RAZGOVOR PREDSJEDNIKA TUĐMANA S GLAVNIM I ODGOVORNIM UREDNICIMA

UREDNICIMA ZAGREB, 27. svibnja (Hina) - Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman razgovarao je jučer u Predsjedničkim dvorima s glavnim i odgovornim urednicima i direktorima Hrvatske radio-televizije, Hine, hrvatskih političkih dnevnika, Hrvatskog vojnika, Hrvatskog slova i Glasnika HDZ-a. Hina objavljuje dijelove toga razgovora. OBRAD KOSOVAC (HTV): Gospodine Predsjedniče, meni osobno, a i čitavoj našoj generaciji najdraža je Vaša rečenica koju ste izrekli kada ste se vratili iz Ujedinjenih naroda i na Jelačićevom trgu 1992. godine rekli: "Imamo svoju Hrvatsku, naša je i bit će onakva kakvu sami želimo". U toj rečenici sadržano je sve, čitava hrvatska povijest, tegobe, stoljetne kušnje naroda, želje, pobjeda i konačno sloboda i samostalnost naše domovine. Takvo što do sada nije mogao izreći ni jedan hrvatski političar i državnik. Vas, kao utemeljitelja nove hrvatske države, pitam kakva je Hrvatska danas, pet godina poslije pobjede demokratske, ali i hrvatske vlasti, kakav je bio put do nje? PREDSJEDNIK: Da, u toj rečenici koja ima svoj povijesni smisao, svoje povijesno opravdanje nedostaje jedan mali dodatak, a to je, Hrvatsku ćemo stvoriti kakvu želimo, i Hrvatska će biti onakva kakva može biti s obzirom na to kakvi smo mi sami i kakve su međunarodne okolnosti, koliko nam dopuštaju da je stvorimo onakvom kakvu želimo. Ali ipak bit je u onome što sam rekao da je imamo usprkos tome što mnogi naši ljudi gube iz vida da nismo imali ni jednog međunarodnog čimbenika koji je bio za uspostavu samostalne i suverene Hrvatske. Prema tome, mi smo je stvorili i to je ono povijesno dostignuće od neizmjerljive važnosti. A, sve ove tegobe s kojima smo se susreli od jugokomunističke agresije na početku, a zatim srpske i crnogorske, sve ove poteškoće međunarodnih okolnosti su ipak u biti prevladane i svi naši unutarnji problemi su sporedni u odnosu na to dostignuće koje smo ostvarili. Prema tome, mislim da svi mi, svaki hrvatski čovjek, svi koji smo na ovaj ili onaj način sudjelovali u tome možemo biti zadovoljni i s takvom Hrvatskom kakvu imamo, jer ona pruža dobre osnove da bude i onakva kakvu želimo. IVANKA LUČEV (HR): Svih ovih godina naši prognanici su bili doista strpljivi i svih ovih godina vjerovali su Vama i hrvatskoj vlasti. Nakon akcije u zapadnoj Slavoniji, nakon te ograničene akcije 14 tisuća naših prognanika priprema se za povratak u svoje domove. Što im možete poručiti? PREDSJEDNIK: Vi spominjete 14 tisuća. Mi smo stvorili uvjete da se od prognanih može vratiti oko 45 tisuća u cjelini. Prije svega tim prognanicima koji su iz područja koja su danas slobodna mogu poručiti da se zaista vrate, jer mnogi su se udomili u svojim privremenim boravištima i imaju nekih opravdanih razloga, gledano pojedinačno, da se ne vraćaju. Međutim, s nacionalnog i državnog stanovišta veoma je važno da se svi ti prognanici vrate u oslobođena područja. Jasno, glavni nam je problem preostalih prognanika, a takvih znači ima još uvijek oko 170 tisuća. Tim hrvatskim ljudima treba odati priznanje za primjerno vladanje sa zamjernom političkom i ljudskom zrelošću, za strpljenje i povjerenje u svoju vlast, kao i da su znali zašto je došlo do toga da su ostali bez svojih domova. Da su znali da je to bila cijena uspostave samostalne nezavisne hrvatske države i da uz sve napore koje smo činili u obrani tih područja nismo mogli spriječiti da budu prognani. A isto tako, golema većina tih ljudi zna da sve činimo da ih vratimo. Prema tome, moja poruka kao državnog poglavara tim prognanicima neka i nadalje sačuvaju taj odnos prema svom rodnom kraju, neka imaju povjerenja u hrvatsku vlast, da će sasvim sigurno kao što se vraćaju sada u