BEOGRAD, 22. studenoga (Hina) - Srpsko je izaslanstvo na pregovorima u Daytonu najzaslužnije za uspješan završetak i donošenje mirovnog sporazuma za Bosnu, a predsjednik Srbije Slobodan Milošević "obranio je životne interese srpskog
naroda" bit je poruke kojom srbijanski vladajući krugovi i državna glasila dočekuju povratak predsjednika Miloševića u zemlju.
OD DOPISNICE HINE SONJE BADEL
BEOGRAD, 22. studenoga (Hina) - Srpsko je izaslanstvo na
pregovorima u Daytonu najzaslužnije za uspješan završetak i donošenje
mirovnog sporazuma za Bosnu, a predsjednik Srbije Slobodan Milošević
"obranio je životne interese srpskog naroda" bit je poruke kojom
srbijanski vladajući krugovi i državna glasila dočekuju povratak
predsjednika Miloševića u zemlju. #L#
Vrhunac veličanja mirotvorne politike srbijanskog predsjednika, koja
je, kako se posvuda ističe, "podarila mir i ukidanje sankcija", jest
prijedlog niškog odbora Socijalistička partije da se pokrene
inicijativa za dodjelu Nobelove nagrade za mir Slobodanu Miloševiću.
Unaprijed osmišljeni nastupi svih čelnika Srbije i "SRJ" svjedoče o
nakani da se svim sredstvima dokaže kako je službena politika Beograda
"oduvijek bila za mir i rješavanje problema političkim sredstvima",
što je napokon urodilo mirovnim sporazumom za Bosnu. Očito je da vlast
u Beogradu, s predsjednikom Miloševićem na čelu, povoljan rasplet
događaja te uspostavu mira i ukidanje sankcija želi što je više moguće
iskoristiti za jačanje svojih političkih pozicija.
Primjer za to je anketa koju je provela državna televizija. Tko je
najzaslužniji za uspjeh mirovnih pregovora u Daytonu - pitao je
reporter građane, a većina je odgovorila: "Naš predsjednik".
Čelnici bosanskih Srba ipak nisu sasvim zadovoljni. Momčilo Krajišnik
je sinoć izjavio da izaslanstvo "republike srpske" ne prihvaća
sporazum, jer njime srpska strana "puno više daje, nego dobiva".
Dodao je da sporazum "ne zadovoljava minimum srpskih interesa i
strategijskih ciljeva".
Drukčiji ton ima izjava Biljane Plavšić. Sporazum iz Daytona ona čita
kao znak konačnog razdvajanja "od naših neprijatelja" i drži da
"republici srpskoj" ništa više ne stoji na putu samostalnog razvoja.
Beogradska glasila istodobno govore o potpori bosanskih Srba -
naroda, a ne političara - postignutom sporazumu. Posebice se ističe
oduševljenje u Banjoj Luci i suzdržanost na Palama. S obzirom na
"otpisane" Karadžića i Mladića, beogradska će promidžba vjerojatno sve
bosanske Srbe učiniti oduševljenima postignutim sporazumom.
Srbijanska je oporba uglavnom pozdravila sporazum iz Daytona, držeći
u prvome redu da je mir potreban svima. Najoštriji kritičar
"mirotvorne politike" predsjednika Miloševića je vođa srpskih radikala
Vojislav Šešelj. Rezultat mirovnog pregovora za njega je najveća
izdaja, sramota i poraz srpskog naroda nakon kosovske bitke.
Dio oporbe, koji ozbiljno shvaća da s mirom dolazi novo razdoblje u
životu Srbije, očekuje velike gospodarske i političke promjene te
uključivanje Srbije u Europu i svijet.
Vesna Pešić (Građanski savez), Vuk Drašković (SPO) i Zoran Đinđić
(Demokratska stranka) govore o potrebi uspostave demokracije i
promjene sadašnje vlasti, jer se samo tako može osigurati da na tim
prostorima više ne bude rata.
Znakovito upozorenje za takav politički trenutak u Srbiji dolazi od
Latinke Perović, političarke iz doba liberalizma u Srbiji, a danas
povjesničarke poznate po kritičkom promišljanju srpske prošlosti i
sadašnjosti. Ona ističe da mir ne poništava odgovornost za rat, i
sumnja u katarzu srpskog naroda i njegovih političara. Tvrdi, naime,
da je do zaokreta k miru došlo zbog međunarodnog pritiska, a ne "zbog
svijesti o veličini povijesnog poraza".
(Hina) sb vkn
221659 MET nov 95
(Hina) sb vkn