Nadnaslov: Bauk revolucije nad Liechtensteinom
Naslov: Hans-Adam drugi na čelu prevrata
Podnaslov: Knez liechtensteinski nedavno je svijetu obznanio, po prvi
put u povijesti, službeni Zakonik dinastije, čijim su
sadržajem podjednako zgranuti uvjereni monarhisti kao i
nepokolebljive feministkinje: novim propisima otvara se
mogućnost detroniziranja sadašnjeg vladara i dokidanja
sustava nasljedne monarhije, ali i osigurava zadržavanje
ženskih pripadnika dinastije što dalje od trona
Piše: Elisabeth RAMELSBERGER, Reuter
VADUZ - Nad malom europskom kneževinom Liechtenstein lebdi nepogrešivo
prepoznatljivo ozračje revolucije.
Doduše, čini se da su izgledi za masovni ustanak vrlo mali.
No, dostojanstveni hodnici vladareva dvorca na alpskim obroncima
možda više nikad neće biti kakvi su bili.
Glavni pokretač ovog prevrata nije nitko drugi do sam vladar: knez
Hans-Adam drugi liechtensteinski, vojvoda od Troppaua i Jaegerndorfa,
grof od Rietberga i vladar dinastije Liechtensteina.
Četrdesetosmogodišnji knez nedavno je svijetu obznanio, po prvi put u
povijesti, službeni Zakonik dinastije (Hausgesetz), koji propisuje
obveze i prava za svakog od stotinjak pripadnika loze Liechtensteina
diljem svijeta.
Sadržajem tog dokumenta podjednako su užasnuti uvjereni monarhisti i
nepokolebljive feministkinje.
Ponajprije, novim propisima Hans-Adam svojim podanicima daje službenu
kneževsku suglasnost da ga detroniziraju, otvarajući mogućnost da mu
se u kneževini glasovanjem iskaže nepovjerenje.
On također želi da se promijeni ustav kneževine, tako da podanici,
ako to žele, mogu dokinuti sustav nasljedne monarhije.
Čini se čak da Hans-Adam drugi potajno snuje o prijevremenom 'odlasku
u mirovinu', pri čemu su se glasine o tome pojavile istodobno s
objavljivanjem novoga zakonika.
Moguće je, dakle, da prijestolonasljednik, 25-godišnji Alois, neće
morati dočekati duboku starost kako bi preuzeo žezlo.
Upitan u jednom razgovoru kad bi mogao odstupiti, Hans-Adam drugi
kazao je: "To će se pitanje vjerojatno postaviti na prijelomu
stoljeća. Odlazak u mirovinu mogao bi uslijediti, dakako, pod uvjetom
da se s tim suglasi i moj sin."
Međunaslov: Dame plave krvi ne odlučuju niti unutar obitelji
Liechtenstein je četvrta po 'malosti' na popisu europskih zemalja.
Njezinih 160 četvornih kilometara stisnuto je uz obale Rajne između
Austrije i Švicarske. Tom ustavnom nasljednom monarhijom dinastija
Liechtensteina vlada već 300 godina.
Nagađanja o budućim promjenama posebno su živnula nakon što su se
Hans-Adam i vlada u Vaduzu prošle godine sukobili, mada je taj izraz
pretjeran, oko rokova općeg izjašnjavanja o Europskoj uniji.
Knez je tada javno kazao da će odstupiti ako to želi njegov narod, a
ponudio je i održavanje javne rasprave o ustavnoj ulozi vladara.
Neposredno zatim ponudio je Liechtensteincima pravo da na referendumu
odluče o ukidanju monarhije.
Sve te prijedloge sad je uobličio u jedan dokument kojim, također po
prvi put u povijesti, proglašava slobodu savjesti i punu vjersku
slobodu. Članovi kneževske obitelji više ne moraju biti rimokatolici.
No, ma koliko Hans-Adamov zakonik u nekim pitanjima izgledao (i bio)
revolucionaran, za ženski dio loze Liechtensteina ništa se nije
izmijenilo. Dotične dame i nadalje nemaju čak ni pravo odlučivanja o
unutrašnjim obiteljskim pitanjima.
"I o tome se ponešto raspravljalo", priznaje Hans-Adam. "Žene su
mogle iznijeti svoja gledišta, ali su i one na koncu zaključile kako
im unutar obitelji ne pripada pravo odlučivanja."
Žene se, kaže knez, trebaju usredotočiti na odgajanje djece. S
obzirom na to da je riječ o damama plave krvi, o kuhanju, pranju i
peglanju, naravno, nije bilo ni govora.
Izgledi da Liechtensteinom jednog dana zavlada kneginja doista su
mali.
"Smatram da bi to bila pogreška", smatra Hans-Adam. "Kad bi majka
istodobno morala biti državni poglavar i upravljati obiteljskim
imutkom, zasigurno ne bi mogla svoje majčinske dužnosti obavljati na
najbolji način."
Novi zakonik jednako odlučno brani obiteljska pravila o
nasljednosti. Bogatuni, filmske zvijezde i političari mogu mirno
zaboraviti na pomisao da bi mogli kupiti titulu. Bilo koji član loze
Liechtensteina koji bi pokušao prodati obiteljsko ime bio bi suočen s
kaznom - od ozbiljnog prijekora do gubitka titule na 20 godina.
"Zasad nam još nisu nuđeni bjanko čekovi, ali pozamašne sume smo već
viđali", smije se Hans-Adam.
Zakonikom se također propisuje da članovi obitelji nesmiju "ugroziti
ugled, čast ili dobrobit" dinastije Liechtenstein ni njihove
kneževine.
Otvoreno je pitanje što se podrazumjeva pod takvom zaštitom
obiteljskog imena i djela. Hans-Adam vjeruje da o tome treba
odlučivati od slučaja do slučaja, jer "u protivnom riskirate biti
suviše veliki moralist".
(Hina) br
110633 MET jan 94
1168
(Hina) br