BRUXELLES, 18. prosinca (Hina) - Odluka Europskog suda pravde u
Luksemburgu, donesena u petak, u slučaju belgijskog nogometaša
Jean-Marca Bosmana zapravo je označila ilegalnim temeljna pravila
profesionalnog nogometa u Europskoj uniji - klauzulu o nacionalnosti,
dakle, pravilo o broju stranih igrača u jednoj momčadi prigodom
službenih utakmica nacionalnog prvenstva, kupa i europskih kupova i
pravilo o obeštećenju prigodom prijelaza nogometaša iz kluba u klub.
Luksemburški sud, kojeg odluka od 15. prosinca postaje presedanom u
europskom nogometu (odnosi se, jasno, na zemlje članice EU, ali i neke
druge u Europi) smatra da su pravilo o obeštećenju prigodom transfera
i tzv. klauzula o nacionalnosti (osim u slučaju nacionalnih
reprezentacija) u suprotnosti s Rimskim ugovorom. Ta dva pravila
profesionalne nogometne organizacije, prema odluci suda, sprečavaju
slobodnu cirkulaciju radnika i tako se protive članku 48. Rimskog
ugovora.
Sud smatra da nije potrebno nikakvo obeštećenja kluba klubu prilikom
prijelaza igrača, niti za njegovo formiranje kao igrača, ni za njegovu
promociju.
A famozni sustav 3+2 po kojem su za neki klub mogla u službenim
utakmicama igrati tri stranca plus još dvojica, koja se već zapravo smatraju
domaćim, jer su i juniorsku karijeru počeli u tom klubu, također pada u
vodu. Od 15. prosinca 1995. za klubove će moći igrati i svih jedanest
stranaca - ako tako uprava odluči. To se, jasno, ne odnosi na nacionalne
reprezentacije - za njih mogu igrati samo nogometaši koji posjeduju
državljanstvo zemlje koju reprezentiraju.
Odluka suda, prema mišljenju dvojice članova Europske komisije - Irca
Padraiga Flynna i Belgijanca Karela Van Mierta, iako i belgijski
nogometni savez i UEFA i FIFA tu odluku smatraju djelom činovnika
Komisije, koji kao da nemaju pojma o športu, izričito ističe da
pravila profesionalnog športa moraju poštivati osnovna opredjeljenja
Rimskog ugovora koji je kamen temeljac Ujedinjene Europe kad je riječ
o slobodnoj cirkulaciji radnika.
Dosad je, naime, pravilo bilo da igrač koji prelazi iz kluba u klub,
ne može igrati za novi klub dok njegov novi klub ne plati
određenu svotu novca u ime obeštećenja. Takvo je pravilo vrijedilo sve
do početka slučaja Bosman koji je iz belgijskog kluba Liege prešao u
francuski Dunkerque još 1990. Kako francuski klub nije platio, po
mišljenju kluba Liege, dovoljnu cifru, Bosman je bio suspendiran i nije
mogao igrati, pa je tako i počela njegova borba za pravdu. Zbog toga
je UEFA još 1991. morala prihvatiti pravilo da igrač
može nakon isteka ugovora s jednim i potpisivanja ugovora s drugim
klubom igrati za novi klub čim potpiše ugovor.
Jean-Marc Bosman uspio je nakraju doći do Europskog suda
pravde u Luksemburgu i ishoditi pravo igrača da nakon isteka ugovora
slobodno prelazi iz kluba u klub.
Zbog toga će i Udruženje profesionalnih nogometaša Europe
organizirati jednu utakmicu, u kojoj će igrati najbolji, a čiji ukupni
prihod će ići nogometašu Bosmanu.
Europska komisija smatra da je pravilo UEFA-e o obeštećenju kod
transfera i o klauzuli nacionalnosti protivno članu 48. o slobodi
cirkulacije radnika unutar EU i članu 85. koji govori o slobodnoj
konkurenciji.
Takva odluka suda, koja sada odvezuje UEFA-u primjenjuje se od
15. prosinca 1995., kad je presuda i donesena neće se primjenjivati
retroaktivno na druge slučajeve.
Ali već je sada jasno da je potresla temelje nogometne organizacije.
U svakom slučaju, odnosila se ona samo na 18 od 193 članice FIFA-e,
kako je istaknula u priopćenju Svjetska nogometna federacija, više
ništa u profesionalnom nogometu neće biti isto kao prije.
U svakom slučaju mogu se očekivati mnogo pošteniji odnosi na liniji
igrač-klub, manje kriminala i raznih prekupaca u nogometu, a postavka
predstavnika nogometnih asocijacija da je odluka suda uperena protiv
malih klubova teško može opstati.
(Hina) mp rš
181414 MET dec 95
(Hina) mp rš