ZAGREB, 7. rujna (Hina) - "Da se među Hrvatima mogla napraviti anketa,
ili da se sad napravi, o tome bi li radije ušli u Knin (sutra u
Vukovar) ili u Vijeće Europe, nije teško pretpostaviti kakav bi bio
odgovor: oslobođenje okupiranih područja Hrvatske za svakog je
građanina Hrvatske prije svega ostalog. Mogu li to shvatiti i drugi u
svijetu? (...) Jer, svaki puti kad Hrvatska napravi korak u svoja
područja koja su i formalno priznata kao njezina, uvijek se postavi
isto pitanje: je li trebalo baš sada, je li trebalo tako, zašto se
nije čekalo...? I obično slijedi kazna (kao i sada) - čekajte još pred
vratima! Kome je, međutim, čekanje donijelo slobodu? A je li Hrvatska
mogla osloboditi okupirana područja i bez sile? Što je drugo njezina
vlast činila četiri godine osim što je pregovarala i, uz pregovore -
što se, na kraju, pokazalo mudrim, ili presudnim - radila i na
'drugome dogovoru'. Idealno bi bilo da je Hrvatska mogla ući i u Knin
(Vukovar) i u Vijeće Europe, ili, sutra, u Europsku uniju. Da bude
svoja na svome i da bude dio demokratske Europe!", piše Mirko Galić u
uvodu kolumne 'Na rubu Europe'.
Opisujući potom ozračje akcije 'Oluja' , kao i ono poslije akcije,
Galić na kraju piše: "Još jednom zadržana na pragu Europe, Hrvatska se
nema što opravdavati što je uspjela proširiti svoju vlast na svoje
teritorije - silom kad prije toga nije išlo milom. Ali, radi ovog
budućeg europskog statusa (i ne samo radi toga), trebala bi objasniti
'omiljene izlete preko vikenda', kako eufemistički novinar očevidac iz
'Liberationa' zove ono nepoželjno i višestruko štetno pljačkanje i
paljenje koje se događalo poslije blistave 'Oluje' (i protiv nje).
Jer, s tim teretom, naročito ako se ne otvori, prag Europe može biti
velik, veći nego što stvarno jest.
Hrvatski put u Knini Vukovar vodi i dalje - u Europu".
(Hina) dd
070707 MET sep 95
(Hina) dd