mrtvih, tisuće ranjenih, razorenih obitelji, pakao potrage za
nestalima, sve nam se to ovih dana počelo vraćati kao mora novih
prijetnja, novih progona, novih mrtvih i otetih Hrvata. Slušajući nove
vijesti o zatvaranju autoceste, o mrtvima i ranjenima kod Pakraca i
Požege, o otmicama i 'nestanku u nepoznatom smjeru', o ravnodušnosti
jordanskoga bataljuna UNCRO-a, sve nas je obuzela potištenost, osjećaj
nesigurnosti, nezaštićenosti i, naposlijetku, bijes. Hrvatsku državu
nisu Hrvati stvorili zato da bi mogli pjevati 'Lijepu našu', nego zato da
bi napokon, poslije toliko stoljeća, imali sigurnost i zaštitu. Rat
što su ga Srbi pokrenuli protiv Hrvatske i, poglavito, protiv Hrvata,
našao nas je 1991. nenaoružanima, nepripravnima i gotovo nemoćnima.
Ali četiri godine poslije Borova Sela Hrvatska više nije nemoćna",
piše Maja Freundlich u današnjem Vjesniku, u osvrtu na akciju
redarstvenih snaga RH za oslobađanje okupiranog dijela autoceste
Zagreb-Lipovac.
Napomenuvši kako je Hrvatska, kao članica UN-a dužna "štititi svjetski
poredak i svjetski mir", ali i da je ona "taj mir dužna prvenstveno
zaštititi na svojemu tlu, kako bi zatim mogla suvereno i s autoritetom
nastupiti i u široj svjetskoj zajednici", novinarka dalje piše:
"Višestruko ubojstvo nevinih i nesvjesnih prolaznika posavskom
autocestom, otmice ljudi i razbojstva u području Pakraca i Požege, što
su se dogodila u protekla tri dana, ne smije podnositi ni jedna država
na svijetu. U protivnom ona dopušta kaos i uvodi ga u svoj život.
Pogotovo to ne smije zemlja čiji su građani i dosad bili žrtvama
osvajačkoga pohoda. Hrvatska policija morala je i bila je dužna
pružiti zaštitu svojim građanima. Ako sukob preraste u novo srpsko
napadačko divljanje, obrani hrvatskoga tla morat će se pridružiti
i postrojbe Hrvatske vojske, one vojske, koja je danas već i dobro
naoružana i izvrsno uvježbana. Ta vojska ima samo jednu zadaću.
Obraniti živote hrvatskih ljudi i hrvatsko tlo.
Zato su svi hrvatski građani na jučerašnju vijest o akciji policije
odgovorili samo jednom, uvijek istom rečenicom, popraćenom teškim
uzdahom: 'Hvala Bogu, bilo je već i krajnje doba!' Jest, krajnje je
doba da prerastemo ulogu nepotrebne žrtve i da obranimo vlastite
živote. Krajnje je doba za povratak iz progonstva u razrušene domove.
Kako je televiziji kazala prognanica iz Borova Naselja, 'Puna nam je
kapa'!", zaključuje Maja Frendlich u svome osvrtu pod naslovom "Država
nas mora štititi".
(Hina) dp sp
020816 MET may 95
020816 MET may 95
(Hina) dp sp