(od Hininog dopisnika Branka Merlina)
BEIJING, 17. lipnja (Hina) - Pripremajući se za 1. srpnja 1977.
godine, dan od kojeg će Kina ponovno preuzeti suverenitet nad Hong
Kongom, rimokatolici ove male britanske kolonije moraju misliti na
dužnosti koje imaju kao Kinezi, kao građani Hong Konga i kao kršćani.
Prema uputama Crkve, objavljenim proljetos uz suglasnost hongkonškog
biskupa, kardinala Ivana Krstitelja Wu Cheng Chunga, kao Kinezi dužni
su se što bolje informirati o matici-domovini. Kao građani Hong Konga
dužni su razvijati svoju građansku svijest i poznavati odredbe
Temeljnog zakona kojim su regulirani budući odnosi Hong Konga kao
posebnog upravnog područja i središnjih vlasti u Beijingu. Kao
kršćani, imajući na umu jedinstvo Kristove crkve, dužni su razvijati
odnose s kineskom katoličkom Crkvom na svim razinama.
Nakon prošlogodišnjeg poziva građanima katoličke vjeroispovijesti da
savjesno pristupe izborima za gradska tijela, ovogodišnji poziv da se
priprave za nadolazeće novo razdoblje u povijesti Hong Konga, prema
tvrdnjama promatrača, važan je korak koji uz vjersko ima i političko
značenje.
Pozivajući 260 tisuća hongkonških katolika na pozitivan odnos prema
prelasku pod kineski suverenitet i ističući potrebu da kao vjernici
spremno dočekaju pripojenje matici-zemlji, upute su, prema pisanju
tiska, izazvale i određene nedoumice, najčešće vezane uz pitanje
odnosa s Crkvom u Kini.
Kao što je poznato, prekinuvši pedesetih godina odnose s Vatikanom,
Beijing je rad katoličke Crkve u Kini uvjetovao njezinim odricanjem od
priznavanja papinskog, a pristajanjem na priznavanje državnog
autoriteta. Tako je zapravo još pedesetih godina, isprva nastojanje, a
zatim i osnutak Kineske rodoljubne katoličke udruge, nezavisne u odnosu
na Rim, zapravo podijelio kineske katolike: nepriznavanje Udruge i
inzistiranje na vezama s Vatikanom jedan je broj vjernika ostavio izvan
službene kineske Crkve. Taj raskol, koji traje do danas, podjela na
priznatu i nepriznatu, službenu i podzemnu Crkvu u Kini, u svjetlu
temeljene tvrdnje "o jedinstvu Kristove Crkve" katolike u Hong Kongu
dovodi pred pitanje s kim će i kako uspostaviti odnose nakon godine
1997.
S jedne strane, kontakti s ilegalnom podzemnom Crkvom mogu uroditi
opasnim posljedicama za pojedinca te daljnjim kompliciranjem odnosa
između Vatikana i Beijinga. S druge strane, kontakti sa službenom
kineskom katoličkom Crkvom, koja ne priznaje vrhovni autoritet Svetog
oca, za hongkonške vjernike nisu mogući preko granice koju određuje
njihov odnos prema Vatikanu.
Siječnja ove godine, u poruci kineskim katolicima Ivan Pavao Drugi je
u Manili rekao da je lojalnost Svetoj stolici odlika pravoga katolika.
"Sljedstveno tome, katolik koji to želi i ostati, a želi i da ga se
priznaje kao takvog, ne može odbijati načelo zajedništva s Petrovim
nasljednikom". Budući da je odnos prema zajedništvu s Petrom pitanje
koje Crkvu u Kini čini "ranjenom Crkvom", neki u Hong Kongu, plašeći
se nakon 1997. mogućeg službenog manifestiranja netrpeljivosti prema
vjeri, postavljaju i pitanje tumačenja pojedinih odredbi Temeljnog
zakona koje se odnose na vjerske slobode, ali i odredbu koja mjesnim
političkim tijelima brani uspostavu odnosa s političkim tijelima u
inozemstvu. Tvrdeći da o dobroj volji Beijinga ovisi hoće li veze
hongkonških katolika sa Svetom stolicom shvaćati kao isključivo
vjerske, ili će u njima nalaziti i elemente političkog, što bi mu onda
moglo poslužiti kao izlika za pritisak na biskupiju u Hong Kongu, neki
izražavaju i sumnju u vjerske slobode u Kini, usprkos činjenici da su
ove zajamčene i Ustavom.
Svjesna pomiješanih osjećaja s kojima Hong Kong očekuje godinu 1997,
katolička je Crkva u Hong Kongu početkom lipnja objavila izvješće o
budućem radu, ističući i planove za jačanje veze s katolicima u Kini,
te uvjeravajući vjernike da će vjerske slobode biti poštovane i
poslije 1997.
Ističući da zabrinutost postoji, i da će trebati dugo vremena kako bi
se Kina uvjerila da katolici ne igraju nikakvu političku ulogu, jedan
od autora izvješća, otac Ivan Tong Ilon pozvao se i na obećanje
kineske Vlade da se načelo jedne zemlje s dva (politička) sustava neće
mijenjati idućih pedeset godina, što uključuje i vjerske slobode. I
dodao: "Moramo vjerovati".
(Hina) mer br
170647 MET jun 95
(Hina) mer br