HKDU-A I SBHS-A
ZAGREB, 10. listopada (Hina) - Vladimir Šeks, jedan od istaknutih
prvaka HDZ-a, uputio je hrvatskim dnevnim listovima i Hini - širi
polemički tekst "u povodu izbornog sporazuma HSS-a, HNS-a, IDS-a,
HKDU-a i SBHS-a". Obzirom na značaj razmatranih tema, koje su od
interesa za širu javnost, osobito u predizbornom razdoblju,
objavljujemo tekst g. Vladimira Šeksa u cijelosti:
"Javnosti je poznato da je postignut Sporazum o izbornom savezu
između HSS-a, HNS-a i IDS-a. Navedene stranke nastupaju zajednički na
državnoj listi za Zastupnički dom. Time očekuju da će spriječiti
'rasipanje' glasova svojega izbornog tijela i to je kako izjavljuje
Zlatko Tomčić ('Vjesnik', 3. listopada 1995.), 'matematički razlog
zbog kojega je došlo do potpisivanja koalicije'.
Sutradan je javljeno da su koaliciji pristupile također Hrvatska
kršćansko-demokratska unija i Slavonsko-baranjska hrvatska stranka.
'Čekali smo stranku koja ima poštene ljude i čisti obraz; HDZ to
nema', razjasnio je Ivan Jakovčić (prema 'Vjesniku') ovaj sporazum sa
stajališta IDS-a.
Onime što su dali u javnost lideri IDS-a i HSS-a hoće sugerirati da
su regionalizam i regionalizacija ono što ih povezuje iz toga razloga
- iz toga razloga instrumentaliziraju Radićev republikanski ustav iz
1921. godine, sačinjen u sasvim drugim okolnostima i za druge potrebe.
No, to je ona moguća vanjska sveza između dviju stranaka, tek toliko
da goli 'matematički' razlog za jedinstvenu državnu listu ne bi sam, u
svojoj ogoljelosti, svjedočio jedino o koaliciji protiv, već kao da ta
koalicija ima i neko svoje za.
Izgleda međutim, da Zlatko Tomčić, legitimni nastavljač radićevskih
tradicija dovodi Radićeve miroljubive i 'gandijevske' puteve (ovdje i
danas) do nekih od nedavno poznatih nam karikaturalnih a to znači
IDS-ovskih pozicija. Radi se, konkretno, o pitanju
demilitarizacije/razvojačenja Istre, zahtjeva u koji se IDS u kratkom
vremenu uspio zapetljati do te mjere da je toj stranci sada dobro
došla i dobra volja novoga koalicijskoga partnera (HSS-a) kako bi ih
iz svega pokušao izvaditi.
Manevarski prostor I. Jakovčića, zagovarača ovoga IDS-ovoga
programskoga zahtjeva opasno je sužen (toga je sam I. Jakovčić ipak
svjestan), pa je priskočio g. Tomčić. Tako u okviru u sklopu izvješća
u 'Vjesniku' od 3. listopada o. g. stoji da je I. Jakovčić izvrdao
odgovor na direktno novinarsko pitanje: 'Kakav je odnos vaših stranaka
prema četiri deklaracije IDS-a, u kojima se između ostalog traži
demilitarizacija Istre...' Otac demilitarizacije Istre, g. Jakovčić
odgovara evazivno, tako da se konačno sklanja u poopćavanja kako 'se
određeni programi donose u određeno vrijeme, te da je zbog interesa
građana IDS spreman zaboraviti na dio programa'.
G. Tomčić, valjda u nastojanju da pokaže privrženost novoj koaliciji
i kako se znade sigurno kretati i na skliskom istarskom terenu, osjeća
i sam potrebu odgovoriti na ista pitanja i čini to na po njega najgori
način. Ulijeće ravno u zamku koju je netom eskivirao g. Jakovčić, pa
odgovara da je 'IDS taj zahtjev za demilitarizaciju postavio dok je u
Istri bila JNA te da su kasnije taj problem isprovocirali mediji'.
Svatko tko je nešto načuo o intrigantnom pitanju demilitarizacije
Istre pitat će se: kakva je to sada zbrka?
