ZAGREB, 18. srpnja (Hina) - Aleksandar Milošević drži da "ni vrijeme
ni mjesto... najnovijih vojnih provokacija pobunjenih Srba nisu
slučajni. Valja se podsjetiti", piše on, "da su sirene opće opasnosti
u Osijeku zatulile upravo u vrijeme dok su bosanski Srbi ulazili u
zaštićenu zonu Srebrenice. Politički i vojno to se ne bi moglo
dogoditi bez prešutnog odobrenja Beograda, kao što ni pobunjeni Srbi u
Hrvatskoj ne bi mogli opstati bez izdašne pomoći prekodrinskog režima
Slobodana Miloševića".
Komentator Vjesnika u nastavku piše kako je namjera otvaranja
mogućega novog žarišta imala poslužiti odvraćanju i svjetske i
hrvatske pozornosti od onoga što se zbiva u Srebrenici. Mjesto je
odabrano i zbog blizine Srbije i zbog poznate naklonosti ondje
razmještenih ruskih 'plavaca' paravojnim srpskim postrojbama.
Silovitiji hrvatski odgovor bio bi iskorišten "kao olakšavajuća
okolnost za Beograd i njegove sljedbenike u Bosni i Hrvatskoj".
"Dakako, ovakva nova situacija zahtijeva i pomnu političku i vojnu
strategiju Zagreba. U političkom smislu valja učiniti sve da se u
međunarodnim razmjerima razotkrije najnovija provokacija Knina i
Beograda. Pri tome valja jasno razgraničiti tko su izvršitelji, a tko
poticatelji vojnih provokacija. Očito, svi putovi ovog novog vojnog
zaoštravanja vode u Beograd... (...)
U budućnosti se može očekivati da će provokacije poput granatiranja
Osijeka biti nastavljene, tim više ako se nastavi raslojavanje unutar
redova pobunjenih Srba. (...) Na istočnu Slavoniju i Baranju Martić i
njegovi nemaju gotovo nikakva utjecaja, pače su i protjerani kada su
pokušali doći u okupirane Mirkovce. Učinili su to Miloševićev pijun
Arkan i ponovno politički uskrsli Goran Hadžić. Njihova nazočnost na
ovom dijelu okupirane Hrvatske pokazuje također da je Beograd
vjerojatno u budućnosti spreman napustiti vojno i politički Knin, ali
da će okupirana područja uz Dunav, istočnu Slavoniju i Baranju
nastojati zadržati trajno, ili ih barem koristiti kao najjači adut u
budućim političkim pregovorima. Zbog toga podizanje napetosti upravo u
ovom dijelu Hrvatske pokazuje, zapravo, da je Beograd svjestan kako u
dugoročnom smislu na vojnom planu ne može dobiti, ali da će politički
razgovori i pregovori s njim biti tvrdi i dugotrajni.
Bez obzira na izvjestan broj političkih prijatelja i saveznika u
svijetu, Hrvatska će taj tvrdi orah morati zagristi sama, pa joj se
zato valja oboružati i strpljenjem i vojničkom i svakom drugom
odlučnošću da u danim okolnostima i u najpovoljnije vrijeme odluči
sama kakav će potez povući - politički ili vojni. Brzopleto reagiranje
na vojne provokacije što ih potiče Beograd bilo bi Hrvatskoj najmanje
u interesu", stoji u zaključku komentara Aleksandra Miloševića.
(Hina) mć
180726 MET jul 95
(Hina) mć