
interese, i na toj osnovi nastojati izboriti međunarodnu potporu.
Upozorava na proturječja u unutrašnjoj politici i opisuje dvije struje
- snage koje se zalažu za 'hrvatski europeizam' i druge, koje Bekić
opisuje kao snage 'hrvatskog balkanizma'.
Na tvrdnju novinara da se možemo, nakon pobjede snaga 'hrvatskog
europeizma' - želimo li da nas Europa konačno prihvati, zauvijek
oprostiti od okupiranih dijelova naše zemlje, Bekić naglašava: "Ništa
pogrešnije od toga! Ja sam već rekao da se demokratskoj zemlji, ako
treba, 'gleda i kroz prste', ako dođe u sukob s manje demokratskom
zemljom. (...) Međunarodna će zajednica, naime, postići konsenzus -
možda uz malo 'podizanja obrva' (sjetimo se britanskog sukoba s vojnom
huntom Argentine, radi zaštite samo nekoliko stotina falklandskih
Engleza!) - ako budu ugroženi suverenitet, cjelovitost zemlje,
demokratske institucije i funkcioniranje pravne države. Kada se sve
druge metode i sredstva iscrpe, u sklopu programa NATO 'partnerstvo
za mir', demokratske zemlje imat će pravo upotrijebiti i silu, ne samo
vlastitu, već će moći računati i na potporu i savezničku pomoć zapadne
vojne alijanse. S druge strane - ponavljam i to - nedemokratskoj
zemlji, odnosno, takvoj koja je percipirana kao nedemokratska,
međunarodna zajednica, u budućnosti, neće dopustiti uporabu vojne
sile, ne samo na tuđem nego niti na vlastitom teritoriju, protiv
nacionalnih manjina ili u slučaju socijalnog bunta".
Iznoseći svoje viđenje daljeg razvoja događaja i mogućnost raspleta,
hrvatski veleposlanik pri KESS-u kaže: "Iako je u ovom trenutku
davati prognoze vrlo nezahvalno, ako prihvatim vašu, teatarsku
terminologiju, onda već duže vrijeme vidim - kao moguća - dva
različita epiloga: jedan bi se, simplificirano, mogao nazvati
'šekspirovskim', a drugi 'čehovljevskim'. U onom prvom, s pozornice
bivše Jugoslavije čuju se najuzvišeniji stihovi o domoljublju,
herojstvu, pravdi i istini, ali na njoj više ne vidim živih aktera:
daske su prekrivene leševima u strašnoj, krvavoj kupelji. U drugom,
pak, 'čehovljevskom' epilogu, s pozornice ne odjekuju veličanstveni
stihovi, naprotiv, na njoj vlada ona famozna 'čehovljevska šutnja', a
svi akteri ex-jugoslavenske drame stoje, okrenuti publici,
nezadovoljni i razočarani. Nitko nije ostvario svoje snove, sve ih je
pobijedila banalnost realnog života - ali su zato svi živi i zdravi!
(...) Ako prihvatimo definiciju diplomacije kao 'političkog dijaloga
među suverenim državama' što, dakako, podrazumijeva kompromise i
ustupke, ali tako da nema ni čistog gubitnika, niti potpunog
pobjednika, a da se, pritom, uvažavaju i nužnosti realnog svijeta,
onda je jasno za koju opciju, ne samo ja, nego svi mi moramo biti!" -
ističe na kraju razgovora veleposlanik Republike Hrvatske pri KESS-u
Darko Bekić.
VEČERNJI LIST: "Postali smo istinska braća"
Slobodan Lovrenović razgovarao je s Dariom Kordićem, pomoćnikom
načelnika glavnog stožera HVO-a i organizatorom otpora hrvatskog
pučanstva Busovače. Razgovor je vođen "nakon sedam paklenih dana
muslimanske ofenzive u Lašvanskoj dolini".
Dario Kordić drži da je hrvatski narod na ovim prostorima danas najbliže
ostvarenju cilja - spajanju jedinstvenog hrvatskog prostora. (...)
"Uvjeren sam da su svi potencijali Hrvatske Republike Herceg-Bosne
usmjereni na ispunjenje svete zadaće. Ne samo na uspostavu kopnenog
koridora između Hercegovine i Lašvanske doline nego i na spajanje
hrvatskog jedinstvenog prostora", ističe, među inim, Kordić. U
nastavku se osvrće na skršenu 'božićnu muslimansku ofenzivu' poduzetu
umjesto dogovorenog 'božićnog primirja' i ocjenjuje kako će je
Muslismani "ponovno pokušati". Glede toga upozorava na dovlačenje
muslimanskih fanatika iz Tuzle, Sarajeva i Konjica te specijalnih
postrojba muslimanske vojske. Na novinarsko pitanje vjeruje li u pomoć
Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Republike Hrvatske hrvatskom
pučanstvu Lašvanske doline Dario Kordić je odgovorio da vjeruje te da
bi se moglo pomoći "na svaki način. A najučinkovitije bi bilo
upućivanje svih potencijala na svetu zadaću prirodnog spajanja umjetno
rastavljenih hrvatskih prostora".
Na pitanje o mogućim suprotnostima između Hrvata Hercegovine, Bosne i
Posavine, odgovara kako je on osobno od samih početaka sudionik
stvaranja Hrvatske zajednice, kasnije Hrvatske Republike Herceg-Bosne
i kako nikad nije bilo razmimoilaženja. "Hrvatski je narod uvijek bio
jedinstven. Kljujić i slični su nešto drugo, oni su pokušali
podijeliti hrvatski narod. Hrvatska je zajednica stvorena hrvatskom
krvlju. U ovom ratu postali smo istinska braća. Rat nas je ujedinio",
ističe Kordić.
Dario Kordić, pomoćnik načelnika glavnog stožera HVO-a osvrće se i na
nedavno održani 'Sabor Hrvata srednje Bosne' u Zagrebu na kojem je,
uz ostalo, rečeno kako je 'Herceg-Bosna hercegovačka i ne odgovara
Hrvatima u Bosni'. "Mislimo da se Herceg-Bosna rađala u svakom dijelu
sadašnje Bosne i Hercegovine, ali prije svega rođena je u središnjoj
Bosni. Ne može se ne voljeti dijete kojem smo mi bili otac i majka.
Herceg-Bosnu su rodili koliko Hercegovci, toliko Posavci i Hrvati
središnje Bosne. Ona je naša zajednička tvorevina. (...) Organiziranje
Sabora kojem je cilj razbijanje hrvatskom krvlju stvorene države,
smatramo kao uvredu svih hrvatskih žrtava. S tim se ne smiju igrati",
upozorava Kordić. Komentirajući muslimansko odbijanje mirovnog
prijedloga predsjednika Republike Hrvatske Tuđmana iz Bonna i
zaključuje: "Nastavak rata slijedi, ali mi ćemo obraniti naše sveto
pravo. No, globalna svjetska politika učinit će ipak pritisak i na
Izetbegovića i na srpsku stranu. Rat će dokončati kroz splet
političko-vojnih okolnosti. Dok muslimansko vodstvo ne doživi vojni
poraz, neće se osvijestiti. Bez toga nema rješenja".
(Hina) sp
180837 MET jan 94
18116
(Hina) sp