zapadnu Slavoniju da će doći vrijeme da se vrate i u preostala hrvatska područja. Kada bi ovisilo samo o nama, mi bismo razumije se to rado učinili bez odgađanja, ali bi to iziskivalo goleme žrtve, a osim toga i sama međunarodna zajednica, koje smo član; i s obzirom na ono što smo kazali oko uvjeta uspostave Hrvatske; koja nam ne dopušta da primjenimo sva sredstva, jer se i s opravdanjem boji da bi naša oružana akcija za oslobađanje svih područja mogla izazvati proširenje rata s nesagledivim posljedicama, s obzirom na sve suprotnosti koje se javljaju na tom području. ANTE IVANKOVIĆ (Vjesnik): Gospodine Predsjedniče, ovih pet godina Hrvatske je dokazala da funkcionira kao suverena država bez obzira na rat, na sve neprilike, na sve pritiske, čak se živi dobro. Međutim, u posljednje vrijeme ponovno se aktualizira stvaranje neke nove Jugoslavije, neke federacije itd. PREDSJEDNIK: Golema većina hrvatskog naroda znat će očuvati svoju stečenu samostalnost i suverenost usprkos svemu. Kad bi se stvari počele tako razvijati da se to dovede u pitanje onda bi zaista čitav hrvatski narod bio spreman s krajnjom odlučnošću na obranu stečene slobode, stečene suverenosti. No, mislim da bez obzira što takvih planova ima, i na rubu diplomatskih stolova i u kuloarima, pa i u javnim publicističkim, i onim stručnjačkim strateškim razmatranjima, što oni preporučuju da bi najbolji način za rješenje krize na tlu Jugoslavije bilo obnavljanje neke jugoslavenske, balkanske ili pak Hrvatima prihvatljivije jadranske konfederacije, ipak prevladavaju kod najodgovornijih čimbenika u međunarodnim krugovima mišljenja i gledišta da bi to bilo nerealno, da to ne bi značilo stvaranje relanih pretpostavki za novi stabilan međunarodni poredak, nego da rješenja za stvaranje novog međunarodnog poretka na tlu bivše Jugoslavije treba tražiti na osnovama međusobnog priznanja država koje su nastale raspadom Jugoslavije. Čini mi se da imamo za to i bjelodanih dokaza. Ja mislim da će sada Europska unija bez obzira na ove prilike u kojima se nalazimo donijeti odluku o uključenju Hrvatske u Phare program. Možda je i znakovito da sam među mnogim brzojavima koje dobivam za Dan hrvatske državnosti, dobio jučer pismo predsjednika Clintona koje očito nije samo protokolarne naravi nego daleko, daleko više, koje utvrđuje da su odnosi između Sjedinjenih Američkih Država, glavne svjetske velesile i Hrvatske tako razvijeni da to predsjedniku Clintonu čini zadovoljstvo, da izražava spremnost Sjedinjenih Američkih Država da djeluju zajedno s Hrvatskom u traženju rješenja za stabilnost i budućnost u ovom dijelu svijeta i da su Sjedinjene Američke Države spremne razvijati odnose s Hrvatskom na političkom, gospodarskom i kulturnom području. To samo po sebi govori da usprkos ovakvih planova, teza itd. kod glavnih međunarodnih čimbenika prevladava jedno takvo mišljenje. Vi znadete da sam nedavno razgovarao s kancelarom Kohlom u Bonnu i opetovano govorim da na rješenje problema naših okupiranih područja i krize u Bosni i Hercegovini treba gledati u obzorju tih svjetskih odnosa i da je bitno znači, razrješavanje te krize u tom sklopu u Bosni i Hercegovini jer se tu razrješavaju odnosi između svjetskih silnica, a da je u rješavanju tih pitanja Hrvatska postala, znači, međunarodni čimbenik. Prema tome, i s tog gledišta mislim da hrvatski ljudi ne trebaju biti zabrinuti, da nam u našem odnosu prema tim bitnim pitanjima i u svakodnevnom radu i u rješavanju najobičnijih sitnih pitanja pa do najkrupnijih državnih treba srca, ali i razuma i da ćemo i te najzamršenije probleme učvršćenja naše države pa i našeg udjela u rješavanju bosanske krize uspješno riješiti u interesu budućnosti hrvatskog naroda, hrvatske države. OLGA RAMLJAK (Slobodna Dalmacija): Nasuprot