BEČ, 21. srpnja (Hina) - Gotovo svaki deseti učenik u Austriji u
školskoj godini 1993/1994 bio je strani državljanin. To je početkom
tjedna objavio Austrijski središnji statistički ured (OeSTAT).
Statističkim popisom su obuhvaćeni učenici svih pučkih, glavnih i
politehničkih škola, posebnih škola za duševno zaostalu djecu te škola
opće i strukovne naobrazbe. U ukupnom broju od 1.160.556 učenika, čak
9,2 posto ili 107.333 učenika su bili stranci.
Od školske godine 1989/90 do 1993/94 statistički ured je zabilježio
porast broja učenika stranaca za više od 50.000, dok je, primjerice, u
razdoblju između školskih godina 1985/86 do 1989/90 broj učenika
stranaca bio porastao za samo 8.000.
Najviše učenika neaustrijskih državljana je, prema zadnjem popisu,
bilo u Beču, s udjelom od 20,5 posto. U nekim bečkim kotarevima
(ukupno ih je 23) broj učenika stranaca prelazio je 40 posto: u 20.
kotaru (Brigittenau) ih je bilo 46 posto, u 5. (Margaretenu) 44 posto,
a u 16. (Ottakringu) 43 posto.
Djeca stranaca natprosječno su zastupljena u školama za duševno
zaostalu djecu (21,7 posto) i na politehničkim tečajevima (17 posto).
U Beču zastupljenost učenika na školama za duševno zaostalu djecu
iznosi 36,8 posto. U pojedinim bečkim kotarevima ta stopa prelazi 60
posto: u Margaretenu 68,9 posto, u Ottakringu 69,8 posto i u
Brigittenau 67 posto.
Stranaca u Austriji najmanje je u učiteljskim školama (0,6 posto), na
općeobrazovnim višim školama (3,8 posto) i na stručnoobrazovnim višim
školama (3,8 posto).
Ukupan broj učenika, hrvatskih državljana, školske godine 1993/94 u
Austriji je iznosio 6.056. Od toga broj 5.140 (84,87 posto) učenika je
pohađalo obvezne škole, 264 učenika (4,36 posto) srednje stručne
škole, 245 učenika (4,05 posto) više stručne škole i 407 učenika (6,72
posto) općeobrazovne više škole. S čak 120 učenika, upadljivo je visok
broj hrvatskih državljana u školama za duševno zaostale. Politehničke
tečajeve je pohađalo 199 učenika, što praktički odgovara svakom drugom
hrvatskom učeniku tog godišta. Politehnički tečaj se pohađa u 9.
stupnju školstva (u Austriji obvezna naobrazba traje devet godina).
Tečaj, koji je u Austriji na vrlo lošem glasu, ne omogućuje daljnju
izobrazbu, a na tržištu rada njeni apsolventi čine najniži socijalni
sloj.
Tajnik u klubu zastupnika "Zelenih" u austrijskom parlamentu, Franjo
Schruiff, za razmjerno veliku zastupljenost stranaca u školama za
duševno zaostale, navodi dva objašnjenja: "Jedno je da se strance,
koji ne znaju dovoljno jezik zbog niskog stupnja uključenosti u
austrijsko društvo, često - unatoč visokog kvocijenata inteligencije -
stavlja u takve škole, dok je drugi razlog socijalne prirode. Pogođeni
su učenici, čiji se roditelji nalaze u teškom socijalnom položaju i
svojoj djeci nisu u stanju pružiti dostatnu pažnju". I za visok broj
polaznika politehničkih tečajeva "odgovorni" su slični socijalni
razlozi, kaže Schruiff. On postupak slanja djece u škole za duševno
zaostale smatra "otvorenom diskriminacijom s namjerom
diskriminiranja".
Glasnogovornik bečkog školskog vijeća, Michael Weber, ne dajući
objašnjenje za veću zastupljenost stranaca u tim školama, niječe
postojanje bilo kakvog oblika diskriminacije. On kaže da "nacionalnost
ili bilo kakvo drugo obilježje nisu presudni za donošenje odluke da se
ta djeca pošalju u takve škole". Izabranog učenika se tek "na zahtjev
učitelja i ravnatelja škole šalje na psihološki test, kojem raoditelji
moraju dati svoju suglasnost", tvrdi Weber.
U Beču, gdje se školuje gotovo svaki četvrti hrvatski đak u Austriji,
za razliku od drugih gradova, nema ni hrvatske dopunske nastave.
Austrijsko-hrvatska kulturna zajednica (AHKZ) je još 1993. godine
bečkom gradskom školskom vijeću podnijela peticiju u kojoj se
zahtjevalo uvođenje dopunske nastave na hrvatskom jeziku. Peticiju je
potpisalo više od 2.500 hrvatskih roditelja iz Beča.
(Hina) zm br ZVONIMIR MILAS
211444 MET jul 95
(Hina) zm br ZVONIMIR MILAS