ZAGREB, 22. svibnja (Hina) - "Što povezuje Eugena Kvaternika,
izopćenog ustaškog čelnika, koji je život prije više od tri desetljeća
skončao u automobilskoj nesreći u dalekoj Argentini, i Milovana
Đilasa, do obračuna s 'liberalizmom' formalno druge ličnosti
jugoslevenskog partijskog vrha, koji je nedavno preminuo u Beogradu",
objašnjava Željko Krušelj:
"Odgovor je, zapravo, poprilično jednostavan: obojica su bili
'predodređeni' za nasljednike svojih karizmatskih vođa, poglavnika
Pavelića i maršala Tita, da bi naposljetku završili u političkoj
kaljuži, odbačeni od onih istih kojima su godinama vjerno služili,
postajući i svojevrsni simbol totalitarnih ideologija koje su
obilježile ovostoljetnu povijest na ex-jugoslavenskim prostorima".
Krušelj potom daje kratak životopis oba 'disidenta'. Objašnjavajući
kako je Dido Kvaternik, u početku "zaslijepljen ustaškom ideologijom",
a kao zapovjednik ustaške nadzorne službe odgovoran za "mnoštvo
naredbi o hapšenjima i upućivanjima u zatvore i logore", postao
disident, piše: "Za njega tada nije bilo nikakvih ljudskih obzira, pa
su ga antifašisti u svojim dokumentima nazivali 'luđakom' i
'manijakom', što je Pavelić vješto koristio da bi ga, nakon međusobnih
političkih trvenja, kompromitirao u očima javnosti, a i pred svojim
njemačkim saveznicima. Kvaternik je naposljetku morao na 'oporavak',
čime je i zapečaćena njegova karijera. Tek se tada počeo 'trijezniti',
a nakon rata postao je i najradikalniji Pavelićev kritičar. Negova
'Sjećanja i zapažanja 1925.-1945.', nedavno pretiskana i u Zagrebu,
nezaobilazno su svjedočanstvo o krucijalnim povijesnim zabludama
ustaškog pokreta.
Priča o Đilasovom usponu i padu nije bitnije različita", piše dalje
Krušelj. Iz Đilasova života izdvaja njegova 'lijeva skretanja u Crnoj
Gori - "kako su se eufemistički nazivale masovne likvidacije
partijskih neistomišljenika i 'kulaka'" - i objašnjava kako je Đidino
buđenje vezano s posljeratnim bavljenjem komunističkom teorijom, gdje
"je uočio brojne anomalije 'nove klase'", nakon čega je zbog
'antipartijske djelatnosti' odveden u zatvor. "Višegodišnja je tamnica
samo učvrstila njegov 'kopernikanski zaokret', tako da je desetljećima
za demokratski svijet bio simbol 'komunističkog disidenta', čiji su
knjiški obračuni s tom totalitarističkom ideologijom bili tiskani u
mnogim zemljama", navodi dalje Krušelj i zaključuje:
"Dido i Đido, povezani ironijom povijesne sudbine, ostaju tako
najbolje svjedočanstvo vremena pomahnitalih ideologija".
(Hina) dp mć
220724 MET may 95
22HHMM MET may 95
(Hina) dp mć