WASHINGTON, 29. studenoga (Hina/Reuter) - Objavljujemo tekst
televizijskog obraćanja naciji predsjednika Billa Clintona o američkoj
ulozi u mirovnoj misiji u BiH. Govorio je u 08.00 po mjesnom vremenu u
ponedjeljak (01.00 GMT utorak) iz Ovalnog ureda.
"Prošlog tjedna, zaraćene strane u Bosni su postigle mirovni sporazum
kao rezultat našeg napora u Daytonu, Ohio, kao i potpore naših
europskih i ruskih partnera. Večeras, želio bih vam govoriti o
provedbi bosanskoga mirovnog sporazuma kao i o tome zašto naše vrijednosti i
interesi nas kao Amerikanaca zahtijevaju da sudjelujemo.
Dopustite da na početku kažem: uloga Amerike neće biti vođenje
rata; ona će biti u tome da pomogne pučanstvu u Bosni da osigura svoj
vlastiti mirovni sporazum. Naša će misija biti ograničena, usmjerena i
pod zapovjedništvom američkog generala. U izvršavanju naše misije,
imat ćemo šansu zaustaviti ubijanje nevinih civila, posebice djece, a
istodobno donijeti stabilnost središnjoj Europi - svjetskoj regiji koja
je od vitalnog značenja za naše interese.
To je nešto što zaslužuje da se učini.
Od kad je nastala, Amerika je oduvijek bila nešto više od pukog
mjesta. Amerika je utjelovila ideju koja je postala ideal za milijarde
ljudi širom svijeta. Naši utemeljitelji su to najbolje rekli: u
Americi se radi o životu, slobodi i traganju za srećom. Posebice u
ovom stoljeću Amerika je učinila više nego samo zastupala ove ideje,
radili smo za njih i žrtvovali za njih. Naš narod je vodio dva
svjetska rata da bi sloboda mogla trijumfirati nad tiranijom.
Nakon Prvoga svjetskog rata povukli smo se iz svijeta ostavljajući
vakuum koji su ispunile sile mržnje. Nakon Drugoga svjetskog rata
nastavili smo voditi svijet. Preuzeli smo obveze koje su održale mir,
pomogle širenju demokracije, stvorile prosperitet bez presedana te
donijele pobjedu u hladnom ratu. Danas, zbog naše predanosti američki
ideali - sloboda, demokracija i mir - sve više i više su težnje naroda
svagdje u svijetu. Snaga naših ideja - daleko više nego naša veličina,
naše bogatstvo i naša vojna moć - jest ono što Ameriku čini zemljom
jedinstvene vjerodostojnosti.
Sa završetkom hladnog rata neki stavljaju u pitanje potrebu za
nastavljanjem našeg aktivnog predvođenja u svijetu. Oni vjeruju kako
se Amerika, slično kao nakon Prvoga svjetskog rata, može sada povući od
odgovornosti predvođenja. Oni argumentiraju kako je za našu sigurnost
dovoljno da čuvamo sigurnim naše vlastite granice i kako je vrijeme
da prepustimo drugima posao predvođenja izvan naših granica.
Krajnje se protivim tome. Pošto hladni rat ustupa mjesto globalnom
selu naše je predvođenje potrebno više nego ikada budući da problemi koji
započinju izvan naših granica mogu brzo postati problemi unutar njih.
Ranjivi smo na organizirane snage netolerancije i uništavanja -
terorizam, etnička, religijska i regionalna suparništva, širenje
organiziranog kriminala i oružja masovnog uništavanja i trgovinu
drogom.
Jednako tako kao i fašizam i komunizam ove snage također prijete
slobodi i demokraciji, miru i prosperitetu - i one također zahtijevaju
američko predvođenje.
Ali nigdje argument za naše predvođenje nije tako jasno opravdan kao
u borbi za zaustavljanje ili sprječavanje rata i civilnog nasilja - od
Iraka do Haitija, od Južnoafričke Republike do Koreje, od Bliskog
istoka do Sjeverne Irske. Borimo se za mir i slobodu zato što je u
našem interesu da to činimo i zato što je to ono pravo.
To ne znači da možemo riječiti svaki problem. Moja je dužnost kao
predsjednika odmjeriti zahtjeve za američkim predvodništvom s našim
strategijskim interesima i našom sposobnošću da budemo odlučujući
čimbenik. Amerika niti može niti smije biti svjetski policajac. Ne
možemo zaustaviti rat za sva vremena. Ali neke ratove možemo
zaustaviti. Ne možemo spasiti sve žene i djecu. Ali možemo spasiti
mnoge od njih. Ne možemo učiniti sve, ali moramo učiniti što možemo.