takvom stavu hrvatski obični građanin ima utisak da Hrvatsku državu stvaramo čupajući je od svih političkih čimbenika na međunarodnoj političkoj sceni. Primjer za to je akcija "Bljesak" u zapadnoj Slavoniji. Usprkos briljantnoj vojnoj i političkoj akciji Hrvatske koja je, odmah otvorena za međunarodnu javnost i novinare ipak se i dalje ustrajava i traži se minuciozno, da li je Hrvatska doista kršila ljudska prava, napravila ratni zločin i vrlo teško se priznaje da nema tragova ratnim zločinima i da je Hrvatska doista poštivala sve konvencije. PREDSJEDNIK: Mislim da ste upotrijebili čak dobar izraz, da Hrvatska zaista sve što postizava od uspostave svoje samostalnosti, svoje suverenosti, pa do danas mora stvarno čupati to svoje pravo. Međutim, u tom čupanju već smo iskorijenili ne samo dovoljno korova i iskopali dovoljno čvrste temelje negoli i postavili čvrste temelje i izgradili već Hrvatsku kao solidnu i ozbiljnu kuću u međunarodnom poretku. Svojom politikom prisilili smo ih da nas priznaju i da shvate da ne može biti ni okončanja krize, ni novog mira, novog međunarodnog poretka na ovom tlu, ali razumije se, susrećemo se i nadalje s time što ste kazali. Kod toga treba uočiti nešto. Budući da preteže jedno mišljenje koje bi željelo neko drugo rješenje bez samostalne Hrvatske, onda naši prijatelji žele da im protivnici koji su veoma brojni ne mogu zamjeriti i reći, ti vaši Hrvati su ipak isti kao i oni drugi itd. Razumije se, da je hrvatskim ljudima pomalo nerazumljivo, za mnoge neprihvatljivo da se mi sada prema tim Srbima koji su se podigli protiv hrvatske države, protiv hrvatskog pučanstva, da se mi sada odnosimo krajnje široko, kulturno, humano, ljudski itd. Pritom mi moramo objasniti našoj javnosti da nije svaki taj srpski čovjek u toj zapadnoj Slavoniji ili bilo gdje drugdje sam po sebi bio zločinac koji se htio pod svaku cijenu okrenuti protiv hrvatske države, nego su ga naveli ekstremisti i mnogi su bili prisilno mobilizirani. Zanimljivo je da danas ti ljudi iz redova srpskog pučanstva koje smo oslobodili, kažu da su bili prisilno mobilizirani i da oni žele ostati u Hrvatskoj, ali da se nalaze u teškom moralnom, psihičkom stanju. S jedne strane, dio im je rodbine otišao, s druge strane svjesni su, kažu da im je onaj njihov susjed načinio zlo Hrvatu i znači oni će sada ostati tu, kažu, osjećat će se nevoljko. I prema tome, to je razlog zašto razmišljaju da odu iz Hrvatske itd. Mi sa svoje strane moramo sve učiniti da uvjerimo što veći broj Srba da ostanu, da dokažemo pred svijetom da želimo biti demokratska zemlja koja će svim svojim građanima, bez obzira na etničku i vjersku pripadnost osigurati građanska prava. Ja očekujem, ne mislim da će se mnogi koji su sada napustili zapadnu Slavoniju vratiti, ali ipak očekujem da će biti takvih slučajeva i da ih, ne samo hrvatska vlast, nego i hrvatska javnost u interesu Hrvatske treba prihvatiti i pružiti na svim područjima dokaze da zaista želimo biti demokratska zemlja u duhu svog ustavnog opredjeljenja, osigurati svima podjednaka prava. IVANKA LUČEV (HR): Ako mogu još nešto pitati, kada govorimo o zapadnoj Slavoniji, kako komentirate otklon srbijanskog predsjednika Miloševića od Karadžića i Martića, od ovdašnjih hrvatskih i bosanskih Srba? PREDSJEDNIK: Pa, očito je da nije samo Milošević, nego li i drugi čimbenici u Beogradu i na političkom i na gospodarskom području, da su došli do zaključka da je program ostvarenja velike Srbije na račun hrvatskih područja neostvariv i da su oni zbog svoje međunarodne izoliranosti i zbog katastrofične gospodarske situacije, da su prisiljeni ići na normalizaciju odnosa s Hrvatskom, ali da u isto vrijeme kod toga još uvijek vode politiku, ako bi bilo moguće na ovaj ili onaj način znači