ZAGREB, 14. lipnja (Hina) -
Nastojanja međunarodne zajednice da zaustavi rat u Hrvatskoj i BiH,
odnosno aktivnosti što su ih provodili "de Cuellari, Boutrosi
Boutrosi, Satishi Nambiari, Cyrusi Vancei, Davidi Oweni, Cedrici
Thornberryji, generali McKnezieji, Michaeli Rosei, i tako dalje, i
tako dalje", analizira u "Vjesniku" Maja Freundlich i, uz ostalo,
piše:
"(...) Poslije svih pregovora i razgovora, jedina doista dosegnuta
rješenja su ona, do kojih se došlo klasičnim, neprofinjenim
oslobodilačkim naporom. Ako su Bošnjaci ponegdje zaustavili nove
žrtve, bilo je to ondje gdje su uzeli oružje i branili svoje živote.
Ako su Hrvati negdje uspjeli riješiti svoje državno pitanje, bilo je
to ondje gdje su dokazali svoju probuđenu moć, gdje su bljesnuli
svojom brzom akcijom. I ovih dana dok slušamo vijesti o napredovanju
HVO-a na planini Šator, ili dok slušamo gotovo nevjerojatne podatke o
upornoj hrvatskoj obrani Orašja, postaje jasno kako se ratna snaga
promijenila. (...)
Došao je trenutak, u kojem Srbi više nisu u stanju održati toliku crtu
napada. Njihov rasap postaje neizbježivim. Gdje sada trebaju napadati?
Dok napadaju kod Orašja, Hrvati se oslobađaju kod Livna, dok Srbi tuku
po Dubrovniku, Bošnjaci će se probiti kod Bišića. Nije lako biti
osvajačem. Nije to uspjelo čak ni savršenoj njemačkoj vojsci. I što je
najvažnije, prije ili poslije postane važnim motiv zbog kojega netko
ratuje. Srbi toga motiva imaju sve manje. Sve češće čitamo kako moraju
uvoditi drakonske mjere, kojima žele zaustaviti bijeg iz zaposjednutih
područja i bijeg iz osvajačke vojske. Onaj tko se bori za video
rekorder, može ratovati samo dok ima što ukrasti. Poslije bježi.
U tom kontekstu postaje dosadnim čitati sabrana djela Boutrosa
Ghalija, a još dosadnije pisati o njima. U najnovijem izvješću piše
kako će se snage UNCRO-a 'rasporediti do kraja lipnja'. Zatim će
'opsežnim pregovorima' dugo 'smanjivati napetosti', a zatim će
'uspostaviti integritet zona razdvajanja'. Tomu je najveća zapreka
Hrvatska vojska, koja se nije 'dovoljno udaljila od zona razdvajanja'.
Takvu vrstu teksta Englezi najčešće nazivaju 'mumbo-jumbo'.
Što su to 'zone razdvajanja'? Je li to neka država? Trebali je početi
pisati velikim početnim slovom, 'Zone'? je li to sljedeća članica
UN-a? Što to znači 'integritet zona razdvajanja'? Ghali, osim toga,
piše kako je prvi korak 'prekid vatre na Dinari'. Logično, zar ne? A
što je s rezolucijama o 'integritetu Hrvatske'? Tko će njih provesti?
Ali, Ghali, njišući se lijevo desno, također misli i kako su Srbi
svojim neprijateljskim ponašanjem glavna zapreka mandatu UNCRO-a, te
da hitno treba spriječiti pljačku vozila UN-a.
Što Boutros Ghali uistinu misli, postalo je na kraju nevažnim, unatoč
njegovom važnom položaju u međunarodnoj birokraciji. I sva ta
birokracija postala je sve nevažnijom, ne zato što bismo joj mi
uskraćivali važnost, nego zato što je svojim petljanjem, kukavištvom,
usavršenim činovničkim ulizištvom, samu sebe osramotila i izbacila iz
igre. Kao što je to lijepo kazao Haris Silajdžić, 'Mi ne bismo bili
živi, niti bih ja sjedio ovdje u studiju, da smo vas slušali, da smo
se oslonili na vas, i da se nismo branili'. Za Hrvatsku takva tvrdnja
vrijedi još i više.
U sklopu međunarodnog UN-ovskog turizma postaje još jedino zanimljivim
gdje Boutros previđa novu 'konferenciju o miru na Balkanu'. Predlažem
mu da ovaj put izabere neko ljetovalište. Zbog promjene ambijenta.
Sljedeći put, možda neko skijalište", piše na kraju Maja Freundlich.
(Hina) dd
140751 MET jun 95
(Hina) dd