Postoji vrijeme i mjesta gdje naše vodstvo može značiti razliku
između rata i mira, gdje možemo braniti naše temeljne vrijednosti kao
narod i koristiti našim najosnovnijim strategijskim interesima. Dragi
moji Amerikanci, u ovoj novoj eri, postoji vrijeme kada Amerika - i
samo Amerika - može i treba biti odlučujući čimbenik u borbi za mir.
Strašni rat u Bosni je takav slučaj. Potreba za
američkim vodstvom nigdje danas nije tako jaka ili neposredna kao u Bosni.
Za gotovo četiri godine strašni rat je raskomadao Bosnu. Užasi za koje
smo se molili da budu protjerani iz Europe zauvijek, ponovno su žigosali
naše duše. Zatvorenici-kosturi iza bodljikave žice, žene i djevojčice
silovane kao sredstvo rata, bespomoćni muškarci i mladići ubijeni i
bačeni u masovne grobnice, prizivaju prizore koncentracijskih logora
Drugog svjetskog rata i beskrajnih kolona izbjeglica koji marširaju
prema očajničkoj budućnosti.
Kada sam preuzeo dužnost, neki su tražili trenutnu intervenciju u
sukobu. Odlučio sam da se američke kopnene snage neće boriti u ratu u
Bosni zato što Sjedinjene Države nisu mogle nametnuti mir bosanskim
zaraćenim etničkim skupinama: Srbima, Hrvatima i Muslimanima.
Umjesto toga, Amerika je zajedno s našim europskim saveznicima
djelovala u potrazi za mirom, u sprječavanju širenja rata i olakšavanju
patnji pučanstva Bosne.
Nametnuli smo oštre ekonomske sankcije Srbiji. Uporabili smo naše
zračne snage u održavanju najduljeg pružanja humanitarne pomoći iz
zraka u povijesti te kako bi nametnuli zonu zabrane letenja koja je
zaustavila rat u zraku. Pomogli smo postizanje mira između dviju
od triju zaraćenih strana - Muslimana i Hrvata.
Ali kako su se mjeseci pretvarali u godine rata postalo je jasno da
Europa sama ne može zaustaviti sukob. Ovoga ljeta je granatiranje
bosanskih Srba još jedanput pretvorilo bosanska igrališta i tržnice u
polja smrti. Kao odgovor, Sjedinjene Države su vodile NATO-ve snažne i
neprekidne zračne udare - mnoge od njih izveli su vješti i hrabri
američki piloti.
Ovi zračni udari, zajedno s obnovljenom odlučnošću naših europskih
partnera i dobicima bosanskih Hrvata na bojnom polju, uvjerili su
konačno Srbe da počnu razmišljati o stvaranju mira.
Istodobno Sjedinjene Države su pokrenule intenzivni diplomatski napor
koji je stvorio prekid vatre u cijeloj Bosni i naveo strane da se
suglase oko temeljnih načela mira. Tri predana američka diplomata -
Bob Frasure, Joe Krizel i Nelson Drew - izgubili su živote u tim
nastojanjima.
Večeras se prisjećamo žrtve njihove i njihovih obitelji. I nikad
nećemo zaboraviti njihovu izuzetnu službu našoj naciji.
Konačno, prije samo tri tjedna, Muslimani, Hrvati i Srbi došli su u
Dayton, Ohio - u srce Amerike - kako bi dogovorili rješenje. Tamo,
iscrpljeni ratom, oni su se obvezali miru. Složili su se položiti
oružje, sačuvati Bosnu kao jednu državu, ispitati i sudski progoniti
ratne zločince, zaštititi ljudska prava svih građana, pokušati
graditi mirnu, demokratsku budućnost.
I oni su zatražili pomoć Amerike pri provođenju svog sporazuma.
Amerika ima odgovornost odgovoriti na tu molbu, pomoći da se ovaj
trenutak nade pretvori u trajnu realnost. Da bi to učinila, snage iz
naše zemlje te iz cijelog svijeta išle bi u Bosnu da im uliju
povjerenje koje trebaju kako bi proveli njihov mirovni plan. Odbio sam
poslati američke snage da ratuju u Bosni ali vjerujem da one moraju
pomoći Bosni da osigura svoj mir.
Želim da znate večeras o čemu se radi, točno što će se tražiti od
naših snaga da izvrše, te zašto moramo izvršiti svoju odgovornost
provođenja mirovnog sporazuma u Bosni.
Provođenje mirovnog sporazuma u Bosni može zaustaviti straho
291140 MET nov 95
WASHINGTON, 29. studenoga (Hin