udovoljavati tim ekstremnim zahtjevima, da tu još uvijek ne potežu takve poteze koji bi jamčili i svjetskoj javnosti, a prije svega nama da su se odrekli okupacije itd. Jasno, to ovisi i o unutarnjim njihovim odnosima. Jer je sasvim sigurno da osim višestranačkih odnosa takvih kakvi jesu u Srbiji, da je vojska poprilično samostalan čimbenik tamo u toj politici i da igra jednu ulogu koja bi se mogla možda označiti da u njoj ima još onih koji bi željeli povratak na planove koje ste prije spominjali, u nekakve šire jugoslavenske, balkanske ili ne znam kakve okvire. A s druge strane u njoj ima i jačih oslonaca tih velikosprskih zasada. Prema tome, i mi moramo voditi računa o tome. MILOVAN ŠIBL (Hina): Gospodine Predsjedniče, ja bih se vratio na tendencije koje idu za stvaranjem neke nove Jugoslavije i s tim u vezi na rješenje bosanskog pitanja. Vi ste sami više puta govorili da je Bosna jedno od najkompliciranijih pitanja. Teško je pretpostaviti da međunarodni čimbenici koji se bave tim rješavanjem, još uvijek ne znaju o čemu se radi. Za ilustraciju, bivši američki ambasador g. Zimmerman objavio je svoje zapise o propasti SFRJ, pa je citirao razgovor s g. Alijom Izetbegovićem u kojem g. Izetbegović kaže: Ako Hrvatskoj dadete samostalnost Bosna ne može ostati cjelovita. Gospodine Predsjedniče, ima vrlo utemeljenih mišljenja da je cjelovita Bosna nemoguća bez Jugoslavije. Teško bi bilo povjerovati da to odgovorni svjetski faktori ne razumiju. Stoga bi se moglo pojednostaviti i reći da politika koja zagovara cjelovitu Bosnu zapravo zagovara Jugoslaviju. Na istoj su liniji, čini se, i ovi pokušaji da se sankcije Srbiji vežu samo uz priznavanje granica Bosni, a ne i Hrvatskoj kao i jasno iskazana nevoljkost što je oslobođena zapadna Slavonija. Dakle, dojam je da Hrvatsku žele držati u teškom položaju kako bi ju mogli ucjenjivati. PREDSJEDNIK: U Poslanici koju ću iznijeti pred Saborom, u ponedjeljak, bit će govora o tome jer to jest bitno pitanje i mnogi ga zaista ne razumiju. Jasno da ne može biti riječi o tome da nekome od odgovornih međunarodnih čimbenika nije jasno o čemu se radi. Prema tome, što se htjelo sa stvaranjem versajske Jugoslavije? Versajska Jugoslavija je uspostavljena od strane zapadnih sila, nasuprot i Njemačke i nasuprot Rusije. Prema tome, i danas se radi to isto s jednog geopolitičkog strateškog gledišta, svaka ta sila ima i u Europi i u svijetu interese u tom smislu. I prema tome danas se u stvari i radi o tome. Jedna je koncepcija vraćanje, zadržavanje cjelovite Bosne, pa prema tome nje nema bez vraćanja Hrvatske u jugoslavensku, balkansku ili jadransku konfederaciju. Druga je, znači, da se mir u Bosni i Hercegovini postigne na temelju labave unije između hrvatsko-bošnjačke federacije i srpskog dijela s problemom razgraničenja. I, ipak, upućuje da će se morati prikloniti onome što je realno, da neće moći nametnuti jedno rješenje koje je već skrahiralo. A to da za svoju politiku kao što rekoh imamo ipak i u Europi dovoljno snažnih prijatelja, a i u svjetskim dimenzijama, to nam daje jamstva da ćemo svoje interese nacionalno-državne moći znači, ne samo obraniti, nego li i dovršiti u najpovoljnijim izgledima. IVAN TOLJ (Hrvatski vojnik): Gospodine vrhovniče, peta je obljetnica bez pretjerivanja vjerojatno najsjajnija u pisanoj povijesti hrvatskog naroda, peta obljetnica hrvatske državnosti. Švo vi kao vrhovnik mislite o tome i kako nas vidite recimo u budućih pet godina i u svezi s tim, interes javnosti je velik, donesen je Zakon o oružanim snagama i Zakon o odličjima i tu se recimo i nama u redakciji "Velebita" i "Hrvatskog vojnika" postavlja dosta pitanja, da li nam možete nešto kazati? PREDSJEDNIK: Pa, prvo čudo hrvatsko u tom i takvom svijetu kakav jest, jest