SARAJEVO, 26. lipnja (Hina - Ranko Mavrak) - Za još petero sarajevske
djece rat u BiH jučer je završio. Devetgodišnja Sidbela Zimić i Adnan
Kršlo stradali su u različitim dijelovima Sarajeva, jedno na Dobrinji,
a drugo u Starom gradu, ali na potpuno isti način - od granata
ispaljenih s nakanom da pobiju što više civila. Sedmero sarajevske
djece jučer je imalo malo više sreće jer u tom je gradu sreća ostati
bez ruke ili noge, a ipak preživjeti. Sva ta djeca vjerojatno nisu ni
znala da će se danas u San Franciscu okupiti svjetska politička elita
da bi započela proslavu 50. obljetnice osnutka Organizacije UN-a.
Svaki bi sudionik ili svjedok bosanske tragedije, kad bi mogao,
Butrosu Galiju i Billu Clintonu vjerojatno postavio samo jedno pitanje:
Što uopće treba slaviti, pošto je samo u Sarajevu za tri godine ubijeno
više od 10.000 ljudi?
Glasnogovornik UNPROFOR-a u Sarajevu Gary Coward kaže kako "plave
kacige" u BiH nisu ni došle da bi nešto slavile. Taj je odgovor s
logičnoga stajališta, naravno, točan.
Kad je nakon dvije godine brutalnog masakriranja civila i rušenja
Sarajeva odlučeno uspostaviti zonu potpuna isključenja teškog oružja
oko glavnog grada BiH, činilo se da je napokon prijeđen prag
podnošljivosti te da se okrutnoj srpskoj sili više neće popuštati.
Veljača l994. donijela je nadu i Sarajevu i BiH, a ujedno je omogućila
da međunarodna zajednica, predstavljena u UN-u, vrati svoj poljuljan
ugled. Srbima je tada zaprijećeno zračnim napadima makar na Sarajevo
ispalili samo još jednu granatu. Ubrzo nakon toga otvorene su ceste,
stigla je struja i voda, proradili su čak i tramvaji. Poznavatelji
prilika na području pod srpskom okupacijom tvrde da su Karadžićeve
sljedbenike na brdima oko Sarajeva najviše živcirali upravo tramvaji
na sarajevskim ulicama. Predstavnici UNPROFOR-a, koji su se susretali
sa Srbima u pregovorima, prepričavali su da se Karadžićevi suradnici
žale "jer Muslimani imaju čak i tramvaje, a oni nemaju ništa".
Od prepričavanja viceva do nove drame prošlo je, međutim, malo
vremena. Upravo ti tramvaji postali su mjestom novog stradanja civila,
krivih valjda samo zato što su željeli živjeti normalnim životom, a ne
sjediti u podrumima. Kad su srpski snajperisti počeli pucati na
tramvaje, UNPROFOR je odgvorio, ali mlako i neodlučno. U jesen prošle
godine postalo je jasno kako odlučnost svijeta u BiH zapravo nestaje.
Nemoćna da natjera Srbe na mir, a nesposobna za ikakav dogovor,
međunarodna je zajednica jednostavno digla ruke od BiH, puštajući da
događaji teku onako kako to odredi sila. Na kraju su i pripadnici
Zaštitnih snaga UN doslovce postali zatočenicima i taocima takva
razmišljanja.
Nije, naravno, tajna kako bi se zakonite vlasti u BiH sučelile s
nepremostivim teškoćama da u tu zemlju nisu stigle "plave kacige" i
započele dostavljati hranu civilima. Tako su svakako spašeni brojni
životi. Danas, međutim, UNPROFOR ne može obavljati ni taj dio svoje
misije jer im to ne dopuštaju Srbi. Dužnosnici UN do sada su tvrdili
da Vlada BiH inzistira na ostanku "plavih kaciga" u BiH, ali se zbog
sloma njihove misije i to promijenilo. Ministar vanjskih poslova BiH
Muhamed Šaćirbegović otvoreno izjavljuje da njegova vlada više ne želi
ostanak UNPROFOR-a. "Jedino što zahtijevamo jest to da odlazak 'plavih
kaciga' bude koordiniran", kaže Šaćirbegović i podsjeća na dvije
temeljne činjenice: od UNPROFOR-a je sve manja korist, a dostava
humanitarne pomoći dobrim je dijelom bila zamjenom za stvarnu i punu
pomoć međunarodne zajednice BiH. On također upozorava kako su u
zabludi oni koji misle da se na njegovu vladu može utjecati samo na
temelju onoga što je UN do sada učinio.
Zbog činjenice da Srbi odbijaju plan Kontaktne skupine, blokiraju
dopremu dobrotvorne pomoći, dotok struje, vode i plina, opsjedaju grad
s 300.000 stanovnika i na njegovim ulicama nekažnjeno ubijaju djecu,
ništa ne znači tvrdnja da je UNPROFOR u BiH djelomice uspio, jer
konvoji s hranom i nadalje stižu u središnju Bosnu.
Sarajevska su groblja s više od 10.000 svježih grobova slika onoga
što je međunarodna zajednica učinila u prevladavanju krize u BiH uoči
50. obljetnice osnutka UN-a.
(Hina) rm vkn
261925 MET jun 95
(Hina) rm vkn