ZAGREB, 10. studenoga (Hina) - "Kasne li Galbraith i Stoltenberg u
Dayton?", pitanje je što ga u nadnaslov analize u današnjem "Vjesniku"
stavlja Aleksandar Milošević, komentirajući produženje boravka ovog
diplomatskog dvojca na relaciji Erdut - Osijek - Zagreb. Komentator
ocjenjuje da ovo odgađanje odlaska u Dayton znači najmanje dvije
stvari. "Prvo - pitanje istočne Slavonije je onaj adut s kojim
Slobodan Milošević pokušava ucijeniti Amerikance i ostale sugovornike
u Daytonu kako bi za svoje sljedbenike u Bosni ishodio što povoljnije
rješenje. Drugo - istočna Slavonija je pitanje oko čijega rješenja
Amerikanci ne odustaju, jer su svjesni da bez uspješnog rješenja toga
problema propada i cijeli mirovni skup, a u daljnjem razvoju događaja
vjerojatno za Clintonovu administraciju to znači i gubitak
predstojećih predsjedničkih izbora", drži Milošević.
On dalje piše "kako nitko ozbiljan ne vjeruje da su erdutski
pobunjenički vođe na svoju ruku u nekoliko navrata odbili ponuđene
dokumente i planove o mirnoj reintegraciji istočne Slavonije, zapadnog
Srijema i Baranje u ustavnopravni poredak Hrvatske. (...) Određeni
diplomatski izvori u Americi tvrde čak da imaju materijalne dokaze
kako je Slobodan Milošević osobno naložio erdutskim pobunjeničkim
vođama da otežu s prihvaćanjem ponuđenih mirovnih rješenja dok god je
to moguće, ali da ne prekidaju dijalog i kontakte sa Stoltenbergom i
Galbraithom", navodi novinar i ocjenjuje: "Zbog toga ova dvojica još
uvijek tumaraju u trokutu Erudt - Osijek - Zagreb, vjerujući kako će
na kraju privoljeti Milanovića, Dokmanovića, Lončara i ostale
Miloševićeve pijune da prihvate ponuđeni mirovni plan".
Istaknuvši potom da je predsjednik Tuđman "još jednom naglasio kako
pogađanja nema i kako Hrvatska ne odustaje od reintegracije okupiranih
područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema", odnosno da je
to ono "što vođe pobunjenih Srba u Erdutu najmanje vole čuti",
Milošević piše: "Ali, svidjelo se to njima ili ne, Hrvatska će ili
drugim sredstvima uspostaviti kontrolu svojih međunarodno priznatih
granica i uspostaviti ustavno-pravni poredak i u Vukovaru, i u Erdutu
i u Bijelom Manastiru. S te točke gledišta ni Galbraith ni Stoltenberg
ne kasne u Dayton, jer bez obzira što i kako oni dogovorili, povijesni
tijek zbivanja ne može se zaustavitu. Dakako, Hrvatska će i nadalje
pokazivati spremnost za suradnju s međunarodnim čimbenicima, poglavito
onima do čijeg nam je prijateljstva i savezništva stalo, ali to neće
ići na štetu hrvatskih državnih i nacionalnih interesa".
Sagledavajući na kraju poziciju u kojoj se nalazi srbijanski
predsjednik Milošević, novinar napominje kako on "sada ima golemih
problema u vlastitoj državi objasniti i uzroke vojnih poraza, ali i
razloge zbog kojih je išao u rat. Kada se velika Srbija svela na tih
tridesetak kilometara u istočnoj Slavoniji, Miloševiću je postalo
jasno da treba spašavati i vlastitu kožu", napominje novinar i
zaključuje: "Zbog toga je, unatoč gromoglasnim prijetnjama i
otezanjima u razgovorima s Richardom Holbrookeom, došao u Dayton,
nastojeći tu, za pregovaračkim stolom, ishoditi odgodu definitivnog
poraza, nadajući se da će preko svojih sljedbenika u Erdutu moći u
nedogled kupovati vrijeme i taktizirati. No, Hrvatska je odlučna da
pitanje istočne Slavonije mora biti riješeno do kraja mandata UNCRO-a,
a nakon toga Zagreb zadržava pravo primjene svih opcija".
(Hina) dd
100659 MET nov 95
(Hina) dd