ZAGREB, 22. svibnja (Hina) - Koji duhovni supstrat kod autora Bečke
moderne privlači duhovnost našega vremena, osnovno je pitanje koje je
razmatrao prof. dr. Viktor Žmegač u večerašnjem predavanju koje je pod
naslovom "Bečka moderna u duhovnoj klimi oko prijeloma stoljeća"
održao u zagrebačkom Institutu za primijenjena društvena istraživanja.
Predavanje je priređeno u sklopu redovite tribine Kluba hrvatskih
humboldtovaca (KHH-a).
Danas kada smo pred novim prijelomom stoljeća (fin de siecle) ovom se
pitanju, rekao je dr. Žmegač, često vraćamo. Da bismo na njega mogli
barem djelomice odgovoriti, potrebno je, drži Žmegač, sagledati glavne
značajke fenomena Bečke moderne kao iznimne koncentracije duhovne
energije na jednom mjestu i u jednom vremenu koje grubo možemo
odrediti za razdoblje od 1890. do 1910/1920. godine. Tako je nešto
moguće učiniti, istaknuo je, tek ako se "duboko zaroni u prošlost".
Iako Bečka moderna, pojasnio je Žmegač, nije pokret kako se to često
krivo navodi jer se neki njeni protagonisti skoro nisu ni poznavali,
oni su ipak tvorili zajednički duhovni etimon koji se očitovao na više
područja - književnosti, glazbi, likovnoj umjetnosti, arhitekturi,
znanosti u užem smislu te filozofiji.
Po sudu dr. Žmegača, duhovne pokretače Bečke moderne treba potražiti
stotinu godinu prije njene pojave u Goetheovim i Herderovim esejima u
kojima se promiču načela originalnosti i individulanosti. Upravo su ta
načela, ali i princip historizma, drži Žmegač, ideje vodilje Bečke
moderne koje tu doživljavaju i svoju radikalizaciju.
U današnje vrijeme krize komunikacije kada jezik više nije pouzdan
instrument već je obilježen manipulacijom i rezignacijom pred
nemogućnošću da se jezikom "dopre u područje iza vidljive fasade",
jača i zanimanje za Bečku modernu, rekao je dr. Viktor Žmagač. To je
pak zanimanje, ocijenio je, uz svijest o objektivnim granicama
komunikacije možda i propitivanje mogućnosti njenom povratku.
(Hina) ip dd
222316 MET may 95
22HHMM MET may 95
(Hina) ip dd