LJETNOG FESTIVALA
DUBROVNIK, 10. srpnja (Hina) - Objavljujemo u cjelosti govor
predsjednika Sabora RH dr. Neddjeljka Mihanovića u prigodi svečanog
otvaranja 46. dubrovačkog ljetnog festivala.
"Štovani gospodine župane, štovani gospodine gradonačelniče,
preuzvišeni gospodine biskupe, cijenjena gospodo uzvanici, umjetnici i
artisti, gospodo!
Na koji način u ovom svečanom trenutku predočiti našu viziju
Dubrovnika, ovoga slavnog hrvatskog grada, simbola magične
odnjegovanosti umjetničkog duha, kulture i uljudbe, grada drevnih
moralnih vrlina, učenosti, rafinirane i složene naobrazbe, grada -
republike i države oko koje je uvijek lebdjela uzvišena aureola
slobode?
Trijumfalno kroz našu povijest i kulturnu svijest putuju ovim
prostorima brojni velikani uma i duha, kreatori umjetničkih nadahnuća,
majstori istančanosti našega stvaralačkog genija. U ovom vlasteoskom,
patricijskom, aristokratskom gnijezdu izrasla su pokoljenja naših
velikih hrvatskih humanista, petrarkista, klasicista, prosvjetitelja,
romantičara, simbolista, snažnih i profinjenih aristokrata duha,
vrsnih državnika i političara, grand seigneura i "ambašatura". Svi
oni, od renesansnog komediografa Marina Držića do modernističkog
gospara Ive Vojnovića borave i počivanju u slavnom dubrovačkom
hrvatskom panteonu slave.
I posve je prirodno, da je polivalentni umjetnički Dubrovnik početkom
19. stoljeća, u doba Hrvatskoga narodnog preporoda doživio svoju
apoteozu i ostvario nacionalnu obnovu i sintezu cjelokupne hrvatske
umjetnosti i kulture. Grad u kojemu su poezija i glazba, scenska
umjetnost i slikarstvo živjeli stoljećima, proizveo je duhovnu
rezonanciju na duhovnom i umjetničkom reljefu cijele Hrvatske.
Promičući smisao za razvoj lijepih estetskih vještina, na ovoj
otvorenoj dubrovačkoj drevnoj pozornici briljirale su stoljećima
brojne kazališne družine, koje su s punom artističkom paletom vješto
komponiranih scenskih prizora zadovoljavale umjetničke ideale
dubrovačke gosparske aristokracije i razdragane publike. U ovome
gradu, na ovoj magičnoj morskoj hridini i u iluzionističkom scenskom
eksterijeru umjetnički zanos za scenskim ljepotama star je više od
jednog milenija. Mi i danas klečimo pred uvijek istim idolima
helikonskih muza: Talije, Terpsihore i Euterpe, kao što im se klanjao
renesansni i barokni auditorij drevne vlasteoske i patricijske
Republike sv. Vlaha.
Na ovoj privlačnoj mizansceni živahno su pred vatrometima blagdanskih
svečanosti defilirale mnoge scenske družine renesansnih komedija,
pokladnih igara, maskerata, poganskih pastorala, ekloga, melodrama,
gdje su se u lascivnoj koreografiji ili u puritanskoj sakralnoj
čistoći mogli vidjeti uzbudljivi prizori scenske vedrine i bodrosti
duha, tjelesne elegancije, privlačnosti, gipkosti, dražesti,
vragoljanstva, nestašnosti, karnevalske podrugljivosti i satiričnosti.
Moral stroge racionalnosti nije mogao u simultanosti riječi i pokreta
ugušiti prirodnost i ljubav, senzualnost i komičnost žive renesansne
glume i repertoara.
U punoj i privlačnoj koreografiji, u čistoći ljupkosti i koketerije,
prolazili su ovim renesansnim prostorima brojni naši leutaši,
cimbalisti, strambotaji, harfisti i sjetni klauni obasjani pogledima i
mjesečinom. U raznolikoj igri ljudskih sklonosti i kazališnog zanosa
očitovala se živa sugestivna gluma i dinamičnost scenskog govora naših
Proserpina i Arijadna, Jejupki i Venera, Tirena i Hekuba.
Uvijek tajanstven i harmoničan, dostojanstven i ponosan, Grad
Dubrovnik - "civitas divo Blascio dicata" - trajno je bio i simbol
našega nacionalnog svetog otpora, u kojemu je uzvišeno odjekivao
vrhunaravni i vječni glas slobode. U nedokučivoj kozmogoniji njegove
borbe za državnost, suverenost i slobodu, bezbroj se bijesnih valova
odbilo o ove morske hridine i čvrste bedeme. Amor rei publicae i
Gundulićeva domoljubna vizija slobode svijetlili su i u ovom nedavnom
posljednjem otporu i obrani svojim vječnim i neuništivim sjajem. I taj
orbinijevski superiorni domoljubni hrvatski duh koji se u ovom
Domovinskom ratu suprotstavio mračnoj balkanskoj noći ostat će zauvjek
nezaboravan.
Štovane gospođe i gospodo, cijenjeni gosti i prijatelji Dubrovnika, i
ove će godine u ozračju stare slave i tradicije, u zanosu himničkog
osjećaja i retorične činkvečenteskne glume bljesnuti u sjaju bakljade
i reflektora festivalski ritual ovoga umjetničkog elegičnog grada.
Kroz glumačku kreaciju i scensku sintezu glume, glazbe, plesa, baleta,
zborova, poezije, recitala i živoga scenskog govora, doživjet ćemo
čarobnu kaskadu slika i prizora, i onaj maštoviti panoptikum
teatarskog umijeća u kojemu se svi prizori i pojave pretvaraju u
čudesnu eshilovsku iluziju mizanscene.
Zalepršat će na Orlandovu stupu u svečanoj iluminaciji simbolska
festivalska zastava, ponosno trijumfalno i svečano kao na admiralskom
jarbolu. A ova simbolska drevna "Libertas" usmjerit će naš duh poput
svjetionika prema novim doživljajima fenomena umjetnosti, prema čistim
horizontima Ljepote.
Gospođe i gospodo,
Kao izaslanik Predsjednika države i Republike Hrvatske dr. Franje
Tuđmana, iskazujem najbolje želje 46. Dubrovačkom festivalu i
cjelokupnom umjetničkom ansamblu. Neka nam ovaj blagdan umjetnosti iz
pokoljenja u pokoljenje predstavlja svijetle humanističke i kulturno
umjetničke perspektive".
(Hina) pp sp
102157 MET jul 95
(Hina) pp sp