ZAGREB, 11. svibnja (Hina) - Ante Beljo, ravnatelj Hrvatske matice
iseljenika i član saborskog Odbora za obilježavanje Bleiburga, za
današnji Vjesnik govori o bleiburškoj tragediji, a uoči održavanja
znanstvenog skupa o temi Bleiburga što će se održati u Zagrebu 12. i
13. svibnja.
Pobrojavši neke od uglednijih ljudi koji će sudjelovati na skupu, a
koji su se godinama bavili tim problemom, Beljo u nastavku razgovora u
osnovnim crtama iznosi svoje mišljenje o bleiburškoj tragediji.
On drži da je Hrvatska zapravo bila okupirana tijekom II. svjetskog
rata i u tom kontekstu, tvrdi, djelovale su snage izvana i iznutra
koje su uništile njezine pokušaje da kraj rata dočeka u suradnji sa
saveznicima.
"Hrvatska se vojska našla tada pred dilemom: ili ostati u hrvatskim
šumama i nastaviti borbu ili se povlačiti prema Zapadu i dočekati
kapitulaciju pred Englezima i Amerikancima. Nisu se borili za fašizam,
nego su silom prilika bili saveznici s Nijemcima i Talijanima, pa zato
nisu ni vjerovali da moraju izgubiti svoju državu zato što su Nijemci
izgubili rat. Bili su saveznici s hitlerovskom Njemačkom isto onoliko
koliko i Francuzi, čak i manje, a oni nisu imali svoj Bleiburg. Zbog
toga je tragedija Bleiburga i rezultat niza povjesnih zabluda, koje
traže raščišćavanje. Pouzdano je jedino da su u sklopu nastalih
okolnosti Bleiburg izvrsno iskoristile srpske postrojbe da se,
koristeći finale ratnog kaosa, što radikalnije obračunaju s Hrvatima i
drugim nesrpskim narodima, a ja naglašavam da su u tom obračunu bile
uglavnom jedinice u kojima su brojčano prevladavali Srbi i Crnogorci",
objašnjava Beljo.
On taj obračun smatra dijelom borbe za Veliku Srbiju i napominje:
"Da, treba samo proučiti noviju povijest Srba, tamo od Vuka Karadžića
i Garašanina preko Čubrilovića pa do Memoranduma SANU. Bleiburg je
samo jedna etapa, i to najkrvavija, u toj ideji ostvarivanja Velike
Srbije. Drama koju doživljavaju Hrvati i Muslimani, kao i svi ostali
nesrpski narodi u BiH i na privremeno okupiranom području Hrvatske, pa
na Kosovu, Sandžaku i drugdje na tlu tzv. SRJ, sav taj genocid, to
zatiranje drugih nacija i vjera, pokazuje da ideja Velike Srbije
nikada nije napuštena. U Bleiburgu je iskorištena prigoda da se uništi
što više ljudi, da se nepodobni rasele. Zato nam Bleiburg mora biti
spomenik Osvještenja i Nezaborava, a prije svega pouke". (...)
(Hina) mc
110030 MET may 95
110030 MET may 95
(Hina) mc