Zahtjev za demilitarizaciju Istre javlja se kod IDS-a kao programski
zahtjev od početka, a povremeno se aktualizira do mjere da privuče
veću pažnju hrvatske javnosti. S tom se stvari, međutim, nedavno
događa zanimljivi preokret, upravo - salto mortale. G. Tomčić je
naišao naknadno, kada je čitava priča (barem hoće tako g. Jakovčić)
bila gotova, te Tomčić vuče za sobom Jakovčića onamo kamo ovaj više ne
bi htio pa prijeti opasnost da oba ekvilibrista padnu s trapeza.
Naime, još je u svježem sjećanju prizor s posljednje sjednice
Zastupničkoga doma Sabora. Na moje zapažanje da je jedan od 'ciljeva'
IDS-a - demilitarizacija Istre, I. Jakovčić je zastupnicima i
hrvatskoj javnosti servirao slijedeće svoje viđenje toga pitanja prema
fonogramu zapisnika sa 28. sjednice Zastupničkog doma 19. rujna o.
g.):
'(...) Što se tiče demilitarizacije i transregionalizma ovo moram
reći jer je to vrlo bitno, jer se to stalno zlorabi. Neću govoriti o
pričama koje su tu neki potezali a la Učka, balvani itd. To su
gluposti. To svatko zna, međutim, ovo su dve ozbiljne teme.
Demilitarizacija uopće nije potegnuta u trenutku kada je Hrvatska
postala suverena, slobodna i kad je hrvatska vojska počela nicati,
nego mnogo ranije. Demilitarizacija je izvorni dio programa kojega je
stvarao i gospodin Martinčić i on je pisao to isto tako. Kada je
jugoslavenska tzv. tada se tako zvala Jugoslavenska narodna armija
bila u Puli i mi smo zbog toga tražili demilitarizaciju gospodo. Zbog
toga gospodo i mi smo se htjeli na takav način suprotstaviti onome
ludilu koje je bilo tada u Puli, Pazinu i drugdje. Zar zaboravljate da
je u Pazinu bila najjača tenkovska jedinica u onom dijelu Hrvatske,
zar zaboravljate da je bila Pula puna hrvatske ratne ove ratne
mornarice svojedobno. Koji je to centar bio u Puli? Zar zaboravljate
aerodrom, kakav je to bio ratni aerodrom u Puli, zaboravljate gospodo.
Mi smo tada izašli sa takvim konceptom, jer smo smatrali da je to
najbolje rješenje i očito da smo u suradnji sa svim onima koji su tada
obnašali vlast u Puli uspjeli mirnim rješenjem razriješiti pitanje
rata i mira u Istri, a treba reći i to da je što se tiče pitanja
transregionalizma da to nije nikakav niti prioritet, niti prva stvar u
našem programu. To je samo jedan prijedlog mogućeg ustroja ako
Hrvatska postane članica Vijeće Europe ili kada postane i da o tim
temama treba razgovarati. Ništa mi drugo ne tražimo nego da
razgovaramo o implementiranju evropskih povelja u život u Hrvatskoj.'
Sve bi to bilo lijepo: da je zahtjev za demilitarizacijom Istre
davna prošlost IDS-a, da je taj zahtjev IDS postavio kao svojevrsni
oblik borbe protiv nazočnosti i svakog mogućeg povampirenja
jugosoldateske na prostorima Istre, da u svemu treba gledati doprinos
IDS-ovog vodstva hrvatskom oslobođenju... To je, dakle, jedna od
njegovih programskih zasada koje ne samo da, više nisu aktualne, već
ih treba 'zaboraviti'...
Zašto, međutim, onda toliko još svježega truda da se na savjetovanju u
Brtonigli (Istra) 15. i 16. lipnja o. g. 'ide na nož' s modelom
'Euroregije Istra', čiju je suštinu podžupanica Županije istarske,
gđa Loredana Bogliun-Debeljuh sažela u nekoliko točaka, od kojih je šesta
i posljednja - zahtjev za demilitarizaciju Istre i - to bez odgađanja?