da smo se mi u općoj ofenzivi jugokomunističke armije, Srbije i Crne Gore na Hrvatsku u drugoj polovici i potkraj 1991. održali. Nitko nije mislio da se tada goloruka Hrvatska može održati. Stvorili smo vojsku, bljesnuli smo znači, ne samo u ovom "Bljesku", negoli od obrane Dubrovnika i masleničke operacije, drugi sve do sada, a osobito sa ovom profesionano uzorno izvedenom vojno-redarstvenom operacijom, a pokazat ćemo to i u ovoj proslavi 5-obljetnice samostalne hrvatske države, da imamo sada jednu suvremenu oružanu silu. I koliko god smo bili usmjereni na to da naš glavni problem okupiranih područja riješimo na miran način, toliko smo jasno i spremali svoju oružanu silu i spremat ćemo i nadalje. I sve ćemo učiniti da uz pomoć međunarodne zajednice i naših prijatelja glavnih čimbenika međunarodne politike to postignemo na miran način zbog toga da bismo imali što manje ljudskih žrtava, što manje razaranja hrvatskih gradova i zbog toga, kao što se mnogi boje da ne bismo svojim postupcima izazvali proširenje ratnog sukoba, ali razumije se, takvu politiku, takve uspjehe i priznanje međunarodno ne bismo zadobili da istovremeno uz svoju ispravnu politiku, da istovremeno nismo imali u oružanoj sili i oslonac instrument takve politike. Ova proslava Dana državnosti nije obična proslava nego proslava pet godina postanka hrvatske slobode, hrvatske nezavisne suverene države, ona je nešto što bi sve da nemamo još takve okolnosti kakve imamo, trebalo proslaviti, trebalo bi podcrtati pa vidjeti što smo učinili. Prema tome, bit će to jedna proslava da tako kažem, i općenarodna i s kulturnim i vojnim svojim udjelom. U okviru te proslave jasno da ćemo pokušati da koliko nam sadašnje mogućnosti dopuštaju napravimo i neki saldo i u političkom smislu, a o tome ću govoriti u Saboru. Kad je riječ o vojsci, znači, bit će i nekih promaknuća, a osobito odlikovanja jer u svih ovih pet godina samostalnosti nismo podijelili 50-ak ordena. Prema tome, ovaj puta ćemo i prije svega, u vojsci, a zatim i u civilu pokušati da odamo priznanje stvarateljima Hrvatske, braniteljima, onima koji su dali svoje priloge u uspostavi, u obrani, u izgradnji Hrvatske. Mislim da će u proslavi biti zapravo najbitnije da se opet pokaže to da je ta hrvatska oružana sila izrasla iz nacionalne svijesti hrvatskog naroda, iz njegove spremnosti i sposobnosti da izgradi oružanu silu i u takvim okolnostima kad je protiv nas bio proglašen embargo i da smo bili kadri znači, osposobiti svoju oružanu silu, da je ona tu kao instrument državne politike i da naš narod može imati povjerenja u svoju vlast, i da svijet mora isto tako računati da Hrvatska ima spremnosti za suradnju sa svijetom u traženju mirnog rješenja, ali da isto tako Hrvatska, baš zato što raspolaže sa svojom oružanom silom neće biti spremna da podnosi nepodnosivo stanje okupacije hrvatskih područja u nedogledno vrijeme, tako da će ova proslava pet godina postojanja samostalne i suverene hrvatske države biti od velikog značenja i za gledišta unutarnje politike, pa i međunarodne politike, međunarodnog položaja Hrvatske. ZLATKO CANJUGA (Glasnik HDZ-a): Gospodine Predsjedniče, s Hrvatskom demokratskom zajednicom na početku, s Hrvatskom demokratskom zajednicom na kraju. Kada govorimo o početku kako bi Vi i kao predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i kao Predsjednik hrvatske države ocijenili i Hrvatsku demokratsku zajednicu i njenu ulogu u hrvatskoj povijesti u proteklih pet godina, ali i općenito situaciju gospodarsku, unutarnje prilike u Republici Hrvatskoj, u gospodarstvu, u medijima, pravosuđu i svim drugim aspektima koji čine jednu državu. PREDSJEDNIK: Pa, dame i gospodo, i o tome ću govoriti u svojoj Poslanici u Saboru. Polazeći od toga odakle smo pošli, u