ZAGREB, 10. studenoga (Hina) - Novinar Branko Podgornik razgovarao je
s Ivicom Račanom, čelnikom Socijaldemokratske partije Hrvatske, o
rezultatima nedavnih izbora, posebice o situaciji u gradu Zagrebu i
Županiji zagrebačkoj, gdje je udružena oporba dobila većinu.
Istaknuvši kako - na temelju tih izbornih rezultata - udružena oporba
"može oblikovati gradsku vlast, izabrati gradonačelnika i Gradsko
poglavarstvo", Račan objašnjava kakve reakcije HDZ-a i Predsjednika
Republike očekuje:
"Očekujemo da će HDZ i Predsjednik Republike poštivati volju birača i
demokratski formiranu vlast, te da je neće osporavati nedemokratskim
sredstvima. Predsjednik Republike ima kao građanin pravo da mu se
nešto politički sviđa ili ne sviđa, pa i pravo na političke osude.
Međutim, od njega kao Predsjednika očekujemo da bude razborit, da
poštuje demokratska pravila i izbore kao vrhunskog suca".
Račan još napominje: "HDZ se deklarira za demokraciju, a sada to mora
i dokazati. Mora prihvatiti i tolerirati oporbenu vlast u Zagrebu.
Vrlo brzo pokazat će se kako se odredio i Predsjednik Republike, koji
treba potvrditi gradonačelnika kao župana Zagrebačke županije. Ako ga
ne potvrdi kao župana, tko će u tom slučaju izazvati političku krizu u
Hrvatskoj? Bi li to nepotvrđivanje značilo da Zdravko Tomac ili Goran
Granić, kao i SDP u gradskoj vlasti, ne pridonose stabilnosti
Hrvatske? Ako se ustraje na pogrešnom političkom konceptu da
stabilnost Hrvatske ovisi o jednom čovjeku i jednoj stranci, onda
demokracije u Hrvatskoj nema. Taj koncept je na ovom prostoru već
poražen, nestankom bivšeg sustava i bivše države, čemu smo i mi dali
doprinos. Sudarili smo se s tim konceptom u borbi za demokraciju. Čini
mi se da smo i nakon šest godina na istom poslu. Mi od tog posla ne
bježimo".
Ponovivši ukratko kako stabilnost svake demokratske zemlje ovisi o
"snazi institucija demokratske kontrole vlasti", odnosno o
samostalnosti sudbene vlasti, depolitizaciji vojske i policije,
djelotvornosti zaštite ljudskih prava te tolerancije drukčijih
političkih stavova u svakodnevnom životu te u medijima, Račan u
nastavku objašnjava što će oporba nastojati učiniti u Zagrebu.
Napomenuvši kako će prvo građanima precizno reći "što na razini grada
i županije politika može učiniti, a što ne može, kako ne bi bilo
nerealnih očekivanja", Račan izdvaja kao problem gospodarenje gradskim
vlasništvom, problem koncentracije bijede u gradu Zagrebu te
rastrošnosti grada, ocijenivši kako je u uljepšavanju potrebna
skromnost "jer je važnije pomoći najugroženijima da prežive".
O problemu gradskih elektronskih medija, kaže: "Umjesto da ostane samo
na verbalnoj kritici bahatosti, netolerancije i nedemokratske politike
koju vladajuća stranka vodi na razini državnih medija, opozicija mora
pokazati drukčiju praksu. Predlažem da se mediji u Zagrebu otvore, pa
neka udare pljusku opasnom zaostajanju pluralizma u elektronskim
državnim medijima. Gradsku vlast moramo potpuno otvoriti javnosti, a u
tu funkciju staviti i medije. Ako HDZ ostane u oporbi, trebamo mu
pokazati da mi, za razliku od prakse na državnoj razini, u gradu
toleriramo opozicijsku kritiku i čak je potičemo. Takva vrsta kritike
nije uvijek najprivlačnija, ali je na duge staze najdjelotvornija, a u
interesu građana i demokratskog razvoja. Pobjeda oporbe istodobno je i
njezina golema obveza da bude kvalitetna tamo gdje je to najteže, kad
si na vlasti".
Račan u nastavku objašnjava da je, u pokušaju da se uspješno podijeli
vlast u glavnom gradu, "slično nastupio i prema oporbi i prema HDZ-u,
tražeći stvaranje jednog programa na kojem bi se okupili svi sudionici
vlasti na gradskoj i županijskoj razini", i to po demokratskoj logici
da "vlast formira onaj koji na izborima dobije većinu", jer "nije
prihvatljivo da taj princip vrijedi za državnu razinu, a da ne vrijedi
za razinu grada i županije". Pojašnjavajući koji su to programski
uvjeti, pod kojima bi SDP ušao i u koaliciju s HDZ-om, Račan kaže: "Da
nam je koalicija bila ponuđena na temelju programa, ozbiljno bismo
razmislili i o koaliciji s HDZ-om. U zajedničkom programu na prvom
mjestu morala bi biti drukčija gospodarska politika, koja potiče
razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Drugo, socijalna osjetljivost
prema najugroženijima, te hitno saniranje Mirovinskog fonda uz pomoć
međunarodnog zajma, jer umirovljenici ne mogu čekati. Na trećem
mjestu, zaštititi zaposlene radnike radnim zakonodavstvom boljim od
postojećeg. Četvrto: demokratičnost i ravnopravnost u predstavljanju
različitih političkih opcija i oporbene kritike u državnim medijima.
Mi ne bismo inzistirali na smjenjivanju vodstva HTV-a, jer uz drukčija
pravila rada može djelovati i postojeće vodstvo. Kad bi se to moglo
ispuniti, ozbiljno bismo razmišljali i o koaliciji s HDZ-om, ali ne
želimo to samo zbog podjele fotelja. Ne mislimo odstupiti od svoje
politike zbog primamljivanja naših ljudi. Ni pritisci, kojih ima i
ovih dana, ne mogu nas uplašiti. Zato pametni znaju da valja računati
s nama".
Na kraju razgovora Račan obrazlaže zašto je dosadašnju politiku Vlade
RH ocijenio neuspješnom. Opisavši je - na gospodarskom i socijalnom
polju - kao politiku zarobljenu socijalističkim konceptom, Račan
naziva paradoksalnim oklijevanje s kvalitetnom privatizacijom, uz
istovremeno uživanje u državnom gospodarenju hrvatskom privredom. Drži
da je takva politika podređena tankom sloju preko noći obogaćenih
ljudi i obitelji, "koji i diktiraju takvu politiku, priznala to Vlada
ili ne. Zato je izostao razvoj gospodarstva, samo se troše postojeći
gospodarski izvori", smatra Račan.
Na kraju odgovara na pitanje hoće li "ta gospodarska politika pomoći
bivšim komunistima u povratku na vlast, kao i u drugim
istočnoeuropskim zemljama" pa kaže: "S nama, hrvatskim
socijaldemokratima, bivši komunisti ne dolaze na vlast. Mi smo
odgovorna socijaldemokracija, nacionalna, bez busanja u prsa. U SDP-u
je poražen koncept radikalne ljevice. U SDP-u nema dogmatizma,
netolerantnosti i bahatosti. To pripada bivšim komunistima u drugim
oporbenim strankama i u stranci na vlasti. Međutim, ni antikomunisti
nisu imuni na dogmatizam, nedemokratsko i netolerantno ponašanje. S
bivšim komunistima događa se nešto slično što i s bivšim
antikomunistima: neki su demokrati, a neki antidemokrati".
(Hina) dd
100705 MET nov 95
(Hina) dd