Evo kako je projekat Jakovčić - Bogliun-Debeljuh sažet u šest točaka:
'(...) Poseban Statut predstavljao bi za Istru jamstvo protiv novih
graničnih zapreka i da će se poštivati regionalno jedinstvo Istre, a s
time ujedno gospodarski i kulturni rast Istre. Brzo rješenje Istarskog
pitanja bilo bi označeno međunarodnim ugovorom koji bi jamčio
slijedeće:
1. Istra predstavlja nedjeljivu prirodnu, zemljopisnu, povijesnu i
kulturnu cjelinu podvrgnutu hrvatskom, talijanskom i slovenskom
zakonodavstvu. Pojedine republike zadržavaju svoj suverenitet nad
područjima koja im sada pripadaju, a državne granice unutar Istarske
Regije ostaju nepromjenjene, ali kao isključivo simbolična činjenica;
2. U Istri se neće postavljati pogranični prijelazi, a postojeći će
se odmah ukinuti;
3. Građani Istre podložni hrvatskome zakonodavstvu, kao i oni
podložni slovenskome zakonodavstvu, uživaju unutar prirodnih granica
Istarske Regije, ista prava i jednaku zaštitu previđene za državljane
odnosnih republika. Točnije: građani Istarske Regije uživaju na
čitavom području Istre jednaka prava, bez razlikovanja s obzirom na
mjesto prebivališta i na državljanstvo. Ta osnovna prava jesu:
- obnašanje javnih dužnosti,
- mogućnost slobodnog raspolaganja nekretninama,
- mogućnost upisa u sve škole s područja Istarske Regije,
- jednako pravo na zdravstvenu skrb u svim zdravstvenim ustanovama s
području Istarske Regije,
- slobodan izbor prebivališta,
- jednaka prava s obzirom na zapošljavanje i s osnova radnog odnosa,
- jednako slobodno obavljanje gospodarskih djelatnosti,
- oslobađanje od dvostruke fiskalne politike,
- stalna briga o kulturnom razvoju i o sredstvima javnog
priopćavanja,
- jedinstvena zaštita prirodne sredine, te povijesnog, kulturnog i
umjetničkog nasljeđa;
4. Pripadnici talijanske nacionalne zajednice imaju pravo na slobodno
izražavanje i ispunjavanje svojih narodnosnih, kulturnih i jezičnih
potreba, bez ikakve diskriminacije i u punoj ravnopravnosti s
većinskim narodima;
5. Odmah će se sagledati i riješiti pitanje povratka istarskih
izbjeglica u Istru (Vancouverska konvencija);
6. U Istri će se u kraćem roku provesti postupak razvojačenja uz
izmještanje iz područja ove regije svih vojnih postrojbi, kao i
uklanjanje sadržaja namijenjenih vojnoj obuci.'
(Vladimir Šeks u svom tekstu sadržaj tih šest točaka daje i na
talijanskom jeziku, na kojem je referat, kako navodi, sastavljen i u
tom obliku podijeljen sudionicima savjetovanja.)
Svih šest točaka projekta dati su ekstenzivno, kako bi se bolje
mogla sagledati okolnost da prijelog iz toč. 6. ne strši iz konteksta
ostaloga sadržaja, već se točke međusobno podupiru te je čitav projekt
na svoj način čvrst i cjelovit.
Čvrst i cjelovit, no: ne više od sestrinskog su plana Z-4 koji u to
vrijeme visi nad Hrvatskom, rješenja koje se tada nameće rastrojenoj i
'slaboj' Hrvatskoj. Plana kojim će se namiriti svačiji apetiti (pa i
onih nacija koje su stotinama kilometara udaljene od ovih naših
'regija'). Svačiji, osim hrvatskih opravdanih i legalnih zahtjeva! Neki
od IDS-ovih ideologa pa i sama autorica referata u kojem je riječ -
odlučno izjavljuju da je Europa nacija preživjela te da nacije više
'ne igraju', već - regije, kulture, vjere, svijet kao globalna
činjenica.
Proizlazi da analitika postojećih svjetskih prilika i onoga što se
zaista događa izvan znanstvenih okupljališta i kružoka profesionalnih
čovjekoljubaca gđi Loredani Bogliun-Debeljuh nije jača strana, kao ni
g. Ivanu Pauletti, još jednome od dežurnih revizora svjetskoga
poretka kao (danas i tko zna do kada) ipak prije svega međudržavne i
međunacionalne činjenice.
Posebno bi se gđa L. Bogliun-Debeljuh trebala (barem naknadno)
zamisliti nad nekim još svježim podudarnostima. Tako ona u citiranom
dijelu prije nego što će navesti svojih šest točaka konstatira
(navodim još jednom): 'Brzo rješenje istarskog pitanja bilo bi
označeno međunarodnim ugovorom koji bi jamčio slijedeće: (...)'.
