BEIJING, 21. rujna (Hina) - Povijesni ili ne, izbori za hongkonško Zakonodavno vijeće, održani ove nedjelje, ostaju činjenicom koju, do povratka Hong Konga pod kineski suverenitet, 1. srpnja 1997. godine, neće moći zaobići ni
britanski guverner u Hong Kongu, ni London koji ga je imenovao na tu dužnost, a ni Beijing, koji u svemu tome vidi pokušaje da mu se sa strane, na putu do podizanja kineske zastave nad Hong Kongom, baci pod noge koji klip više.
BEIJING, 21. rujna (Hina) - Povijesni ili ne, izbori za hongkonško
Zakonodavno vijeće, održani ove nedjelje, ostaju činjenicom koju, do
povratka Hong Konga pod kineski suverenitet, 1. srpnja 1997. godine,
neće moći zaobići ni britanski guverner u Hong Kongu, ni London koji
ga je imenovao na tu dužnost, a ni Beijing, koji u svemu tome vidi
pokušaje da mu se sa strane, na putu do podizanja kineske zastave nad
Hong Kongom, baci pod noge koji klip više. #L#
Tako ne čudi da je glasnogovornik Agencije Xinhua u Hong Kongu (a
Xinhua je tu zapravo diplomatsko predstavništvo Beijinga) svoju ocjenu
izbora kao nepoštenih i nerazumnih dopunio tvrdnjom da su izbori
provedeni u skladu sa "zakonskim paketom" guvernera Chrisa Pattena,
što znači protivno odredbama Kinesko-britanske zajedničke deklaracije
(potpisane na temu budućnosti Hong Konga prije više od deset godina),
protivno Temeljnom zakonu, kojim se reguliraju odnosi Beijinga i Hong
Konga te protivno dosadašnjim dogovorima i sporazumima kineske i
britanske strane. Ustroj političke vlasti u budućem Posebnom upravnom
području Hong Konga bit će određen voljom Svekineskog narodnog
kongresa i Temeljnog zakona, rečeno je, što znači da poslije 30.
lipnja 1997. u Hong Kongu neće vrijediti onaj trostupanjski sustav
lokalne vlasti kakav je, bez dogovora s Beijingom, progurao i gura
guverner Patten.
Izjavama kojima je Beijing bez ostatka odbio mogućnost priznavanja
legitimiteta novoizabranog Zakonodavnog vijeća nakon 30. lipnja 1997.
godine pridružilo se i kinesko ministarstvo vanjskih poslova, koje je
poručilo da s tim datumom novoizabranim vijećnicima prestaje mandat.
Kina je i Hong Kongu i Londonu još jedanput stavila na znanje da se
guverner Patten posljednjih godina uzalud trudio te da će njegova
projekcija političkog ustroja Hong Konga trajati samo do spuštanja
britanske zastave nad tom krunskom kolonijom.
Lako je naslutiti da će se izbori, na kojima je od 2,7 milijuna
birača njih 35,79 posto izašlo glasovati za šezdeset članova
Zakonodavnog vijeća, uskoro naći i na dnevnome redu razgovora koje će
u Londonu s britanskim dužnosnicima voditi kineski potpredsjednik
vlade i ministar vanjskih poslova Qian Qichen. U uvjetima (zbog Hong
Konga) ne od jučer zahlađenih kinesko-britanskih odnosa, od dugo
odgađanog sastanka na visokoj razini očekuje se i odgovor na pitanje
kako zajednički pridonijeti procesu mirnog prijenosa vlasti nad
prebogatim Hong Kongom. Teško je vjerovati da će pritom Beijing
prešutjeti svoje nezadovoljstvo zbog pokušaja da se, uoči povratka te
'zlatne koke' pod kineski suverenitet, mijenjanjem političkih
struktura radi na stvaranju lokalne vlasti koja bi se nakon 1997.
mogla u odnosu prema Kini postavljati kao ravnopravni partner. Beijing
također ističe da - uz obveze koje je Kina preuzela po formuli "jedna
zemlja-dva (politička) sustava" i uz jamstva da barem 50 godina neće u
Hong Kongu mijenjati zatečeni kapitalistički sustav - i britanske
vlasti u Hong Kongu imaju obvezu da bez dogovora s Beijingom ne donose
nikakve odluke čije bi se posljedice poslije 1997. mogle iskazati kao
zadiranje u kineski suverenitet. Ni gospodarske, a pogotovo ne
političke.
U tom smislu, Pattenovo nastojanje da se lokalne vlasti strukturiraju
prema određenom demokratskom modelu, na kakav sama Britanija za
vladanja Hong Kongom nije nikada pristajala, kineska strana doživljava
kao podmetanje noge, kao pokušaj da joj se današnjim demokratskim
reformama u lokalnom političkom sustavu nametnu sutrašnji problemi.
Ionako osjetljiva na stalne kritike da je nedemokratska, vlada u
Beijingu teško može podnijeti da joj britanski guverner, o čijoj
samostalnosti ima pravo dvojiti, svojim reformama otvori unaprijed još
jednu frontu na kojoj će je poslije 1997. svijet ocjenjivati kao
demokratsku ili nedemokratsku. Znajući da Hong Kong nije u
gospodarskom smislu postao to što jest zahvaljujući britanskom
zauzimanju za demokratizaciju života u koloniji, već zato jer se njime
kapitalistički racionalno upravljalo, Beijing trajno odbija stajališta
prema kojima bi trebao pregovarati s Hong Kongom, tvrdeći da mu u
prijenosu vlasti jedini sugovornik može biti London.
Stiješnjeni, pak, između Beijinga i Londona, građani Hong Konga svoj
su najnoviji izlet u demokraciju s određenim rokom uporabe pravilno
prosudili i kao prigodu da, dok se to još može, posredovanjem
novoizabranog Zakonodavnog vijeća pokušaju snažnije utjecati na odluke
guvernera glede pitanja koja se tiču dobrobiti grada. Ako i nije
mnogo, pomaže da se u ovo vrijeme - koje mnogi doživljavaju kao doba
neizvjesnosti - s više samopouzdanja gleda u budućnost.
(Hina) mer br
211145 MET sep 95
(Hina) mer br