ZAVRŠETKA II. SVJETSKOG RATA
SARAJEVO, 5. svibnja (Hina) - "Narodi Europe i svijeta u ovom mjesecu
svibnju obilježavaju pola stoljeća od završetka II. svjetskog rata. I
mi katolički biskupi, svećenici i vjernici, kao Crkva u Bosni i
Hercegovini, pridružujemo se Crkvi u Hrvatskoj, koja se preko svoje
Biskupske konferencije 28. travnja 1995. obratila Pismom javnosti",
navodi se u danas objavljenom Pismu Biskupske konferencije Bosne i
Hercegovine o 50. obljetnici završetka II. svjetskog rata.
"Kao biskupi ove Crkve želimo istaknuti ove misli i zajednički
poziv", navodi se u Pismu, koje objavljujemo u cijelosti:
"1) Gotovo cijelo 20. stoljeće obilježeno je na ovom našem tlu također
i nepravdama, sukobima, krvlju i krivnjama. Dva su se svjetska rata
vodila na ovim stranama. Prvome je čak bio povod upravo u Sarajevu,
1914. godine. I ovaj treći međunacionalni sukob, odnosno agresivni rat
vodi se i u Bosni i Hercegovini sve od rujna 1991. godine do danas. I
još mu ne vidimo, nažalost, svršetka.
2) Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini do dolaska turske okupacije
činio je preko 80 posto pučanstva, a potom stoljećima živio zajedno s
drugim narodima na ovim prostorima. Iako naš narod ima pravo na
državno samoodređenje i svoju suverenost i slobodu, bio je uključivan,
često mimo svoje volje, u razne povijesne državne tvorevine. Život u
netoleranciji ili ropstvu nije mogao donijeti pozitivne plodove s
obzirom na ljudska, vjerska i nacionalna prava i slobode. Tako su među
narodima na ovim prostorima izbijali žestoki sukobi, provodili se
pokolji i genocidi, vršile okrutnosti nedostojne čovjeka. Nekada je to
bilo pod formom državne politike, nekada po odmetnutim skupinama na
njihovu vlastitu ruku. Slične se okrutnosti, nažalost, čine do dana
današnjega pred očima cijeloga svijeta.
3) Činjenica je međutim da su ti isti ljudi i narodi istodobno i
pripadnici pojedinih kršćanskih crkava ili drugih vjerskih zajednica.
Činjenica je također da nisu ni blizu istraženi svi povijesni uzroci,
razlozi, povodi i nepobitne činjenice s obzirom na ratna događanja,
krvnike i žrtve, na ovim prostorima. A napisane su cijele knjižnice
optužaba, osuda i kleveta ne samo na račun hrvatskoga naroda nego i na
račun Katoličke crkve u tome narodu. Dužnost je ne samo svjetovnih
povjesničara nego i onih crkvenih da stručno istražuju, skupljaju i
pravedno ocjenjuju podatke i iznose autentičnu istinu o svemu što se
događalo, jer vjerujemo da se samo pravom istinom mogu ispravljati
počinjene nepravde, a pravdom doći do trajnoga mira.
4) Kao članovi Katoličke crkve, koji smo ujedno sinovi hrvatskoga
naroda, pozivamo svu braću i sestre, vjernike i sunarodnjake s ovih
naših prostora, da zajedno s nama biskupima u subotu 13. ili u
nedjelju 14. svibnja prikažemo Kristovu nekrvnu žrtvu Ocu nebeskome za
sve nevine žrtve, koje su pale zbog nasilja i okrutnosti u I.
svjetskom ratu (1914-18), u razdoblju između dva svjetska rata, u II.
svjetkom ratu (1941-45), u periodu nakon rata, napose u "bleiburškoj
tragediji", na velikom "Križnom putu", na montiranim procesima i bez
procesa pod komunističkim režimom, sve do današnjih brojnih ratnih
žrtava.
5) Ovdje ne molimo samo za Hrvate katolike - biskupe, svećenike,
redovnike, redovnice i tolike vjernike - nego molimo i za sve nevine
žrtve u drugim narodima koji stradaše u okrutnosti ratnog vihora. Dok
se s dužnim poštovanjem spominjemo tih nevinih žrtava, želimo moliti i
za one koji su bili krvnici i krivi za njihovu smrt. Molitvom ne
želimo optuživati nego istinski vapiti da Duh Gospodnji obnovi i lice
ove zemlje i još više sva ljudska srca.
6) Uvjereni smo da će doći vrijeme kada će se moći zabilježiti sva
tragedija koja je učinjena nevinu čovjeku bez obzira koje vjere ili
narodnosti bio. Zato spominjanje tih žrtava ne smije biti izazivanje
novih rana. U duhu Poruke, koju je Sveti Otac, da mu je bilo omogućeno
doći, trebao izgovoriti u sarajevskoj katedrali 8. rujna 1994., želimo
ostvarivati zahtjev iz Gospodnje nam molitve: Oprosti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim. "Ovim riječima, napisao je Papa,
dodirnuli smo ključno pitanje. Sam Krist nas je na nj upozorio kada
je, umirući na križu, rekao glede svojih ubojica: 'Oče, oprosti im jer
ne znaju što čine' (Lk 23.34). Ljudska povijest, povijest naroda i
nacija, puna je uzajamne mržnje i nepravde (...). Danas želimo moliti
da se ponovi slična gesta 'opraštamo i tražimo oproštenje' za našu
braću na Balkanu! Bez takva stava, teško je graditi mir. Nizanje
'krivnja' i 'kazna' neće se nikada okončati, ako se jednom ne oprosti.
Oprostiti ne znači zaboraviti. Ako je sjećanje zakon povijesti,
oproštenje je snaga Božja, snaga Krista koji djeluje u događajima
ljudi i naroda. Ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Koje su
to napasti od kojih danas molimo Oca da nas oslobodi? To su one koje
srce čovjeka pretvaraju u srce kameno, neosjetljivo za poziv na oprost
i slogu. To su napasti etničkih predrasuda, zbog kojih je čovjek
neosjetljiv na prava drugoga i na njegovu patnju. To su napasti
razdraženih nacionalizama koji dovode do presezanja nad bližnjim i do
žudnje za osvetom. Sve su to napasti u kojima se izražava civlizacija
smrti (...). Mole sve žrtve ovoga okrutnog rata koje u Božjem svjetlu,
za preživjele, zazivaju mir i primirenje" (GK, 38/94,7).
U tom duhu molimo za sve nevine žrtve ovoga stoljeća na našim
prostorima. Želimo nad svim učinjenim nepravdama i zlima. Želimo da
svaki čovjek može proživljavati svoje ljudsko dostojanstvo, svoj
vjerski i nacionalni identitet u slobodi i miru, tuđe poštujući, a
svojim se ponoseći. Neka naše ljudsko i vjersko pomirenje sa svima
drugima bude zalogom trajnoga mira."
Pismo su potpisali nadbiskup vrhbosanski i predsjednik Biskupske
konferencije BIH kardinal Vinko Puljić, biskup banjalučki msgr. Franjo
Komarica, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj
trebinjsko-mrkanski msgr. Ratko Perić i pomoćni biskup vrhbosanski
msgr. Pero Sudar.
(Hina) pp mn
052020 MET may 95
052020 MET may 95
(Hina) pp mn