Neka bude dopuštena interpretacija ove možda ključne rečenice
podžupaničine (!) istarske filozofije, a koja se sastoji u tome da:
- postoji istarsko pitanje;
- da ono iziskuje brzo rješenje;
- da usljed postojanja istarskog pitanja, potrebe njegovog brzog
rješenja i tko zna kolikih još drugih okolnosti (vjerodostojnost
Hrvatske kao nove i još teritorijalno invalidne članice međunarodne
zajednice, potrebe da se na njezinom tlu zaštite tko zna kakvi i tko
zna čiji vanjski interesi?), treba istarsko pitanje hitno riješiti
putem međunarodnog ugovora.
Podžupanica, istina, ne predlaže subjekte međunarodnog ugovora, tj.
ugovorne strane. Tu nam u pomoć može priskočiti g. Paolo Sardos
Albertini, istarski iridentist koji tek dva mjeseca prije, na Prvom
svjetskom Kongresu Istrijana u Puli postavlja stvari na slijedeći način
(prema 'Slobodnoj Dalmaciji' od 16. travnja o. g.):
'(...) U ime organizacije talijanskih izbjeglica (esula) 'Unione
degli Istriani' govorio je Sardos Albertini, koji je istupio s tezom
da su međudržavni ugovori sklopljeni između Italije i bivše
Jugoslavije postali ništavni jer se Slovenija i Hrvatska ne mogu
smatrati nasljednicima istarskoga teritorija. Stoga Albertini predlaže
da Italija u pregovorima s Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda
postigne dogovor o budućnosti Istre, a osobno je predložio dva modela
rješenja. Prema prvome bi se tzv. slobodni teritorij Trsta proširio na
cijelu Istru, a po drugome bi Istra bila autonomna regija izvan
sastava Italije, Slovenije i Hrvatske. (...)'
Gđa podžupanica je Prvi svjetski kongres Istrijana zdušno zagovarala:
kako unaprijed (tvrdeći da će se baviti kulturom, a ne politikom) tako
i nakon što je ovaj skup završen (tvrdeći da je uspio).
Čudne neke podudarnosti, kojima g. Z. Tomčić izgleda nije dorastao.
Lipanj 1995. bio je, dakle, još uvijek vrijeme kada se Hrvatsku moglo
razvlačiti kako je kome u bijelom svijetu odgovaralo pa se i
Euroregija Istra u šest točaka nudila na općem trendu utjelovljenom u
planu Z-4. Uoči i za vrijeme savjetovanja u Brtonigli svakoga se tko
je egzaktno htio razgovarati o pitanjima transgranične suradnje i
transgraničnih regija (da li je to država u državi, ili država između
država, da li je umjesno i to upravo u Hrvatskoj, graditi jedinu
između pedesetak euroregija koja bi bila demilitarizirana, da li je
zaista Istra 'povijesna pokrajina', je li gradić Muggia u svemu tome
dovoljan, prema tome i ozbiljan zalog s talijanske strane, što je to
zaista Madridska povelja iz 1980. godine, što o svemu misli
Slovenija...), svakoga tko nije unaprijed i bianco potpisivao
hvalospjeve Istri kao euroregiji, svakoga je takvoga IDS označavao i
prokazivao kao osobu koja se diskvalificira za Europu, kao zaguljeni
Balkanac, protivnik europske Hrvatske, neznalica o europskim
stvarima, protivnik Istre kao mjesta jedine hrvatske demokracije i sl.
U tome je izraženo oštar i nesmiljen bio upravo I. Jakovčić, isti koji
je, prema 'Vjesniku' od 3. listopada o. g. pitanje eskivirao i
prepustio ga novome savezniku, g. Z. Tomčiću. A ovaj se doveo u žalosnu
poziciju da svoju privrženost novoj koaliciji potvrđuje time što će se
pred g. Jakovčićem iskazati kao 'veći papa od pape' i to upravo u ovoj
točki programa IDS-a koja je hrvatskoj javnosti najmrskija i na
poseban način zasjeca u životne hrvatske intrerese. U situaciji kada
su četnici na hrvatskom tlu na desetak kilometara od slovenske granice
i kada imaju Zadar 'na dlanu' nekome (podžupanici?) u lipnju 1995.
godine strašno smeta aerodrom u Puli. Ima to nekakovu svoju logiku, ali
odakle sada u kolovozu 1995. Zlatko Tomčić upada glavačke u taj film?
