BANJA LUKA, ZAGREB, 12. svibnja (Hina) -
-Pismo biskupa Komarice ministru unutarnjih poslova "Republike Srpske"
Živku Rakiću (upućeno 8. svibnja 1995).
""Dramatični događaji koji zadnjih dana pogađaju katoličku zajednicu u
Banjalučkoj biskupiji na području banjalučke, laktaške,
bosansko-gradiške i mrkonjić-gradske općine morali bi već biti
službenim, vlastitim putem poznati Naslovu. Ovaj Biskupski ordinarijat
smatra svojom obavezom dodatno izvijestiti Naslov o najnovijim teškim
zlodjelima koja su izvršena nad vjerskim službenicima, objektima i
institucijama Katoličke Crkve na području RS radi manjkavosti
elementarnih mjera naše zaštite od strane službenih organa javnog reda
i mira.
1. U kasnim večernjim satima (22,40 h) 02.05.1995. bačena je
eksplozivna naprava na vozila (putnička i teretna) Biskupskog
ordinarijata i Caritasa banjalučke biskupije, koja su bila parkirana u
našem dvorištu (ograđenom) pred zgradom Ordinarijata. Na više vozila
je prouzročena velika materijalna šteta. Obaviještena je Stanica
policije Banjaluka-Centar, CJB-Banja Luka, ministarstvo vjera
RS-Sarajevo i detašman ministarstva vjera RS u Banjoj Luci. Službena
komisija je bila na uviđaju 03.05.1995. i utvrdila činjenično stanje.
2. U poslijepodnevnim satima 04.05. dolazi grupa naoružanih vojnika s
autobusom pred samostan katoličkih redovnica u Bosanskom Aleksandrovcu,
kupi nasilno i "bez pogovora" redovnice s njihovih radnih mjesta "sve
u roku od 5 minuta", tako da "nisu pri tome mogle uzeti ni osobne
dokumente", a kamoli što drugo. Isti su zločinci s kidnapiranim
redovnicama zatim došli u drugi samostan (10-tak km udaljen) u Novu
Topolu i učinili isto s tamošnjim redovnicama. Usput su sestre morale
prijeći u oteto auto MKCK. Dovežene su do mosta na Savi u Bosanskoj
Gradišci gdje su bile prisiljene "uz čuđenje i negodovanje pogranične
policije" da preko mosta pješice odu u RH.
O nasilnom kidnapiranju i protjerivanju katoličkih redovnica
obaviješten je i CJB-Banja Luka, Komanda I. krajiškog korpusa u Banja
Luci, predsjednik Izvršnog odbora SDS na Palama, ministarstvo vjera u
Vladi RS.
Sva imovina redovnica u oba samostana, kao i dio ekonomije Banjalučke
biskupije od tada su nedostupni bilo kome od službenih predstavnika
Katoličke Crkve. Premda sam (i sam onemogućen u kretanju!) odmah
inzistirao telefonski i pismeno, direktno i preko ministarstva vjera
RS da se omogući kontakt meni ili mojim suradnicima s onim vlastima
koje su preuzele tu ogromnu crkvenu imovinu, do sada mi nije ni
odgovoreno, a kamo li omogućen potreban kontakt! Nameće se dojam, da
same službene vlasti RS stoje iza bezdušnog protjerivanja vjerskih
službenika - i nedužnih redovnica (uglavnom starica) - kao i iza
bespravnog prisvajanja imovine Katoličke Crkve - samostana, crkava i
župnih stanova.
3. U večernjim satima istoga dana (04.05.) nekoliko autobusa u
pratnji vojnih osoba stiglo je u naselje Dragočaj (župa Barlovci) na
periferiji Banje Luke i 20-tak naoružanih uniformiranih osoba pošlo je
od kuće do kuće nasilno skupljati preostale katolike i uz
maltretiranje tjerati ih u autobuse. U međuvremenu je izgleda došla
neka druga naredba i ljudi su ponovno istjerani iz autobusa i pušteni
kućama. Strah i neizvjesnost su zahvatili cijeli kraj, ljudi ne smiju
noćivati u svojim domovima bojeći se maltretiranja, nasilnog odvođenja
i ubijanja.
4. Sutradan, 05.05. u ranim jutarnjim satima zapaljena je crkva
"Blažene Djevice Marije", u selu Vujnovići (župa Petrićevac) na
području banjalučke općine. Šteta je velika. Nije nam poznato da su
organi javnog reda i mira izašli na uviđaj, iako su bili odmah
obaviješteni.
5. Posebno dramatično i tragično je bilo u noći između 06. i
07.05.1995. U istoj banjalučkoj župi (inaselju) Petrićevac uništena su
preostala tri vjerska objekta. Katoličke Crkve: velika crkva "Sv.
Ante" i crkva "sv. Filipa i Jakova" u naselju Šargovac srušene su
miniranjem, a drevni samostan redovnika franjevaca zapaljen.
Već oko 22,00 h, 06.05.1995. miniranjem je srušena crkva u Šargovcu.
Oko 02,00 h, 07.05.1995. grupa naoružanih uniformiranih zamaskiranih
ljudi nasilno je provalila u samostanske prostorije, izvukla redovnike
i redovnice iz njihovih soba kao i dvoje civila, samostanskih radnika,
fizički ih maltretirala, tako da je jedan redovnik, o. Alojzije Atlija,
inače srčani bolesnik, za vrijeme maltretiranja umro. Maltretiranje
osoblja samostana - u prostoriji samostana i izvan njega trajalo je
preko sat i pol vremena. Tada su se napadači povukli, nakon što su
zapalili samostan i minirali crkvu.
