ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - "Ako je svijet doista postao globalno selo, onda je od prošle nedjelje Atlantski ocean postao tek potočićem kojeg je lako preskočiti", piše Aleksanadar Milošević uz napomenu da je to u Madridu,
potpisivanjem transatlantske povelje, pokušao dokazati američki predsjednik Clinton. Opisujući povelju, "kojom se usklađuju odnosi najveće svjetske gospodarske i vojne sile sa Starim Kontinentom", Milošević piše: "Dokument što su ga potpisali Clinton, španjolski premijer Gonzales i predsjednik Europske komisije Jacques Santer svojevrsni je redizajn ili dopuna Atlantske povelje kojom je ustanovljen NATO".
ZAGREB, 5. prosinca (Hina) - "Ako je svijet doista postao globalno
selo, onda je od prošle nedjelje Atlantski ocean postao tek potočićem
kojeg je lako preskočiti", piše Aleksanadar Milošević uz napomenu da
je to u Madridu, potpisivanjem transatlantske povelje, pokušao
dokazati američki predsjednik Clinton. Opisujući povelju, "kojom se
usklađuju odnosi najveće svjetske gospodarske i vojne sile sa Starim
Kontinentom", Milošević piše: "Dokument što su ga potpisali Clinton,
španjolski premijer Gonzales i predsjednik Europske komisije Jacques
Santer svojevrsni je redizajn ili dopuna Atlantske povelje kojom je
ustanovljen NATO". #L#
Pojašnjavajući zašto je sporazum potpisan baš sada, Milošević
napominje kako je "situacija na području bivše Jugoslavije bila onaj
katalizator koji je nakon godina pa i desetljeća voženja na različitim
kolosjecima, uskladio političke akcije Sjedinjenih Američkih Država i
Europske unije". Uz napomenu da to stoji i u samoj povelji, novinar
nastavlja: "Europi je bilo dosta rata u Hrvatskoj i Bosni, a dokončati
ga nije mogla bez izravnog političkog i vojnog angažiranja Sjedinjenih
Američkih Država. S druge, pak, strane, Clintonovoj administraciji
bila je potrebna još jedna potvrda dobrih odnosa s Europom kako bi
pokazao domaćoj javnosti da je sposobna predstaviti Ameriku kao vođu
svekolike zapadne demokracije".
Istaknuvši potom kako je povelja značajna i zbog gospodarske i
kulturne suradnje SAD i Europe, Milošević u nastavku analizira njezino
značenje s motrišta sigurnosti Europe, odnosno povezanosti Europe i
Amerike preko NATO-a. "Čini se da je ovim dokumentom dokončana i kriza
NATO-a izazvana nedoumicom hoće li SAD poslati u Bosnu svoje vojnike
ili bi to trebale učiniti samo europske članice Sjevernoatlantskog
saveza. Mnogi analitičari su predviđali da bi odsutnost američkih
vojnika učinila bespredmetnom eventualnu NATO-ovu akciju u BiH, te da
bi američka apstinencija značila raspad Sjevernoatlantskog saveza. Ne
slučajno američki je Predsjednik upravo u Madridu potpisao naredbu o
slanju prve grupe američkih vojnika u Bosnu i Hercegovinu, želeći na
taj način potvrditi kako su SAD privrženi idejama NATO-a, ali i
spremne zajedno s Europom preuzeti odgovornost za mir na Starom
Kontinentu", ocjenjuje Milošević.
On smatra kako uz Clintona neposrednu koristi od ove povelje
imaju i sadašnji španjolski premijer Gonzales te Solana, novi glavni
tajnik NATO-a. Prvi će je iskoristiti u izbornoj kampanji iduće godine
kao potvrdu uspostavljanja novih odnosa s europskim partnerima,
drugome će ojačati poziciju na unutrašnjopolitičkoj sceni gdje je
njegova stranka na udaru oporbe zbog niza afera, a trećem je ona
direktna podrška, jer je na mjesto tajnika NATO-a došao na izričito
američko traženje.
Na kraju Milošević piše: "Vratimo se na početak ovog teksta.
Je li Atlantski ocean doista premošten poput potočića i jesu li
razlike koje dijele SAD i Europu dokumentom potpisanim u Madridu
prevladane? To će pokazati vrijeme, ali očito je da je nakon niza
političkih poraza i gorkih pilula, Europa dočekala priznanje mlađeg
rođaka s druge strane oceana. Stari Kontinent je pokazao da se bez
njega ipak ne može".
(Hina) dp mć
050718 MET dec 95
(Hina) dp mć