ZAGREB, 10. srpnja (Hina) - "Ovih dana farsa oko Međunarodnog suda za
ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije dobiva novi zamah", piše Željko
Krušelj u današnjem Večernjem listu u uvodu osvrta na vijest da je
Alistair Milroy, dosadašnji šef istražnog odjela glavnog tužitelja,
"saznao da je iznenada 'dao ostavku'" na svoju iznimno odgovornu
dužnost, zbog čega se ionako usporeni rad te institucije biti pred
kolapsom. (...)
Opet se dokazuje da službeni Beograd, sa svojim 'filijalama' u Palama
i Kninu, ima moćne zaštitnike u samim vrhovima svjetske diplomacije",
komentira Krušelj i objašnjava: "Nije, naime, nimalo čudno da je
Milroyu namještena 'puška' samo koji tjedan nakon što je mirovni
posrednik Thorvald Stoltenberg, u svom sramotnom govoru u Oslu,
napomenuo kako je paljanska trojka Karadžić-Mladić-Stanišić, koja bi
otvorila sezonu 'velikih zvjerki', potrebnija za zelenim stolom, i to
u navodnom traženju 'mirovnog rješenja', nego na optuženičkoj klupi u
Haagu. Bilo kako bilo, od Međunarodnog suda za ratne zločine u
dogledno vrijeme neće biti opipljivije koristi".
Novinar u nastavku piše kako se, u Hrvatskoj, "taj posljednji dokaz
ciničnog kršenja temeljnih načela međunarodnog prava poklopio s
promocijom jedne doista iznimne knjige" - 'Dimenzije zločina
počinjenih u Vukovaru 1991. godine' - knjige koja je "samo izbor iz
opširne građe o sudbini 2630 'nestalih' Vukovaraca, i to prema
iskazima njihovih sugrađana. Njihova su svjedočanstva toliko stravična
da bi neupućeni čitatelji, kakvih danas na Zapadu ima više nego što bi
se uopće moglo pretpostaviti, zasigurno pomislio kako se fabula tog
rasula svih ljudskih vrijednosti zbiva u nekom pretpovijesnom
razdoblju, daleko od svih civilizacijskih obzorja", piše Krušelj uz
napomenu: "Upravo je težina optužbi uvjetovala i uredničku
intervenciju: da se imena autora pišu samo inicijalima, s obzirom da,
zbog toga što nisu okončane razne okolnosti, postoji realna opasnost
od uklanjanja tih neželjenih svjedoka zločina koji nikada ne
zastarijevaju, kao i progona njihovih rođaka i poznanika. Uz svaki se
iskaz navodi, međutim, broj arhiviranog dokumenta, tako da bi
istražitelj Međunarodnog suda za ratne zločine, bude li Milroyu uopće
pronađen adekvatni zamjenik, mogao osobno ispitivati svjedoka i
detaljno provjeravati njegove navode".
Kao posebno vrijednim dijelom knjige, Krušelj navodi abecedarij osoba
osumnjičenih za vukovarske zločine, čime se olakšava istraga. "Popis
je, inače, zanimljiv i po tome što u njemu dominiraju domaći Srbi, čak
i nekoliko žena, koji su, sudeći po iskazima žrtava, zapravo i
prednjačili u zločinima. Među njima su, kako to jedan svjedok
upozorava, mahom njihovi susjedi i poznanici, dojučerašnji 'pristojni
dječaci', koje je velikosrpska ideologija pretvorila u patološke
zločince i ubojice, opsjednute 'trajnim zatiranjem hrvatskog sjemena'.
Jer, samo ideološkim 'pomračenjem uma' može se protumačiti zašto
srpski 'oslobodilac' tjera hrvatskog branitelja da prije likvidacije
guta puščano streljivo, nadalje, zašto grupa lokalnih četnika u
'urnebesnom raspoloženju' baca u kotao kipuće vode svoga zarobljenika,
ili što to nagoni ljude da poznanicima druge nacionalnosti električnom
pilom režu glave i udove. Možda je u pitanju i svojevrsni 'kompleks
manje vrijednosti' srpskih zločinaca, budući da imamo i svjedočanstvo
kako logorski egzekutor gotovo plačljivim glasom moli stražara da mu
izvadi još četvoricu zatočenika, tako da bi svi iz njegove grupe te
noći odradili 'normu' od 'petorice zaklanih Hrvata'.
Nažalost, u Haagu je sve manje onih kojima je ta knjiga 'obvezna
lektira'", zaključuje Krušelj.
(Hina) mc
100730 MET jul 95
(Hina) mc