NEW DELHI, 5. rujna (Hina/AFP) - Prije 22 godine John Joseph Chari
počeo je dugo hodanje u obranu ideala jedinstva Indije. Danas, nakon
što prešao desetke tisuća kilometara i istrošio 220 pari sandala,
ostaje mu samo gorčina.
"Zašto sam to učinio? Što sam time dobio?" - pita se nakon završetka
svojega pothvata taj 65-godišnjak vidno shrvan, prisiljen da živi od
milostinje.
John Joseph Chari objasnio je kako se upustio u tu odiseju nakon što
je iznenada izgubio posao službenika pod, prema njegovu mišljenju,
lažnim izgovorom.
U ono je vrijeme živio u državi Assamu, na krajnjem sjeveroistoku
Indije, u blizini burmanske granice. Nakon što se uzalud mjesecima
pokušavao vratiti na isti posao, odlučio se na hodanje u znak
prosvjeda zbog nepravde koja mu je nanesena i koja mu je upropastila
dotad miran život.
John Joseph Chari želio je svojem pothvatu dati i širi smisao.
"Mislio sam, budući da više nemam posao, mogao bih prokrstariti
zemljom šireći poruku jedinstva i integriteta Indije", rekao je on.
Krenuo je 13. travnja godine 1973., a svoj je dugi hod prekinuo u New
Delhiju u srpnju 1995. U međuvremenu je prošao 23 od 25 indijskih
država i tri federalna teritorija, naučivši u prolazu šest indijskih
jezika. Nahodao se i cestama Bangladeša, Nepala i Šri Lanke.
Sa samo malom naprtnjačom i indijskom zastavom pričvršćenom na
bambusov štap, John Joseph Chari je na dan prelazio oko 80 km do
godine 1991. Zatim su ga godine i umor prisilile da etape ograniči na
50 km na dan.
Spavao je gdje je mogao, jeo što su mu htjeli dati, preživljavajući
zahvaljujući malim davanjima koje je tražio od službenih osoba u
gradovima i selima te prostrane zemlje s više od 900 milijuna
stanovnika.
Često bi ga tjerali kao prosjaka, a djeca ismijavala i na njega
bacala kamenje, priča on.
U New Delhi je stigao u srpnju kaneći predati svoju zastavu
predsjedniku Shankaru Dayalu Sharmi. Ali, još čeka na audijenciju.
"Problem ove zemlje jest da ne možete do predsjednika ili premijera
ako ste običan građanin", kaže on, i ističe kako "nikoga ne zanima
nacionalno jedinstvo".
Od dolaska u glavni grad John Joseph Chari živi na verandi policijske
stanice, zahvaljujući velikodušnosti časnika koji mu je dao i nešto
novaca.
U Assamu je ostavio ženu i dvoje djece i pomalo strahuje što ga tamo
očekuje nakon 22 godine odsutnosti.
"Gotovo sam izgubio vid. Moja obitelj preživljava zahvaljujući sitnim
poslovima što ih moja žena nalazi tu i tamo. Nakon sveg tog hodanja
nemam ni novčića. Kako se mogu pojaviti pred ženom i djecom?" , žali
se on.
No, "vratit ću se jer se ovdje nemam čemu nadati", dodaje on.
Nakon rekordna hodanja John Joseph Chari, razočaran i ogorčen,
priznaje da, kada bi ponovno odlučivao, sigurno ne bi krenuo na put.
"Dok sam hodao vidio sam kako se mijenja svijet. Toliko se stvari
zbilo. Na nekim sam mjestima bio dobro primljen, a na drugima potjeran
kao neki odrpanac. No, pitam se: Jesam li dobro učinio što sam
otišao?"
(Hina) bnš bnš
051324 MET sep 95
(Hina) bnš bnš