TRIBINA O KNJIZI BIBLIJA I HRVATSKA KULTURNA TRADICIJA

ZAGREB, 24. listopada (Hina) - Na večerašnjoj tribini sv. Dominika u dominikanskom samostanu u Zagrebu raspravljalo se o knjizi Biblija i hrvatska kulturna tradicija prof. dr. Stipe Botice, dekana Filozofskog fakulteta u Zagrebu. #L# Vrsni teolog i bibliolog prof. dr. Adalbert Rebić je, predstavljajući povijest biblijskih tekstova koji su utjecali na stvaranje ne samo hrvatske nego i svjetske civilizacije, istaknuo da je najstariji biblijski tekst na staroslavenskom jeziku bila tzv. Radovanova Biblija iz 11. stoljeća koja se čuva u Nacionalnoj knjižnici u Beču. Drugo poznato izdanje je Biblija Solemnis Zagrebiensis iz 14. stoljeća, koja se čuva u Metropolitanskoj knjižnici. Govoreći o biblijskim tekstovima nastalim na hrvatskom jugu, dr. Rebić je istaknuo primjer Biblije koja se čuva u samostanu sv. Franje u Šibeniku, zatim Bibliju u samostanu sv. Dominika u Dubrovniku iz 11. stoljeća, a neki dijelovi te Biblije, koja je prevedena s latinskog, potječu iz 13. i s početka 14. stoljeća. Među tim biblijskim izdanjima dr. Rebić je spomenuo i najstariji kodeks biblijskih tekstova, tzv. splitski Evangelistar iz 8. stoljeća, zatim prvi hrvatski prijevod cjelovite Biblije iz 1831. te Bibliju koju je s latinskog na hrvatski preveo isusovac Bartol Kašić. On je Bibliju prevodio od 1625. do 1630., a prijevod je nastao u Dubrovniku. Zatim je naveo poljičku Bibliju prevoditelja Ivana Lukatelija iz 1760., Bibliju Ivana Matije Skalića, tiskanu u Beču 1858. do 1861., koja je prevedena s Vulgate, tzv. latinskog prijevoda Biblije, a ne s hebrejskog izvornika. U naše vrijeme najpoznatija je tzv. zagrebačka Biblija tiskana 1962. u nakladi Stvarnosti, a prevoditeljski tim je vodio hrvatski pjesnik Jure Kaštelan. Pisac knjige Biblija i hrvatska kulturna tradicija Stipe Botica istaknuo je da je htio pokazati koliko je Biblija utjecala na hrvatsku kulturnu tradiciju, tj. na tradicijsku kulturu hrvatskoga naroda, dakle na sva materijalna i duhovna dobra što ih je stvorio neki narod u svojoj povijesti. Izdvojio je dio usmene hrvatske književnosti zajedno s etnografijom i etnologijom, pokušavši tu uočiti tragove Biblije. Tumačeći nastanak svoje knjige, dr. Botica je podsjetio da je knjiga nastajala od 1987. do 1994. te da su mu u pisanju dobrim dijelom pomogli rukopisi studenata, tj. njihova istraživanja narodnih običaja i utjecaj Biblije, odnosno pojedinih biblijskih mjesta na život i običaje. (Hina) ta mć 242207 MET oct 95