ZAGREB, 30. svibnja (Hina) - "Od samoga početka ovoga rata jedna od
najvećih srpskih želja bila je izazvati treći svjetski rat. Povijesno
iskustvo Srbe je naučilo da je za njih najkorisnije biti nečijim
slugom, nečijim izvršiteljem, nečijim plaćenikom", piše u sutrašnjem
broju Vjesnika Maja Freundlich, raščlanjujući ponašanje srpskih
ekstremista, ciljeve srpske politike i njezinu spregu s Rusijom.
Komentirajući takvo srpsko ponašanje u ozračju posljednjih događanja
u BiH, novinarka piše: "Srbi, dakle, više po instinktivnoj lijenosti,
nego po političkoj pameti, već četiri godine pokušavaju izazvati
snažnu reakciju Amerike, koja bi nužno dovela do ruskog ulaska u rat.
Njihove provokacije po Bosni, osim što su svakako i proizvod vojne
gluposti, žele svojom drastičnošću izazvati svjetski rat. Otmice
mirovnih vojnika zapadnih zemalja, dakako, nisu posljedica strateške
pameti, ali u nekoj huliganskoj lukavosti, one su izazivačko vikanje
'Hajde da te vidim! Što mi možeš! Lupi me, lupi me!'. Ubojstvo Irfana
Ljubijankića također je jedno od najdrskijih zamislivih razbojstava.
Jer, osim što su Srbi ubili još jednoga Bošnjaka, ovoga su puta ubili
i pripadnika međunarodnog političkog staleža. Svjetska je politika,
bez obzira na svoje dosadašnje i odsadašnje ponašanje, morala
pomisliti, 'Za Boga, pa ubili su jednoga od naših! To se ne čini!'.
Doista, to se ne čini. Sve što su Srbi dosad učinili, ne smije se
činiti. Ali, Zapad je još jednom popustio. Pokazao je i opetovao
kukavištvo. Dokazao je kako nema te strahote, sramote i pljuske, koju
neće neodlučno, kukavički progutati, smiješeći se ubojici svojim
očaravajućim smiješkom. Nužno se postavlja pitanje kako su zapadne
zemlje smjele prihvatiti Kozirevljev veto u Nizozemskoj. Kako se nakon
dvjesto tisuća mrtvih još smiju bojati na silu odgovoriti -
odlučnošću? Kako je, dok su srpske granate mljele tek uzraslu djecu,
njih sedamdeset u Tuzli, filmski festival u Cannesu smio srpskom
ratnom filmu dodijeliti svoje najviše priznanje, uvažavanje i
poljubac?
I dok slušamo sramotne zvuke rusko-srpskoga plesa po mrtvima, moramo
sa zadovoljstvom ustanoviti da su nas, Hrvate, ratne muke i patnja
učinile pametnijima od većine svijeta. Mi iz iskustva znamo kako se
protiv nacističkog ludila, koje nam pristiže sa širih prostora istoka,
Europa mora braniti. Veličanstveni jarunski mimohod dokaz je naše
inteligencije, a ne ratobornosti. Ti zdravi, čvrsti, upornošću
uvježbani hrvatski vojnici, znaju zašto vježbaju. Znaju zašto im treba
oružje. Ali oni bi se tukli i bez oružja, kako su to već činili, tukli
bi se i zubima. Mi spašavamo život, dok Zapad, s dvije tisuće
američkih marinaca i desecima zrakoplova na nosaču 'Theodor Roosevelt'
i dalje sramotno dopušta da mu Andrej Kozirev određuje mjesto na
promatračkim tribinama u bosanskom koncentracijskom logoru.
Svako novo popuštanje Kozirevu, Jeljcinu i Miloševiću sve više
ugrožava Europu. Danas su oteti samo vojnici UNPROFOR-a, a sutra, tko
zna tko i tko zna što. Svako novo popuštanje vodi Zapad sve više prema
neizbježivom ratu. Na početku bila je dovoljna i jedna ozbiljna
prijetnja ne bi li se smirio i spriječio. Danas, poslije tolikih
kukavištava, popuštanja i očite slabosti, bit će nužan mnogo
ozbiljniji korak, koji će morati pokazati Rusima gdje je svršetak. Već
je iskustvo s Hitlerom pokazivalo kako popustljivost ne može
zaustaviti ubojicu. I danas se to iskustvo opetuje. Popustljivost vodi
u rat", zaključuje Maja Freundlich.
(Hina) mc
302255 MET may 95
30HHMM MET may 95
(Hina) mc