FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

ZAŠTO MORSKI PSI NAPADAJU?

Autor: ;GK;
HALF MOON BAY, California, 29. studenoga (Hina/AP) - Naglo, nevjerojatnom brzinom iz mračnih dubina izranjaju razjapljene čeljusti s redovima trokutastih ubojitih zuba i prije nego se kupač uspije uopće snaći, ti su zubi već duboko zariveni u njegovo meso. Ali to nije sve. Morski pas jednako naglo oslobađa stisak, okrene se i otpliva dalje ostavljajući žrtvu da se nekako pokuša domoći obale. Kako je zbog popularnosti vodenih sportova - surfanja, jedrenja na dasci i ronjenja - na američkim obalama svake godine kupača sve više, broj napada morskih pasa sve je veći, posebno na istočnoj obali. George Burgess sa sveučilišta na Floridi, koji vodi državnu listu napada morskih pasa, kaže da je to zato što more ne pripada ljudima. "Kada uđete u ocean vi zapravo ulazite u svojevrsnu divljinu. To nikako nije isto kao praćakanje u bazenu", kaže on. Međutim, napadi još uvijek čude pomorske biologe, koji se trude da otkriju zašto morski psi nekada napadaju, a nekada ne. Tijekom 1995. godine su se, prema Burgessovim podacima, gotovo svi napadi odigrali na istočnoj obali, i to najviše na Floridi - 28 incidenata početkom listopada, što je užasavajući podatak ako se usporedi s ukupno 22 napada u cijeloj 1994.godini. U većini slučajeva napadači su bili crni morski psi dužine 90 do 120 centimetara. U Južnoj i Sjevernoj Karolini bilo je ukupno osam prijavljenih napada a u Georgiji i Texasu je prijavljen po jedan. Na zapadnoj obali su ukupno prijavljena tri napada, sva tri u Californiji, i u sva tri slučaja napadači su bili veliki bijeli morski psi, koji su postali poznati u filmu "Ralje". Na Havajima, gdje su glavni napadači obično tigrasti morski psi, prošle je godine život izgubio jedan kupač, a u 1995. godini je zabilježen samo jedan napad. Ove godine u SAD nije zabilježen ni jedan smrtni slučaj. Bob Lea, iz kalifornijskog ministarstva ribolova i lova na divljač, navodi podatak da je od 1950. godine, kada su se počele raditi statistike, zabilježeno manje od 10 smrtnih slučajeva koji su posljedica napada morskih pasa. No, na stranu strahote prikazane u filmu "Ralje", smrtni su slučajevi ipak rijetki. U većini slučajeva morski psi napadnu i pobjegnu, vjerojatno jednako zbunjeni i prestrašeni kao i njihove žrtve. Burgess kaže da morskim psima, ako su odgrizli veći komad mesa nego mogu odjednom prožvakati, to odmah postaje jasno. Marco Flagg, profesionalni ronilac napadnut prošlog lipnja u Point Lobosu u sjevernoj Kaliforniji, može to i potvrditi. On ima ožiljke ugriza na ruci, dugačke 7,6 cm, i na nozi, 76 cm niže. "Pogledao sam na lijevo i ispod sebe ugledao masivnu,širom razjapljenu, čeljust, punu oštrih zuba, kako ide ravno na mene", kaže Flagg. Morski pas je, na sreću, zagrizao tako da je većinom zahvatio Marcove boce sa zrakom i podvodni kompjutor, a nakon napada se odmah okrenuo i nestao bez traga. Pomorskim biolozima uopće nije jasno što to tjera morske pse da napadaju, a još manje im je jasno što ih potom tjera da odustanu i pobjegnu nakon prvog ugriza. Poznati američki stručnjak Samuel Gruber, sa sveučilišta u Maiamiju, izračunao je 20-postotno povećanje broja napada u ovoj godini. On vjeruje da su incidenti na istočnoj obali povezani sa serijom snažnih tropskih oluja, jer one stvaraju povoljan vjetar za surfanje i zbog toga se veći broj ljudi otiskuje predaleko od obale i dolazi u blizinu pješčanih sprudova oko kojih se skupljaju ribe i morski psi. "Još jedno moguće objašnjenje je to da je more nakon oluja uzburkanije nego inače, pa morski psi misle da su bijele ljudske ruke i noge zapravo ribe." U sva tri slučaja koja su se dogodila u Californiji, žrtve su bile ili u blizini čamaca, dasaka i skutera, ili na njima. Neki znanstvenici vjeruju da njihovi ovalni oblici podsjećaju morske pse na njihovu najdražu hranu - tuljane i morske lavove. Međutim, s time se mnogi ne slažu. Lea kaže da su morski psi napadali i 3,7 metara dugačku dasku za jedrenje, a teško da bi im se ona mogla učiniti slična bilo kojem morskom sisavcu. Bilo je napada i na male brodiće koje bi se teško moglo zamijeniti sa morskim lavovima. On vjeruje da se radi o borbi za teritorij. Peter Klimley, koji se bavi proučavanjem morskih pasa u laboratoriju Bodega Marine Laboratory sjeverno od San Francisca, vjeruje da morski psi jednostavno imaju takvu narav; oni prvo napadaju a tek onda postavljaju pitanja. Pitanje teritorija, pogrešna procjena identiteta žrtve ili pak, strategija prehranjivanja po sistemu "grizi sve što naiđe", mogu biti odgovori na pitanje zašto morski psi napadaju. Međutim na pitanje zašto nakon što napadnu ne pojedu svoje ljudske žrtve do kraja, i dalje nema odgovora. Gruber kaže da vjerojatno ipak više vole miris i okus morske hrane. Kimley, pak, ima sasvim drugačiju teoriju: možda im ljudi jednostavno nisu dovoljno masni. "Mast daje dva puta više energije nego mišići. Tuljani i morski lavovi imaju debeli sloj masti, za razliku od ptica, ljudi i morske vidre. Često nalazimo tijela vidri s otiscima zubiju morskih pasa, ali još nikada nismo pronašli ni jednu vidru u želucu nekog morskog psa." Kroz selektivni lov na životinje čije meso sadrži više masti, morski psi reguliraju količinu energije kojom raspolažu, što je posebno važno ako žive u hladnim vodama. Kimley kaže da se na video-trakama na kojima je snimljeno kako morski psi "čiste" mrtve kitove, jasno može vidjeti da se oni koncentriraju na masno tkivo, a ignoriraju sve ostalo. Kimley je, kada je pokušao natjerati morske pse da progutaju odašiljače, otkrio da su ih ovi bez izuzetka gutali kada im je ponudio tijela mrtvih tuljana u koja ih je ugrađivao, ali kada mu je ponestalo tuljana pa je pokušao s ovcama, morski psi jednostavno nisu bili zainteresirani. Istraživači su nedaleko od kanadske obale otkrili 500 mrtvih tuljana, čije je masno tkivo bilo pojedeno, a sve ostalo je bilo netaknuto. Osim što ljudima daje još jedan dobar razlog da budu na dijeti, ova teorija donekle može umiriti plivače i surfere, jer, ako je istinita, onda je malo vjerovatno da će žrtva ako je napadnuta, biti i pojedena, a čini se da je najbolja strategija u takvim prilikama jednostavno čekati da morski pas shvati svoju grešku i odustane. Ali, Burgess kaže da ipak treba biti oprezan i na svoje aktivnosti gledati iz perspektive morskoga psa: "On radi, a mi se samo zabavljamo." (Hina) gk sb 291242 MET nov 95

(Hina) gk sb

An unhandled error has occurred. Reload 🗙