ZAGREB, 1. prosinca (Hina) - Vijest iz Srbije, da se Slobodana Miloševića namjerava kandidirati za Nobelovu nagradu, komentira Milan Jajčinović i u uvodu komentara, pod naslovom "Obojeni jastreb", primjećuje: "Ništa čudno. Ni kao
pomisao ni kao čin. Pa čak ni kao mogućnost da se nagrada dobije".
ZAGREB, 1. prosinca (Hina) - Vijest iz Srbije, da se Slobodana
Miloševića namjerava kandidirati za Nobelovu nagradu, komentira Milan
Jajčinović i u uvodu komentara, pod naslovom "Obojeni jastreb",
primjećuje: "Ništa čudno. Ni kao pomisao ni kao čin. Pa čak ni kao
mogućnost da se nagrada dobije". #L#
Zatim nastavlja: "Prije nego što se preobrazba Slobodana
Miloševića završi i on definitivno pretvori u 'goluba', odlučio je na
kraju te pretvorbe ipak upotrijebiti pandže. Spustivši se s visine,
nekadašnji je 'jastreb' najprije pohvatao dojučerašnje partijske
piliće. Nestali su lažni marksist Mihailo Marković, medijski gibničar
Milorad Vučelić i dugogodišnja partijska sfinga Borisav Jović. Oni su
svoje obavili. Više nisu potrebni. Prvi je od Marxa napravio Srbina.
Drugi je od televizije učinio jednu kolektivnu glavu. Treći je doveo
unproforce kao moguće čuvare 'zapadnih srpskih granica'. Sada su
uklonjeni, jer donedavnom 'drugu Slobi' i novokomponiranom miroljubu
nisu potrebni svjedoci".
Izrazivši čuđenje "da netko tako dosadan i plošan kao Borisav
Jović može napisati takav politički triler kao što je knjiga Jovićevih
dnevničkih zapisa", Jajčinović u nastavku prenosi neke dijelove iz tih
zapisa - one koji pokazuju mirotvorstvo srbijanskoga predsjednika - i
piše: "Pod datumom 30. travnja 1992. Jović u svoj dnevnik bilježi i
pojedinosti razgovora s bosanskim Srbima. Prisutni su on, Branko
Kostić, Slobodan Milošević, Momir Bulatović, Života Panić, Radovan
Karadžić, Momčilo Krajišnik i Nikola Koljević. Raspravlja se što
učiniti nakon što je Vijeće sigurnosti priznalo BiH. Glavno je pitanje
što uraditi s JNA, koja bi se trebala povući iz Bosne. Odlučeno je da
se, piše Jović, povuče 10-15 posto vojnika, jer u BiH 'i bez njih u
toj republici ostaje 90.000 vojnika JNA, uglavnom srpske
nacionalnosti, nad kojima može preuzeti političko rukovođenje srpsko
rukovodstvo iz BiH'. Kako se moraju povući generali koji nisu iz BiH,
nazočni odlučuju, a Jović bilježi, da se za zapovjednika 'postavi
general Mladić'.
Milošević će se godinama praviti 'nevešt', kao nema Srbija, a
pogotovo on, nikakve veze s ratom u Bosni. Vrhunac toga cinizma vidjet
će se ipak u Daytonu, kada Milošević odloživši naliv-pero i u
patetičnom govoru i ne trepnuvši u mikrofon izgovori kako je sve što
se u Bosni zbiva klasični 'građanski rat'. Treba li se Miloševiću
čuditi? Pa i ne treba. Više se treba čuditi drugima, koji su odlučili
pomoći njegovo novo prebojavanje. Možda će slijedom takve logike biti
podržana i njegova eventualna kandidatura za Nobela. Samo, eto, prije
toga treba ga dobro isprati, uglačati i dotjerati". (...)
(Hina) dp mć
010016 MET dec 95
(Hina) dp mć