ZAGREB, 9. studenoga (Hina) - Prisjećajući se pregovora što ih je međunarodna zajednica vodila s pobunjenicima u Kninu, Mirko Galić u današnjem Večernjem listu pita: "Ponavlja li svjetska diplomacija greške u Erdutu, s tamošnjim
'lokalnim Srbima'?
ZAGREB, 9. studenoga (Hina) - Prisjećajući se pregovora što ih je
međunarodna zajednica vodila s pobunjenicima u Kninu, Mirko Galić u
današnjem Večernjem listu pita: "Ponavlja li svjetska diplomacija
greške u Erdutu, s tamošnjim 'lokalnim Srbima'? #L#
Istaknuvši kako su mu razumljivi motivi koji vode Galbraitha i
Stoltenberga u Erdut, jer "tko bi htio nove žrtve ako se bez njih može
mirno riješiti jedan problem", Galić dalje piše:
"Iskustvo, međutim, pokazuje (i potvrđuje) da su svi diplomatski
napori toga tipa, sva hodočašća velike diplomacije u male 'srpske
prijestolnice', služili samo promociji domaćih 'gazda' i da su bili
bez planiranih rezultata; umišljeni državnici i izmišljene države nisu
sve dosad razumjeli ništa drugo osim (jezika) sile. Pa i zato što su
srpski 'vođe', Martić, Hadžić, Milanović, svejedno, stali vjerovati da
su 'državnici' a ne pobunjenici, i što im je i svijet - držeći ih za
pregovarače - davao status koji su oni branili: vlast, titule,
tjelohranitelje, lakeje, poltrone, bliceve, kamere... Na koji se
legitimitet oslanjala međunarodna zajednica kad je slala svoje
(istaknute) ljude u Knin, ili kad ih danas šalje u Erdut? Po čemu su
Martić ili Milanović legitimni pregovarči? Zato što su 'kontrolirali'
(ili 'kontroliraju') određeni teritorij? Ali, kako su uspostavili
'kontrolu'? Pobunom, i to protiv vlasti koja ima demokratski
legitimitet jer je izabrana na slobodnim izborima... (...)
Jedno je posredovati i to je korisna funkcija diplomacije. Da je
ostala samo u toj ulozi, tko bi joj mogao zamjeriti što je
kontaktirala i s jednim Martićem ili Hadžićem (ili danas Milanovićem),
ali u njihovoj ulozi 'pobunjenika' a ne 'etabliranih' srpskih vođa iz
Hrvatske. Uvaženi su diplomati, međutim, putovali u Knin po protokolu,
kao da idu u goste državnicima, a ne pobujenicima: kad su to učinili
pretvorili su ih od pobunjenika bez razloga, u pobunjenike s razlogom:
otad su štitili svoje privilegije, a ne status (srpskog) naroda!",
napominje Galić i na kraju još ističe:
"U Hrvatskoj, uostalom, ne postoje samo pobunjeni Srbi. I Srećko bi
Bijelić, valjda, mogao nešto reći međunarodnim pregovaračima: kako
vidi svoju domovinu (Hrvatsku) i položaj srpske manjine u njoj. I nisu
svi samo traktoristi, bageristi, skladištari ili policajci; što je sa
Srbima intelektualcima (srpskim intelektualcima), zašto njih ne
posjećuju međunarodni posrednici? Ima u Hrvatskoj i urbanih Srba, koje
nitko od onih koji dolaze u diplomatske misije ne pita kakvu bi oni
Hrvatsku htjeli?
Nemaju vlast? Ali, kakvu je vlast imao Milan Martić?"
(Hina) mc
090750 MET nov 95
(Hina) mc