Nikad kraja čudesima! No, glavno je da su, štono reče g. Jakovčić
(opet 'Vjesnik' od 3. listopada o. g.), 'ljudi u Istri oduševljeni
IDS-ovim sporazumom s HNS-om i HSS-om'. Interes lidera IDS-a zaista
može biti u tome da izađe iz svoje istarske 'sjajne izolacije' i da se
već jednom pomiješaju s blatnim i seljačkim hrvatskim prilikama -
nešto su od svega ipak razumjeli. Preostaje da g. Tomčić i ostali
sudionici izbornog saveza neke stvari objasne svojem članstvu.
I da se još trenutak zadržimo na motivima IDS-a, kako ih je razjasnio
g. Jakovčić u već navedenom istupu pred sredstvima javnog priopćavanja
('Vjesnik' od 3. listopada o. g.). Tvrdi Jakovčić da je IDS odbio
koalicijske ponude HDZ-a i priklonio se navedenim strankama, sve u
potrazi sa časnim i čestitim koalicijskim partnerima, a bježeći od
laži i sličnih svojstava. Kad se radi o pojmovima kao što su čast,
istinoljubivost, čestitost i sl., ostavljam javnosti da na temelju
ovdje iznijetoga sami dođu do odgovarajućih zaključaka. U tome će im
možda pomoći okolnost da je jedan od stranačkih suradnika g.
Jakovčića, opatijski gradonačelnik dr. A. Luttenberger na konferenciji
za tisak IDS-a u Rijeci izjavio ('Novi list', 'Glas Istre', od 6.
listopada o. g.), kako je nezadovoljan time što Hrvatska još nije
postala članicom Vijeća Europe i drugih međunarodnih institucija.
Istakao je kako je to rezultat ponajprije neslobode medija i niske
razine poštivanja manjinskih prava u zemlji. Međutim, nastavlja g.
Luttenberger, IDS se u svojim međunarodnim nastupima dosljedno zauzima
da Hrvatska, unatoč tim nedostacima, bude primljena u Vijeće Europe
kako bi se izbjegla njezina sve izraženija samodovoljnost i izolacija.
Ako je g. Luttenbergeru bilo do plasmana Hrvatske u
europske asocijacije, imao je lakši put: mogao je, recimo, ustvrditi
kako u Europi ima malo (ili nimalo?) primjera da jedna nacionalna
manjina od 20 tisuća pripadnika - kao što je to slučaj s talijanskom u
Istri i Rijeci - raspolaže baš svim sadržajima bitnim za održavanje i
iskazivanje vlastitog narodnosnog identiteta. Smješten na idealnom
opatijskom položaju, teško g. Luttenberger može tvrditi da ne zna čime
sve raspolaže talijanska manjina u Istri i Rijeci, a i kad bi tako
nešto tvrdio - bilo bi mu na sramotu 'čistog obraza' (I. Jakovčić).
Dakle, časni i pošteni dužnosnik jedne časne i poštene stranke mogao
je u Strassburgu jedino ustvrditi: 'Gospodo, manjine u Hrvatskoj, a
osobito talijanska, imaju prava i raspolažu sadržajima u najmanju ruku
u skladu s europskim standardima i zato - primite slobodno bez
nedoumice, Hrvatsku u Vijeće Europe!' Umjesto toga, ugledni IDS-ovac
dr. A. Luttenberger izvodi ovu akrobaciju: 'Gospodo, u Hrvatskoj su
manjine u nepovoljnom i lošem, neeuropskom položaju, ali, eto, mi iz
IDS-a zalažemo pred Vama svoj ugled i molimo Vas da Hrvatsku ipak, na
vjeru i našu lijepu riječ, primite u Vijeće Europe!'
Ali ne! Trebalo je najprije konstruirati ono što ne stoji, pa makar
pri tome oklevetati Hrvatsku, da bi se u sjedištu europskih nastojanja
stekli neki sitni bodovi za sebe kao IDS-ovog eksponenta.
No, bitno je da nam g. I. Jakovčić povremeno održi lekciju o
moralnosti i 'čistom obrazu'!", kaže na kraju svog teksta Vladimir
Šeks.
(Hina) pp
101919 MET oct 95
(Hina) pp