ZAGREB, 19. prosinca (Hina) - Nakon što je stalna američka
predstavnica pri UN Madeleine Albright uputila teške riječi glavnom
tajniku UN Butrosu Ghaliju zbog njegova izvještaja o
operacionalizaciji Temeljnog sporazuma o istočnoj Slavoniji, Baranji i
Zapadnom Srijemu, Višnja Starešina u današnjem Večernjem listu piše o
problemima pred kojima stoji taj sporazumom.
"Ovaj put ključni problem ipak nije u Ghaliju, već u tome što zasad
nema država koje bi bile spremne ponuditi svoje vojnike za provedbu",
napominje novinarka i objašnjava: "Nakon potpisivanja daytonskog
sporazuma, jedna od opcija bila da iste trupe namijenjene provedbi
sporazuma o BiH (IFOR) provedu i temeljni sporazum o istočnoj
Slavoniji, no ta je mogućnost ubrzo otpala. Prije svega jer SAD nije
bio spreman dati dodatne vojnike, uz one namijenjene za BiH.
Potom se operiralo s posebnim međunarodnim snagama, na marginama
Londonske konferencije prije desetak dana održan je i sastanak
predstavnika proširene Kontaktne skupine o toj temi, ali je završio
potpunim krahom. Ni jedna država nije bila spremna dati vojnike, neki
su sugerirali da se Kanada značajnije uključi u provedbu, da možda
Belgija pojača svoj već postojeći bataljun koji bi ostao tamo kao i
ruski, te da se doda još nešto trupa iz nordijskih zemalja, čime bi se
ipak na indirektan način operacija dovela pod okrilje NATO-a. I tada
je predstavnik UN Thorwald Stoltenberg izveo vrlo sličnu procjenu onoj
iz Ghalijevog izvješća: da za provedbu sporazuma, odnosno brzu
demilitarizaciju područja, treba oko devet tisuća vojnika opremljenih
za djelovanje pod ratnim poglavljem ako prije toga ne dođe do
međusobnog priznanja Hrvatske i SR Jugoslavije, a u slučaju međusobnog
priznanja bilo bi dovoljno oko četiri tisuće vojnika. Nitko nije
posebno opovrgao takve procjene, ali niti izrazio želju da dade
vojnike, uz objašnjenje kako treba pričekati Pariz u kojem se
očekivalo međusobno priznanje.
Međutim do priznanja nije došlo", upozorava dalje novinarka ocijenivši
kako je Prevlaka, na kojoj je Milošević inzistirao, bila samo povod za
odgodu priznanja, a ne razlog. Novinarka smatra kako je bit u tome da
Milošević, nakon što nije mogao dobiti hrvatska područja, "nastoji
barem što dulje održavati napetost i ne dopustiti Hrvatskoj da se brzo
i neokrnjena izvuče iz balkanske krize".
Napominje kako je istodobno i države kontaktne skupine doveo u
nepriliku jer - "preuzele su obvezu za provedbu sporazuma, bez
međusobnog priznanja ona je svakako otežana, rok istječe 15. siječnja,
a Hrvatska je dala do znanja da ga ne namjerava produžiti. Nakon svih
planova i sporazuma, teško joj je takav stav osporiti ili je pak
uvjeriti da prihvati još jednom nigerijske ili kenijske plave kacige
(uza sve uvažavanje) koje bi kao provele demilitarizaciju. S druge
strane, zapadne države, koje upravo u to vrijeme trebaju razmjestiti
IFOR u BiH, nikako ne bi željele vidjeti ratnu opciju u susjedstvu
zbog opravdanog straha da bi mogla ugroziti mirovnu operaciju u BiH",
navodi novinarka i zaključuje:
"Dakle, ili treba pronaći odnosno dati trupe sposobne da provedu
demilitarizaciju, zatreba li i silom, ili pak otići još koji put do
Beograda i uvjeriti 'dobrog dečka' da pristane na bezuvjetno međusobno
priznanje".
(Hina) dd
190750 MET dec 95
(Hina) dd