ZAGREB, 14. prosinca (Hina) - Uoči potpisivanja sporazuma u Parizu, o završetku rata na prostoru bivše Jugoslavije, Aleksandar Milošević se u 'Komentaru' lista vraća na početke i na barikade i zakrčene ceste u okolici Knina u ljeto
1990. godine. Prepričavajući ukratko sva događanja od tada do danas, podsjećajući kakve je sve napore uložila i s kakvim se sve problemima susrela hrvatska država u tih pet godina, Milošević na kraju piše:
ZAGREB, 14. prosinca (Hina) - Uoči potpisivanja sporazuma u Parizu, o
završetku rata na prostoru bivše Jugoslavije, Aleksandar Milošević se
u 'Komentaru' lista vraća na početke i na barikade i zakrčene ceste u
okolici Knina u ljeto 1990. godine. Prepričavajući ukratko sva
događanja od tada do danas, podsjećajući kakve je sve napore uložila i
s kakvim se sve problemima susrela hrvatska država u tih pet godina,
Milošević na kraju piše: #L#
"Pariškim bi potpisima trebalo konačno zaustaviti rat i početi
u miru - političkim rješenjima i dogovorima - uređivati odnose između
naroda i država na prostorima bivše Jugoslavije. Nazočnost
međunarodnih vojnih snaga u Bosni i Hercegovini, te u istočnoj
Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, morala bi osigurati provedbu
mirovnih sporazuma. Hoće li se to i dogoditi? Teško je bilo što
prognozirati, ali očito je da je i svijetu dosta rata na ovim
prostorima a politički i vojni sponzori Srbije, odnosno tzv. SR
Jugoslavije ispravno procjenjuju da bi nastavak rata u Bosni mogao
biti početak posvemašnjeg vojnog poraza Srba. Zbog toga će međunarodna
zajednica uložiti sve svoje napore da se mir održi, pa će ga, ako
treba, i nametnuti.
Bitno je također kako će se u miru ponašati vlasti. Hoće li
dopustiti nesmetani povratak bar dijelu prognanih i izbjeglih, hoće li
biti poštovana ljudska prava, hoće li se politički život odvijati u
ozračju demokracije ili će biti tek puki sljedbenik nacionalne
mitomanije. To su oni čimbenici na koje međunarodna zajednica uglavnom
ne može utjecati. No, bez obzira na sve, Pariz bi, unatoč barikadama i
onom što se u njemu zbiva, mogao biti za buduće generacije na ovim
prostorima povijesno mjesto, koje će se spominjati zbog mira koji je
tu nastupio nakon pariških potpisa. Uostalom, kada je počelo s
kninskim barikadama, nekima se činilo to krajem Hrvatske, dok su drugi
tvrdili kako će iz svega što se zbiva Hrvatska tek izniknuti ojačana i
neupitna. Pokazalo se da su ovi drugi bili u pravu. Zbog toga, valja
dati potporu optimistima, s nadom da će narodima i državama nastalim
raspadom bivše Jugoslavije, nakon pariških potpisa, svanuti bolji
dani. Prema tom, Pariz je, s barikadama ili bez njih, ipak potreban".
(Hina) dp mć
140715 MET dec 95
(Hina) dp mć