ovoga tjedna raspravljali o tome stvara li se nova ozonska rupa nad
Sjevernim polom nalik onoj koja je prije deset godina pronađena nad
Antarktikom.
Na konferenciji posvećenoj problemima ozona, znanstvenici su iznijeli
nove alarmantne podatke, ističući svoje uvjerenje kako štetne kemijske
tvari uzrokuju stvaranje ozonske rupe nad Arktikom, iako puno manje od
one koja je otkrivena nad Južnim polom.
No neki od 300 znanstvenika koji su sudjelovali na konferenciji
dvojili su o tome da se radi o trajnoj pojavi, optužujući za rekordno
nisku razinu ozonskih mjerenja diljem svijeta osobite vremenske
prilike koje su vladale.
Kroz ozon se probijaju štetne sunčane UV-B zrake, koje oštećuju sve
žive organizme. Smanjenje ozonskog omotača smatra se uzrokom povećane
opasnosti od raka kože te očne mrene, kao i slabe ljetine.
Stručnjak za atmosferu, John Pyle, s britanskog sveučilišta
Cambridge, koji je na čelu najnovijeg projekta o Sjevernom polu,
ističe: "Doista se pokazuje da su spojevi klora kadri uništiti ozon u
sjevernoj hemisferi jednako kao što ga uništavaju u južnoj."
Pyle navodi kako su znanstvenici utvrdili da je između siječnja i
ožujka ove godine razina ozona smanjena za 50 posto na visinama od 15
do 20 km od zemlje.
On nadalje navodi kako su neuobičajeno niske temperature na Sjevernom
polu uzrokovale vremenske prilike slične onima na Južnom polu, gdje je
ozonsko uništenje doseglo svoj najgori stadij. Ozonska rupa razmjera
sjeverne Amerike svake se zime formira nad Antarktikom.
Neki znanstvenici na konferenciji iskazali su sumnje u mogućnost da
bi se ozonska rupa svake godine mogla pojavljivati nad Sjevernim polom
kao što je to slučaj nad Južnim.
"Skeptičan sam glede toga radi li se o trajnom, dugoročnom trendu ili
pak o sezonskoj pojavi", kaže Robert De Zafra, stručnjak za atmosferu
na državnom sveučilištu New York.
Stručnjaci uključeni u rad projekta SESAME (Second European
Stratospheric Arctic and Mid-latitude Experiment), tijekom kojeg je
došlo do ovog otkrića, ističu kako njihov prikupljeni materijal
pokazuje da uzrok uništenja nije prirodnog nego kemijskog karaktera.
Klorofluorokarboni (CFCs) koji se koriste u raspršivačima i
rashladnim sustavima uglavnom su odgovorni za uništavanje ozonskog
omotača u nižoj stratosferi, na visini od 11 do 23 km od zemlje, gdje
se nalazi 70 posto ozona.
Većina se znanstvenika slaže da ovogodišnje smanjenje ozonskog
omotača nad Sjevernim polom predstavlja upozorenje do čega može doći
ukoliko se ponove istovjetni vremenski uvjeti.
"To dokazuje da Arktik može pokazati iste karakteristike kao i
Antarktik", ocjenjuje Susan Solomon iz Američke nacionalne uprave za
vode i atmosferu.
Gotovo je 300 znanstvenika sudjelovalo u radu upravo završene
petodnevne konferencije posvećene ozonu u nižoj stratosferi, u ovom
odmaralištu sjeverne Grčke.
O oštećenju ozonskog omotača kao i stvaranju ozonske rupe prvi se put
govorilo na konferenciji o ozonu, održanoj u Haldidikiju 1984. godine.
Teorija je tada primljena s velikom dozom skepse, no godinu dana
kasnije potvrdili su je i prikupljeni ppodaci.
(Hina) gm br
200501 MET may 95
200501 MET may 95
(Hina) gm br