Iako je policija očito znala već oko 02,30 h da je "napadnut
franjevački samostan Petrićevac", jer se to čulo toki-voki aparatom
jednog od napadača, a prije 03,00 h je policija u obližnjoj
policijskoj stanici Budžak i osobno bila obaviještena, strašan zločin
nad osobama i imovinom nije spriječen. Zanimljivo je svakako, i u ovom
slučaju, kao i kod redovnica u oba već spomenuta samsotana, da je
prije naznačenih zlodjela dotičnima bio isključen telefon.
Policija u područnoj stanici Budžak ponovno je bila obaviještena u
03,45 h, da samostan gori, zamoljena je bila za intervenciju i da se
pošalju vatrogasci. Odgovoreno je: "Dobro!". Nešto prije 04.00 h
minirana je crkva i zvonik. Tek oko 09,00 h došla je istražna
komisija, a između 09,00 h i 09,30 h stigla su i dvoja vatrogasna kola.
Počeli su s radom poslije 10,00 h, djelomično gasili još uvijek
bukteći požar i otišli oko 12,30 h, bez da su potpuno ugasili vatru, u
već spaljenom samostanu.
Iako je "istražni sudija" dozvolio da se "evakuišu knjige" iz bogate
samostanske knjižnice, koje još nisu bile sve izgorjele, policajci,
koji su doši da dežuraju oko ruševina i zgarišta, na vrlo grub način
potjerali su svećenike i redovnike kad su ovi došli da iz ostatka svog
samostana pokupe ostatke, barem dio knjiga neprocjenjive vrijednosti.
Šteta na uništenim crkvenim objektima je neprocjenjiva!
K tomu, jedna osoba je nasilno umrla, jedna teško fizički ozlijeđena,
osam osoba s teškim psihičkim i lakšim fizičkim ozljedama!
Sve je to plod očito dobro pripremljenog nezapamćenog vandalskog čina
koji se mogao i morao spriječiti od strane službenih organa vlasti!.
- Iako sam već u ranu zoru obavijestio i CJB i Komandu I. krajiškog
korpusa i pomoćnika ministra vjera u Vladi RS, što se dogodilo i
događa sa svećenicima-redovnicima i redovnicama na Petrićevcu, niti
toga dana, niti sutradan nije bilo od tih organa vlasti, niti od
vojske RS nikakve reakcije, niti dozvole za nas da iz ruševina barem
spasimo ostatke naših svetinja i kulturnog blaga. Svi odgovorni
izbjegavaju s nama i susret i razgovor. Mi se - čini se - nemamo kome
obratiti za zaštitu, iako sa službenog mjesta od organa javne
sigurnosti dobih i nedavno uvjeravanja da će se posebno zaštićivati
upravo crkvene osobe i institucije.
Takvo vrlo čudno ponašanje službenih organa vlasti dodatno nas
zabrinjava!
- Osim toga, isključivanje telefona, nereagiranje policije nakon
saznanja da su napadnuti ljudi i imovina samostana, isključivanje
struje, ogromno kašnjenje vatrogasaca - preko 5 sati, za gašenje
požara na samostanu, a da ne govorimo o ogromnoj količini eksploziva
koja je morala biti osigurana za potpuno uništenje monumentalne nove
crkve i zvonika, što nisu mogli nabaviti samo pojedinci bez jakog
"zaleđa", niti su "mineri" mogli biti neki samozvani "laici" u
miniranju i rušenju, kao i neke druge poznate nam indicije -
ostavljaju dojam - barem dopuštanja, ako ne i aktivnog sudjelovanja
nekih iz organa vlasti i(li) vojske u ovom zločinu etnocida,
kulturocida, u zločinu protiv Katoličke Crkve, njenih službenika i
imovine, u zločinu protiv nedužnih građana RS, kojima se prema važećem
Ustavu a i prema izjavama vodećih političara - "garantuje sva potrebna
zaštita i sva druga osnovna ljudska i građanska prava i slobode".
6. Noćas, između 07. i 08.05.1995. zapaljena je katolička crkva u selu
Majdan, župa Mrkonjić Grad. To je bila do sada jedina preostala tek
neznatno oštećena naša crkva na cijelom području Biskupije južno od
Banja Luke.
7. Uz do sada uništene (35) i oštećene (48) crkve i druge vjerske
objekte (18) na području CJB Banja Luka, gdje nije bilo nikakvih
oružanih sukoba, najnovije uništenje ove 4 crkve, jednog velikog
drevnog samostana i otuđivanje još druga dva velika drevna samostana
kao i protjerivanje potpuno nedužnih, osvjedočeno miroljubivih
katoličkih svećenika-redovnika i redovnica, ne može se drugačije
protumačiti nego nastavljanje planskog, nemilosrdnog, ničim izazvanog
uništavanja Katoličke Crkve u Banjalučkoj biskupiji.
- Za to će sigurno - prije ili kasnije - netko morati biti pozvan na
odgovrnost! Osim što i ovom prilikom upućujem - kao najodgovorniji
predstavnik Katoličke Crkve na podruju RS - svoj najenergičniji
protest radi ovih najnovijih zločina koji se - s naše strane ničim
izazvano - dogodiše nad članovima i imovinom Katoličke Crkve, tražim
od Naslova, kao i drugih kompetentnih organa vlasti u RS da se javno
distancirate od ovih zločina i da nas kao svoje miroljubive sugrađane
učinkovitije zaštite!""
(završetak pisma)
(Hina-nastavlja se) pp mn
121845 MET may 95
121845 MET may 95
(Hina-nastavlja se) pp mn