LONDON, 10. listopada (Hina/AFP) - Rat u bivšoj Jugoslaviji i posljednjih dvanaest mjeseci privlači međunarodnu pažnju, usporedo s intenziviranjem rizika od širenja sukoba, bilježi Međunarodni institut za strateške studije
(IISS).
LONDON, 10. listopada (Hina/AFP) - Rat u bivšoj Jugoslaviji i
posljednjih dvanaest mjeseci privlači međunarodnu pažnju, usporedo s
intenziviranjem rizika od širenja sukoba, bilježi Međunarodni institut
za strateške studije (IISS). #L#
Sve intenzivniji u BiH, sukob je oživljen hrvatskim vraćanjem krajine
u kolovozu 1995. godine, navodi IISS u svjetskoj vojnoj
bilanci objavljenoj u utorak.
Analiza Instituta, koja ne uzima u obzir nedavno razdoblje zračnih napada
NATO-a na srpske ciljeve u BiH, niti predstojeći prekid vatre, ukazuje
na moguće slabosti međunarodne strategije u rješavanju sukoba.
U svibnju je Zapad bio suočen s nepoznatom situacijom: otmica više od
300 vojnika UN koju su počinili Srbi u BiH, a neke su vojnike čak
koristili kao ljudski štit.
Velika Britanija i Francuska najavljuju tada hitno slanje pojačanja u
obliku Snaga nazvanih "možda neoprezno" za brzo djelovanje (RRF),
podsjeća IISS. Dok ta pojačanja, posebno britanski kontingent, imaju
teškoća s razmještanjem, Srbi u BiH kreću u pobjedonosnu ofenzivu na
"najizloženijoj" od zona teoretski pod zaštitom UN - Srebrenici.
Zatim, dok Žepi ozbiljno prijeti ista sudbina, sastanak zapadnih
zemalja u Londonu, održan 21. srpnja, bavi se zaštitom posljednje
muslimanske enklave na istoku zemlje - Goražda.
Kad RRF zauzima položaj na Igmanu, koji nadvisuje glavni grad BiH i o
kojem ovisi kopnena opskrba, nije to "radi zaštite Sarajeva već radi
odgovora na napade na UN ili njegove konvoje", navodi se dalje u
izvješću.
"Značajna politička nada" polaže se u srpskog predsjednika Slobodana
Miloševića glede privođenja bosanskih Srba razumu, ustanovljuje IISS,
koji podsjeća kako "neki smatraju da je ta nada loše usmjerena".
Usprkos embargu na oružje UN-a protiv čitavog prostora bivše
Jugoslavije, "oružje dospijeva do svih zaraćenih strana", tvrdi
Institut koji ustanovljuje i "izvjesnu lokalnu proizvodnju".
U ostatku Europe zemlje članice NATO-a doživjele su 1995. godine
naznačajniji razvoj glede Partnerstva za mir s pristupom Rusije.
Nakon neodlučnosti iz lipnja 1994. godine, datuma prvog ruskog
angažmana, ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev potvrđuje
31. svibnja 1995. godine ulazak svoje zemlje u Partnerstvo i potpisuje
obvezu jačanja dijaloga između Moskve i NATO-a.
"Moglo se misliti" da je Njemačka sklona brzom širenju Saveza. Ali
IISS bilježi da je kancelar Helmut Kohl upozorio na svaki "beskoristan
sukob" s Moskvom po tom pitanju. Uostalom, za Bonn, "pitanje širenja
NATO-a mora biti postavljeno usporedo s primanjem u Europsku uniju",
bilježi se u izvješću.
Na planu troškova naoružanja i oružanih snaga godina 1995. bila je za
zemlje članice NATO-a godina štednje. "1. siječnja 1995. godine gotovo
sve zemlje članice svele su konvencionalne snage ispod razine
dopuštene prema ugovoru o smanjenju konvencionalnog naoružanja u
Europi, prema IISS.
"Iako je prekapaciranost jednako karakteristika američke industrije
naoružanja kao i europske, hitnost reforme jače se osjeća u Europi", s
jedne strane zbog pada potražnje, s druge zbog procesa europske
integracije, prenosi Institut.
(Hina) bnš rb
101449 MET oct 95
(Hina) bnš rb