kakvim okolnostima, jasno je da je bilo od odlučujuće važnosti to što smo 89. i početkom 90-te imali jednu stranku koja se usudila tada, ne samo pomisliti nešto što se drugi nisu usudili pomisliti, nego li izaći s programom stvaranja samostalne demokratske Hrvatske, koja je znači zadobila većinu u parlamentu, u Saboru, a onda smo to ponovili i s drugim izborima koje nismo morali imati formalno. Ali smo išli na njih upravo zato da bismo učvrstili demokratski poredak i da bismo svijetu dokazali da nismo imali znači jednu većinsku stranku u Saboru, dame i gospodo, ne bi se mogla provoditi hrvatska politika kako smo ju provodili i da smo bili prisiljeni na kolicionašenje itd., onda bi ti nama neskloni međunarodni čimbenici došli i te kako do izražaja. Jer na kraju, nije slučajno, slušajte nije bilo slučajno ne samo ofenziva kakvu smo imali, kakvu smo prebrodili potkraj 91. i bombardiranje, uključujući i bombardiranje Banskih dvora, nego li i svi oni pokušaji znači da se, ako se ne može dovesti u pitanje Predsjednik Republike, ali da se dovede u pitanje većinska pozicija i da se izazove raskol itd. To su stvarnosti, a ne nikakve špekulacije. Prema tome, to što smo imali takvu političku snagu koja je dobila većinu u hrvatskom narodu to nam je omogućilo provedbu takve politike u tim veoma zamršenim okolnostima. Znači, jedno od čuda kako to govore u svijetu da smo se održali zahvaljujemo tome što smo imali većinu, što nismo morali biti podložni tim i takvim stranim uticajima o kojima ste i u svojim pitanjima govorili. U gospodarskom pogledu najskeptičniji stručnjaci svjetskih dimenzija koji imaju iskustva od Europe do Azije do južne Amerike, čudeći se što smo postigli i pitam, dajte objasnite, jedini odgovor, imali ste političko vodstvo koje je znalo što hoće. Na to se svodi. Uzmite kune, danas su mi, iz Narodne banke donijeli zlatnike i srebrnjake koje su ne tiskali, nego kovali za 5-obljetnicu. Trebalo je donijeti odluku molim vas, hoćemo li ići na nacionalnu valutu, a jasno da je to bila odluka koja je imala svoj politički i gospodarski sadržaj. Ja sam znao da će, iz povijesti, a i sada, molim, znači da se riješimo ozloglašenog dinara koji je bio simbol pljačke hrvatskog naroda i da taj narod koji je išao za svojom državom da spozna da evo ima i svoju valutu, da će to i u političkom smislu omogućiti da se odgovornije odnosi i da se onda može zahtijevati od sveukupne uprave itd. Prema tome, na svim područjima od obrane do uspostave uprave do gospodarstva do diplomacije bilo je važno da možemo provoditi takvu politiku koja će voditi računa o unutarnjim i međunarodnim okolnostima, ali koja neće dopustiti da nas skrenu s nacionalno-državnih interesa. IVANKA LUČEV (HR): Što mislite o kućama u kojima radimo, zapravo o medijima? PREDSJEDNIK: Vi ste odraz stanja hrvatskog duha, a to što se u vašim krugovima nataložilo najviše starog, to niste vi osobno krivi, to ste stekli, to je nešto što treba prevladati. Ali molim, opet budimo i tu objektivni. Sasvim je sigurno da su i ti naši mediji odigrali pozitivnu ulogu u tom hrvanju Hrvatske i hrvatstva s tim i takvim svijetom kakav on jest. I osobito molim radiju i televiziji pripada, bez obzira na sve, pripada tu i posebna uloga. ZLATKO CANJUGA (Glasnik HDZ-a): Gospodine Predsjedniče što poručiti hrvatskoj mladeži danas u prigodi pet godina? PREDSJEDNIK: Hrvatska mladež u cjelini uzevši, uključujući i među mladim ljudima onaj uvijek najnezadovoljniji, najrevolucionarniji sloj, studente, bila je na zamjetnoj visini uključena u probleme obrane i izgradnju Hrvatske. Mislim da je to odraz jednog općeg raspoloženja, od običnih ljudi, težaka na poljima, pa do Sveučilišta. Hvala vam lijepo i doviđenja. (Hina) pp mć 272029 MET may 95 272029 MET may 95